Sve bi te dužnosnike trebalo posmjenjivati baš zato što su uspjeli postići takav stupanj nakaradnosti društva da više nitko ne razlikuje zakone, moral i dobar kućni odgoj i ne razumije da nije samo ministar u Remetincu loš ili iskvaren ministar Foto: FaH/Damir SENČAR
Novinar građanin zatekao je ministra zdravlja Sinišu Vargu u talijanskom skijalištu u audiju Ministarstva zdravlja, pa se brzo ustanovilo da se Varga sa šoferom provozao od Zagreba do Dolomita i natrag, sve u tri dana. Novinari su se zgrozili objavivši vijest, ali su u isti mah zaključili da Varga nije prekršio zakon, što evocira urbanu legendu o našem čovjeku koji je počinio neko zlodjelo u Švedskoj, pa su ga tamo strpali u ludnicu umjesto u zatvor, jer Šveđani uopće nisu imali zakon koji predviđa kazneno djelo s kojim se mi u Hrvatskoj svakodnevno srećemo.
Točno, Varga nije prekršio zakon, jer korištenje službenog automobila za privatne potrebe državnih dužnosnika uopće nije regulirano zakonima, nego posebnom Vladinom odlukom koja kaže da dužnosnik njegova ranga smije koristiti službeni automobil 24 sata. Isti akt ne propisuje ograničenje tipa "ali ne do vikend-skijališta u Dolomitima i natrag", jer nije, naravno, samo švedski zakonodavac naivan, nego ni hrvatskom zakonodavcu ne pada na pamet sve što može smisliti i izvesti prosječan hrvatski dužnosnik.
Usput, sve bi te dužnosnike trebalo posmjenjivati baš zato što su uspjeli postići takav stupanj nakaradnosti društva da više nitko ne razlikuje zakone, moral i dobar kućni odgoj i ne razumije da nije samo ministar u Remetincu loš ili iskvaren ministar.
Nemoralna je, za početak, ideja da je ovaj podzakonski akt moguće zloupotrijebiti za vikend-skijanje, dok je njezina realizacija u zemlji u kojoj ljudi kopaju po kontejnerima upravo nakaradno bezobrazna.
Malo je reći da bi Varga zbog ovoga trebao biti smijenjen, umjesto da glumata s vraćanjem novca. Uostalom, to je glupo ponavljati nakon što su neki genijalci iz Vlade već izjavili da je ministrova vožnja do Dolomita "sigurnija sa šoferom" i nakon što je ministar zdravlja iskompromitiran toliko puta da je zbog njega i njegovih incidenata već odavno politički upitan njegov šef koji to tolerira, ne više on sam.
Podsjećamo na činjenicu da je Varga na dužnost stupio u lipnju, da bi već u rujnu javnost bila upoznata sa svim detaljima bizarne odluke Vlade RH da osigura pokroviteljstvo skupu udruge bez jednog jedinog projekta, ali koju je osnovao i godinama vodio Varga. Zbog toga se protiv ministra zdravlja vodi abnormalno dug postupak Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i javnost bi se trebala upitati zašto to toliko traje. Nadalje, riječ je o čovjeku – jedinom u povijesti – koji je u zdravstveni sustav uveo detektive i tražio da se Ministarstvo zdravlja i HZZO pretresu u potrazi za prislušnim uređajima, pri čemu nikome nije palo na pamet da preispita nebulozna obrazloženja MZ-a po kojima je javni sustav zdravstva meta business intelligence aktivnosti. Nitko nije ni fino zamolio Vargine glasnogovornike da objasne za kolike glupane drže cijelu hrvatsku javnost da nam uvaljuju priču da proizvođači pelena prisluškuju ministra i poslije kuju korporativne planove.
Varga je, kako je već dva mjeseca poznato, jednu jedinu sobu u HZZO-u uredio za 1,2 milijuna kuna. Pustimo sad zgražanja nad tolikim hohštaplerajem, jer ovdje pak nije neupitno da nisu prekršeni zakoni. Ako je Marina Lovrić Merzel zatvorena jer je navodno svjesno pogrešno procijenila vrijednost cijele jedne zgrade, kako, molit ćemo lijepo, Varga nije barem saslušan zbog vrijednosti jedne sobe?
Da ne spominjemo angažman PR-agencija za aktivnosti za koje se još nije znalo, narudžbu poslovnog plana za novo osiguravateljsko društvo iz proračuna HZZO-a, nečuvene napade na novinare i tako dalje...
