Istražni zatvor pretvara se u odmazdu prije završetka sudskog postupka i izricanja pravomoćne presude, a toga u državama koje si tepaju da su pravne ne bi smjelo biti ni u tragovima Foto: FaH
Kad bi bilo koji građanin, a da se ne zove Ivo Sanader, bez ijedne pravomoćne presude proveo tri godine i 11 mjeseci u ekstradicijskom i istražnom zatvoru, mnogi bi se pitali je li on već kažnjen i osuđen, pogotovo zbog činjenice da za kaznena djela za koja je optužen ukupno može dobiti jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina.
Budući da se i u Hrvatskoj već ustalila praksa oslobađanja robijaša nakon odslužene dvije trećine presuđene kazne, Sanader je već odležao gotovo polovinu maksimalne zatvorske kazne koju može dobiti, a da ni u jednom postupku koji se protiv njega vod nije pravomoćno osuđen.
S druge strane, istražni zatvor je najteža mjera osiguranja da će optužena osoba biti nadohvat ruke sudovima dok se protiv nje vode sudski postupci, odnosno mjera sprječavanja da uništavanjem dokaza i utjecajem na svjedoke ometa sudske postupke te da eventualno ne ponovi nedjela zbog kojih joj se već sudi. Istodobno, istražnim zatvaranjem optužene se ne smije unaprijed proglašavati krivima te kažnjavati zatvorskim kaznama.
Zbog astronomske pljačke za koju je kao bivši premijer i lider HDZ-a optužen, Sanader je nesumnjivo jedna od najomraženijih osoba u Hrvatskoj i malo tko će se sažaliti nad njegovom dosadašnjom pravosudnom i zatvorskom sudbinom. Njegovo držanje iza rešetaka podrazumijevalo se i nije bilo potrebno posebno objašnjavati i obrazlagati, pa ni kad su otpali svi drugi zakonski razlozi za njegovo držanje u istražnom zatvoru, osim opasnosti od bijega, na koji su se sudovi automatizmom pozivali zbog činjenice da je početkom prosinca 2010. godine, uoči pokretanja postupka protiv njega, pokušao preko Austrije i Njemačke pobjeći u SAD.
Nadigravanje i nadmudrivanje sudaca
Ustavni sud je već 2011. godine upozorio sudove koji su vodili postupke protiv Sanadera da mu ne mogu automatizmom određivati istražni zatvor zbog opasnosti od bijega, nego je moraju vagati u odnosu na nove okolnosti koje su se u međuvremenu promijenile jer bi mu u suprotnome kršili ustavna prava na slobodu i presumpciju nevinosti. Pritom su se ustavni suci pozvali i na praksu Europskog suda. No na takav pravorijek Ustavnog suda malo se tko osvrtao, pa ni suci i sudovi koji su mu sudili i određivali i produžavali istražni zatvor. Ništa se nije promijenilo ni nakon što je uz jamčevinu pušten da se skoro godinu brani sa slobode, da bi nakon prve pravomoćne presude opet bio zatvoren, a kada je ona ukinuta, opet poslan u istražni zatvor radi opasnosti od bijega.
Sanader i njegova sudbina očito su sucima i sudovima postali nebitni, a u prvi se plan probilo nadigravanje i nadmudrivanje sudaca i sudova oko njihove nadležnosti i tumačenja zakona, koji su svojim nedorečenostima i nepreciznostima i sami davali mogućnost sucima da različito procjenjuju kad, kako i koliko mogu Sanadera držati u istražnom zatvoru.
Ustavni sud je u odluci kojom je poništio najnoviju presudu Vrhovnog suda, kojom je ukinuta prvostupanjska presuda u slučaju „Fimi-medija“, ali i opet Sanaderu određen istražni zatvor, najavio da će se morati pozabaviti sudskom praksom kojom se istražni zatvor iz različitih postupaka ne zbraja, nego se pojedinačno određuje, pa je u Sanaderovu slučaju u četiri postupka koji se zasad protiv njega vode, moguće u svakome od njih maksimalno ga držati u istražnom zatvoru, a to bi zbirno moglo ukupno iznositi i 10 godina, odnosno četiri puta po dvije i pol godine istražnog zatvora u svakom od postupaka u kojima mu se sudi za kaznena djela za koje su zaprijećene desetogodišnje zatvorske kazne, koje kad se objedine, mogu iznositi ukupno najviše 15 godina.