Ako ga Milanović zbog svega ovoga nije smijenio – ne samo to, on se nikad nije ni očitovao o Varginim nestašlucima – zašto bi zbog putovanja, koje je, pritom, višestruko jeftinije od premijerova besmislenog puta u SAD?
Recimo da bi Milanović trebao shvatiti da Vargini skandali nisu samo novinarski slatkiši, već da ukazuju na potpuno devastirajuću neformalnu privatizaciju zdravstvenog sektora i da bi predsjednik Vlade trebao imati toliko snage i časti da to prizna i ispriča se svima. Kolike su šanse za to?
Čovjek kojeg šofer Ministarstva vozi na Dolomite isti je čovjek koji je na mala vrata uveo jedinstveno vođenje računa kod poslovnih banaka, tzv. cash pooling (na engleskom zvuči pametnije i zagonetnije), i predstavio ga kao da bi račun kod jedne banke trebao mehanički dovesti do uštede u zdravstvu, a ne samo zarade jedne banke. To je posve nevjerojatno. Usput, javnost ne zna da je projekt djelomično proveden u KBC-u Rebro iako je ministar financija Boris Lalovac u svibnju napisao i pečatirao da jedinstveni račun državne riznice osigurava učinkovito upravljanje sredstvima državnog proračuna te bi se "isto moglo primijeniti i u zdravstvu", čime je de facto odbio Varginu ideju.
Nadalje, riječ je o istoj osobi koja je inzistirala na izdvajanju HZZO-a iz riznice (što je, inače, sasvim u redu, jer se hrvatski zdravstveni sustav financira sredstvima iz posebnih doprinosa, a ne iz općih poreza), tvrdeći da će na taj način racionalizirati sustav, iako do tada nije ispunjavao svoju statutarnu obavezu racionalizacije sustava, nadzora i revizije ugovora sa zdravstvenim ustanovama.
Izdvajanje HZZO-a iz riznice na inicijativu osobe koja nije ispunjavala svoje statutarne obaveze, ali je zato trošila novac HZZO-a na panic room i detektive, simptom je vrhunskog političkog cinizma.
Treća važna inicijativa Siniše Varge tek će se pokazati u punom sjaju, no naznake toga što će se događati mogle su se čuti i vidjeti u raznim prezentacijama na nedavnom skupu u organizaciji Udruge poslodavaca u zdravstvu. Na veliku žalost svih korisnika zdravstvenog sustava koji je u strašnoj krizi, tamo su se izlagači uglavnom bavili načinom da poboljšaju status liječnika, a ne svih dionika u zdravstvu, i to kroz legalizaciju dosad nelegalne isplate plaće iz kumulativnih radnih odnosa liječnika nastavnika, potvrđivanje prava na dopunski privatni rad liječnicima i statusno unaprjeđenje ravnatelja bolnica u menadžere.
Ovo jasno govori da će se zdravstveni sustav, koji je već izrazito stratificiran tako da šlag kupi elitni medicinski profesorski kadar, još dublje raskoliti na svemoćne medicinske elite i one koji eventualno stižu skrbiti o bolesnima, a moguće je da kolateralni efekt bude i trenutno povećanje plaća privilegiranih usred sveopće ekonomske krize.
Bavljenje interesnim skupinama višeg ranga, dogovori s bankama, darivanje konzultantskih projekata i vožnja do Dolomita u audiju, sve je to rezultat rada jednog te istog uma koji se ne bavi problemima u dostupnosti zdravstvene zaštite, siromaštvom, pravednom funkcionalnošću sistema i rješavanjem stravične korupcije koja guši cijeli javni sektor, već time kako da zdravstveni sektor gurne u još veću krizu, a obespravljenima oduzme još koje pravo.
U takvim razmjerima raspada koji traje već tri godine teško je reći postoje li šanse da Zoran Milanović shvati da mora smijeniti Vargu, bilo zbog putovanja na skijanje ili rezultata u zdravstvu, a još je teže procijeniti kakva bi korist od toga bila.
Milanović i SDP su potrošeni i mi ćemo se najvjerojatnije vrlo brzo boriti s razornim efektima nove vladavine HDZ-a.
No, nekakav bi napredak bio kada bi premijer shvatio da su u Varginu slučaju njegove afere i pristup zdravstvu jedna te ista stvar i da je njegov pulen za ministra zdravstva zloupotrijebio javni sektor na svim zamislivim razinama.