Sanader bi u tom slučaju u istražnom zatvoru odslužio dvije trećine maksimalno moguće zatvorske kazne na koju može biti osuđen, a toliko bi proveo iza rešetaka da mu je odmah, prijekim sudom, ona i presuđena s obzirom na praksu puštanja iz zatvora nakon odsluženja dvije trećine kazne.
Istražni se zatvor tako pretvara u odmazdu prije završetka sudskog postupka i izricanja pravomoćne presude, a toga u državama koje sebi tepaju da su pravne i pravdoljubive ne bi ni u tragovima smjelo biti, pa makar bila riječ i o osobama koje zbog svojih nedjela postanu državni neprijatelji broj 1 i najomraženiji likovi kojima bi se i njihovi dojučerašnji gorljivi sljedbenici rado napili krvi.
Olako slanje u zatvor
Frapantno je zapravo da su suci i sudovi koji procesuiraju Sanadera tako olako određivali istražni zatvor pozivajući se na opasnost od bijega samo zato što je prije pet godina jednom to pokušao. I laiku je jasno da Sanaderu više ništa nije isto kao prije: sudovi su mu blokirali svu imovinu i račune u bankama, njegovoj obitelji također, ukinuta mu je američka viza i u SAD, kamo se prije pet godina uputio, više ne može ući, na njemu se kao hrvatskom državljaninu primjenjuje europski uhidbeni nalog, pa čak i da negdje ima skriven novac, teško da bi mogao dati petama vjetra, a da ne bi bio dostupan hrvatskom pravosuđu.
Dokaz da više ne pomišlja na bijeg je i to što se u međuvremenu skoro godinu dana branio sa slobode i uredno odazivao na sudske postupke, a i obolio je tako da bi mu bilo rizično upustiti se u bijeg i skrivanje od ruke hrvatskog pravosuđa.
Suci i sudovi morali su već godinama unatrag uzimati u obzir sve te i druge nove okolnosti i činjenice, a nisu, pa je zapravo jadno to što se na kraju tek Ustavni sud morao pojaviti u ulozi zaštitnika Sanaderovih ustavnih prava na slobodu i presumpciju nevinosti. Teško je povjerovati da je jedino Ustavni sud imao petlju zauzeti se za Sanaderova ustavna i ljudska prava, a da su se svi drugi plašili reakcija javnosti i političara zbog eventualnog njegova puštanja kako bi se sa slobode nastavio braniti.
Prije će biti da u sudbenoj vlasti traje rat svih protiv sviju između različitih razina i ovlasti sudova i sudaca, a neprecizni i loši zakoni služe kao pogonsko gorivo u tom ratovanju i dokazivanju čiji su pravorijeci moćniji i presudniji.
Ljudska prava i slobode optuženih, ali i prava i obveze svih aktera u sudskim procesima koji se vode, u takvim ratnički nabrijanim uvjetima marginalizirani su i žrtvovani, pa je traženje pravde i pravičnosti pred hrvatskim sudovima sve sličnije igranju lutrije i kockanju. Sanaderova pravosudna kockarska sreća trenutno se promijenila na bolje i dobio je priliku da se nastavi braniti za slobode.
No i to se u njegovu slučaju opet može naglavce okrenuti, iako u odnosu na „obične“ građane ima puno jaču i kvalitetniju ekipu koja ga brani i zajedno se s njim nosi s pravosudnim avetima.
Golema većina građana nije u toj poziciji i mora se uzdati u sreću da neće dopasti u ruke pravosuđa jer u njemu je, eto, moguće ući u istražni zatvor i godinama iz njega ne izaći, pa makar se na kraju sudskih procesa pokazalo da se i nevinog čovjeka „zakonito“ može utamničiti i lišiti slobode na neodređeno vrijeme.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija