'Ja sam sretan čovjek'

Nijedno javno pojavljivanje grupe Let 3, istup, novi album ili pak obraćanje javnosti ne može proći bez njega. Mrle je pokretačka i kreativna energija riječkih rokera. Međutim, Mrle je i umjetnik čiji opus je zbog obujma teško pratiti, ali mnogima i teško shvatiti. Osim grupi Let 3, čiji novi studijski album se priprema, Mrle se sve više posljednjih godina okreće kazalištu i muzici za film i televiziju. Ne bez razloga jer je od kazališta i performancea sve i krenulo još kroz njegov prvi projekt iz sredine 80-ih Strukturne ptice, iz čijeg leta se izrodio Let 2 pa potom i sadašnji Let 3. O tome zašto se danas smatra sretnim čovjekom, zašto je nekada često išao u crkvu, zašto je doveo ovce u MSU, zašto Strukturne ptice nastavljaju svoj let, zašto su skandali važni i zašto novi album Leta 3 ima veze s Lady Gagom, Mrle je rekao u razgovoru za Rolling Stone. “Ja sam sretan čovjek!”

Nakon dulje vremena ste kao Let 3 sredinom lipnja u prostoru MSU održali performance i pokazali nešto novo. Je li razlog bio snimanje spota za novi singl “Divljakuša”, ovce u MSU, suradnja s konceptualnom umjetnicom Vlastom Delimar ili činjenica što Let 3 djeluje u Muzeju suvremene umjetnosti?

Mislim da se to sve poklopilo. Vlasta Delimar je kroz svoju izložbu pokazala sve što je radila proteklih 35 godina. U jednom trenutku se netko sjetio da bi bilo zgodno da zajedno napravimo videospot. Tako smo dobili poziv iz MSU-a. Pristali smo jer smo imali feeling da smo otprilike radili neke stvari sličnog senzibiliteta. Ona je malo ipak dulje na sceni, a mi smo negdje blizu toga. Kad smo to usporedili, shvatili smo da bi bilo zgodno napraviti zajednički videospot. O čemu se zapravo radi? Donijeli smo svoje stare kostime koje smo našli u prostoriji u kojoj vježbamo. Ona je donijela neke svoje eksponate koji su praktički u muzeju u kojem ona živi tijekom tri mjeseca i to smo jednostavno razmjenjivali. Vlasta se oblačila u naše a mi u njezine kostime. Onda je bilo logično da su i ovce ovdje jer su ipak one neki naš zaštitni znak. Bilo je prirodno da dođu u posjet u MSU. Prema njima smo se ponašali na najljepši mogući način mazeći ih i gladeći. Bilo je sve na rubu snošaja... Na kraju krajeva, ovce su došle u muzej, a da to nije bila Noć muzeja; time se malo ljudi može pohvaliti.

Jeste li član kakve umjetničke udruge? Imate li kao umjetnik kakav status u Hrvatskoj?

Samostalni sam umjetnik i član HDS-a.

Niste član nekih likovnih udruga? Ipak se vaš umjetnički rad ne svodi samo na muziku.

Ne, nikad nisam ni razmišljao da ću ući u društvo skladatelja, ali eto, i toga sam postao član. Bilo mi je važno da dobijem status umjetnika. Ne zbog toga da bih se zvao “umjetnik”, nego što uživaš neke beneficije poput staža i socijalnog. Zbog toga mi je to bilo jako važno. Prije nekoliko godina sam ušao i u HDS i to je velika čast.

Kako vas tretira grad Rijeka? Imate li kakav poseban tretman zbog svog umjetničkog rada? Urban je od grada dobio stan. Očekujete li i vi možda nešto slično?

Mislim da gradonačelnik dosta cijeni nas na sceni i zapravo ima lijep odnos sa svima nama, tako da komuniciramo često. Vidimo se na kavi, razgovaramo… On je prirodan, otvoren čovjek s kojim možeš pričati o bilo čemu. Stan nemam i nisam ga ni tražio, ali imam ga namjeru tražiti. Nadam se da ću ga i dobiti.

Znači li to da Ivanka i vi planirate živjeti u Rijeci?

Planiramo živjeti u Rijeci. Lijepo nam je živjeti u Rijeci iako ne mogu to objasniti. Nekako je korisno živjeti i u Zagrebu. Kad mi dosadi Rijeka, odem u Zagreb i to mi se sviđa. Kad mi u Zagrebu dosadi, odem u Rijeku. Zagreb je odličan za posao. Što se tiče posla, neki se poslovi u Rijeci nikada nisu razvili i jednostavno ne postoje. Ono čime se u zadnje vrijeme dosta bavim je glazba za televiziju, kazalište, filmove... U Rijeci se slabo snimaju dugometražni filmovi, kazalište je nekako zatvoreno i uplašeno, televizije su male i zatvorene pa te stvari radim u Zagrebu, zbog toga ondje ugodno provodim određeno vrijeme...

Puno ste radili i za kazalište proteklih godina. Kako s Ivicom Buljanom tako i u posljednje vrijeme sa Senkom Bulić. Što vas to toliko privlači kazalištu? I Let 3 je svojevrsno kazalište. Je li u pitanju pomicanje nekih vaših umjetničkih granica i izraza ili jednostavno ljubav prema sceni?

Mislim da sam se ja prije počeo baviti nečim takvim, prije Leta. Počeo sam sa Strukturnim pticama u kojima sam uvijek, osim o glazbi, razmišljao o različitim pravcima u umjetnosti te kako bih to sve povezao. Htio sam povezati likovne i dramske umjetnike. Imao sam neku viziju. Htio sam raditi nešto što se poslije zvalo performance. U to vrijeme sam jako volio Tuxedomoon koji su (možda) radili neke slične stvari.

I krajem 80-ih ste režirali predstavu/performance “Krug” koju ste izveli u Opatiji u hotelu Adriatic. Je li to igdje ostalo zabilježeno?

Nažalost ne, iako bi danas bilo smiješno da se može prikazati. Zapravo, možda i ne bi. Bilo je nekih dobrih elemenata. Imamo zabilježenu jednu pjesmu, “Hramovi”. Mislim da je to na albumu Rijeka Paris Texas.

Zanimljiva priča prati Strukturne ptice. Bio je to vaš projekt nastao sredinom 80-ih koji je nedavno oživio zahvaljujući ljudima (Željko Luketić, Višeslav Laboš) koji su počeli kopati po elektronici nastaloj na ovim prostorima pa su otkrili i Strukturne ptice kao fenomenalan projekt koji nikada nije pošteno zaživio, nego je ostao u sjeni prošlosti. Ako se ne varam, ponovno razmišljate o tome da Strukturne ptice polete.

Da! Skužio sam da je ovo što sad radim to što sam oduvijek radio, samo sam zaboravio da se to nekad zvalo Strukturne ptice pa nema razloga da se tako ne zove i dalje. To je, zapravo, moj početak iz čega se poslije rodio Let 2 pa Let 3. Strukturne ptice su bile zapravo Let 1. Kroz Strukturne ptice smo se Prlja i ja našli. On je sudjelovao u projektu zajedno s Mladenom Ričićem Richiejem koji je svirao u Parafu, i Berislav Dumenčić… Puno se glazbenika provlačilo kroz te projekte. U jednom trenutku smo se našli u jednoj prostoriji Prlja, Kiko, Richie i ja te je nastala “Sam u vodi”. Imao sam bilježnicu sa svojim tekstovima koje je Prlja odmah počeo pjevati. Nakon toga je nastala “Ne trebam te”. To su prve dvije svari koje pamtim i koje sviramo i koje su fenomenalne. Lijepo mi je bilo upravo s Kiketom, bubnjarom iz Termita jer je uvijek imao neke ideje. Svirao je bubnjeve na specifičan način. Ne virtuozno, što me nikad u životu nije zanimalo, nego je imao neke svoje specifičnosti. Super smo funkcionirali zajedno. On i ja bismo zajedno složili nekakvu bazu na koju bi Prlja uvijek počeo pjevati i to je bila okosnica benda. Baš kao melodija i podloga, ritam i Prlja koji stvara neku vokalnu dionicu i nastaju pjesme na koju se lijepe gitare.

Strukturne ptice su bile iznimno jako i avangardno umjetničko djelo kada je nastalo, ali nikada nisu dobile diskografsko izdanje. Jeste li ikada nudili nekome da to objavi ili ste to jednostavno radili iz gušta ne razmišljajući o budućnosti projekta?

S obzirom na to da nikada nije postojala nikakva stalna postava unatoč mojim željama, nisam znao kako bih to uobličio. Imao bih par pjesama za neki određeni projekt pa onda za još nešto, ali nisam pretjerano razmišljao o tome, nije mi to bilo jako važno. Nisam nikada na to gledao isključivo kao na glazbu, više kao projekt. Prirodno bi bilo da takav projekt ima nosač zvuka, ali mi tada to nije bilo najvažnije.

Kako će se Strukturne ptice vratiti u život?

Pa vratile su se na neki način. Shvatio sam to radeći s Ivankom Mazurkijević. Svojom životnom putnicom. Radili smo zajedno već nekoliko filmova i kazališnih predstava pa sam shvatio da ima već dosta materijala te da ima neku vezu sa Strukturnim pticama, baš zato što to nije samo glazba za CD. To je glazba za neke projekte i uživam s njom to raditi. Shvatio sam da su Strukturne ptice ponovno žive i u ovom trenutku možda čak i imaju neki najozbiljniji oblik. Iako sve ovo što radim danas, radimo Ivanka i ja zajednički a potpisujemo se, odnosno zovemo Mr.Lee & IvankaLa, znači Li La :). Ipak već imamo dva nosača zvuka.

Govorite o soundtracima?

Da! Onda smo odlučili napraviti jedan album na koji bismo povukli neke pjesme sa soundtracka i napravili još neke nove pjesme i potom napravili samostalni album.

Ali Strukturne ptice su nastale kao samostalni glazbeni projekt, zar ne?

Bio je to projekt koji je imao glazbu i video. I prije je to bilo namjenski za neki projekt. Ovo je sad namjenski za film i namjenski za kazalište, što je, u biti, jako slična forma.

Hoće li se Strukturne ptice vratiti i u nekoj scenskoj formi? Jesu li ikada uopće nastupale?

Jesu. Sve što su napravile jest to da su samo nekoliko puta nastupale, i to s raznim glazbenicima. Nedavno smo imali nastup s Danijelom Žeželjom. Imao je izložbu svog stripa pa je izrazio želju da Ivanka i ja sudjelujemo na tom performanceu na kojem će on slikati jedan dio svog stripa. Imao je za temu neke životinje i ja sam listajući taj strip vadio određene zvukove iz prirode i grada koji su mi odgovarali tim slikama. Kada sam složio sve te zvukove u jedan kompjutorski program, lagano sam dodavao i oduzimao i stvorio jedan ambijent gledajući te slike. Potom sam dodao klavir koji je čula Ivanka i zapjevala uz to. Praktički je nastala jedna pjesma od oko pola sata. Dok je on crtao, mi smo improvizirali.

I kroz pjesme Leta 3 i kroz vaše projekte stalno se provlači duhovnost. Koliko vam je duhovnost važna u životu? Uostalom i zadnji ste svoj album nazvali Kurcem do vjere.

To je pročišćavanje duhovnosti. Čišćenje. Jer je duhovnost očito ušla u neke mračne kutke te je zamijenjena religioznošću, a to je katastrofa. To nema veze s duhovnosti. Duhovnost je jedini smisao...

Je li onda ruganje Crkvi neki vaš obračun s njima?

Nije to nikakvo ruganje. Nekad sam često išao u crkvu; prestao sam kad je religioznost preuzela duhovnost. Moj duh je satkan od čedne čistoće svijesti koji se u obliku valova besprijekorne ljubavi širi uokolo. Zato je nepodnošljivo trpjeti manipulativnu igru nekoliko interesnih skupina koju čini, zajedno s Crkvom, nekoliko političara i bogatih trgovaca. U velikom je problemu onaj koji u to vjeruje; to je kraj čovječanstva.

Suprug ste, otac, imate obitelj iako ne baš u konvencionalnom smislu veze. Kakav ste tata, kakav partner? Jeste li zadovoljni svojim odnosom s njima?

Ne znam. Mislim da jesam. Prema djeci, da. Doživljavam ih od prvih dana kao ljude, a ne kao djecu. Imam osjećaj da oni sve shvaćaju bez obzira na to što ne razumiju riječi, ali energiju s kojom pristupaš od najranijih dana, mislim da to razumiju. I kroz tu energiju objašnjavanja dijete hoće slušati. Kad sluša, onda neke stvari i prihvaća. Zaključujem da razumiju jer se jako brzo o svemu dogovorimo.

Iako je vaša partnerica Ivanka Mazurkijević donekle iz istog miljea, koliko je njoj i zapravo vašoj obitelji teško i prihvatljivo vaše umjetničko djelovanje, nastupi s Letom 3, kurci, skandali, istupi…?

Glumci se oblače u četnike, no na cesti nisu četnici. Ja ulazim u neku ulogu i progovaram o nekim važnim ili nevažnim stvarima.

Koliko su važni skandali za karijeru grupe Let 3?

Nemam dojam da su važni samo za karijeru Leta 3. Oni su važni i od značaja za opće dobro ili zlo.

Znači skandali kao oblik komunikacije.

Da! Danas je sve teže komunicirati na tom nivou jer ljudi sve teže obraćaju pozornost na bilo što. Sve je teže naći način kako iskomunicirati nešto. Ljude više nije briga nizašto. Do prije nekoliko godina je to bilo mnogo jednostavnije. Mislim da je to bitno jer nešto želim reći a to je važno. Nije da ja to pričam napamet, nego se puno puta pokazalo da je to stvarno važno. Potegnule su se neke stvari. U Bosni, u Sloveniji, kod nas… U Bosni smo imali jedan nastup u Travniku gdje je nastup bio zabranjen. Samim time što je bio zabranjen prebačen je u manji prostor jer su tako iz inata odlučili organizatori našeg koncerta. Onda su ljudi počeli kupovati ulaznice za naš koncert u znak potpore iako nisu mogli ući na taj isti koncert. Potom se u cijeloj Bosni potegnula polemika što znači zabranjivati. Do koje granice stvari funkcioniraju? Imali smo ubrzo puno intervjua a oni su počeli preispitivati stvari. To pokrene lavinu svega i društvo se tako čisti i pročišćava. U Sloveniji smo imali sličnu priču. Ona s ribama. Urednik te emisije je tada dao otkaz jer mu je direktor televizije naredio da taj dio izbaci iz programa, ali on nije htio i dao je otkaz. Pitao se gdje je tu sloboda medija pa se puno o tome tih dana pisalo. Zbog toga su te stvari jako važne.

Otežavaju li takvi istupi i pristup do sponzora?

Otežavaju. Netko će pitati zašto Let 3 nikada nije imao koncert u nekoj velikoj dvorani kao svi ti naši bendovi koji su došli do jedne granice Doma sportova. Mi nismo nikad jer nismo nikad imali sponzora. S druge strane, mi ne bismo bili to što jesmo da smo radili ploču po nekakvim standardima i ciljali Dom sportova.

Znači na prvom je mjestu umjetnička sloboda.

Da!

Koliko je takvo vaše djelovanje isplativo vašoj diskografskoj kući?

Ne znam koliko je njima isplativo jer sve te diskografske kuće više-manje loše stoje, ali jedan od najvažnijih ljudi, koji je gotovo član benda, jest Goran Lisica Fox. On je od samog početka uz bend i podržava sve naše akcije i ne samo što ih podržava, nego ih i razbuktava. Čak nas tjera da idemo i dalje. On je nevjerojatna potpora. Takav čovjek s takvom diskografskom kućom je jedinstven u Hrvatskoj pa i puno šire. Svi se jako bore za svoj profit.

Kako to da nitko nije zabilježio povijest grupe Let 3? Ni kroz neku knjigu ni kroz dokumentarac. Postoje li kakvi planovi za takvo što?

To je dosta ozbiljan posao i toga bi se netko trebao ozbiljno prihvatiti. Meni to ne pada na pamet. Jednostavno nemam vremena. U biti taj dio posla ne volim i nikada se ne bih time htio baviti. To je ono što organski ne podnosim. Volio bih da netko to napravi, ali ne bih s tim želio imati veze. To je suprotno od onoga što me zanima.

Je li gotov novi album Leta 3?

Nije još.

Jako dugo ga stvarate.

Da, jer ga zapravo nismo ni radili. Nismo radili konkretno na albumu nego smo u posljednjih pet godina radili na raznim projektima. Ja sam radio za film, kazalište, radili smo kao Let 3 neke kazališne projekte, ali smo radili samo određene sekvence. Zato je i izašao album Kurcem do vjere. Potom su nam kao reizdanje izašle prve dvije ploče, pa Let 2, pa smo radili seriju koncerata u našoj prostoriji za probe... Bili smo dosta okupirani time a kad radim novu ploču, želim se osloboditi svih tih starih stvari i krenuti od početka. Mislim da smo sad našli neku žicu koja mi se čini dobra.

To je prvi album nakon Bombardiranja Srbije i Čačka. Nakon sveg tog kazališnog i filmskog rada, hoće li Let 3 predstaviti neki novi zvuk, novi stil ili ćete nastaviti ondje gdje ste stali na albumu Bombardiranje Srbije i Čačka?

A ne! Novo će biti, a možda i neće biti ništa novo, no bit će neki novi zvuk. To je bio jedan takav album u kojem smo opisali prostor na kojem živimo, raspad Jugoslavije i veze poveznice unutar cijele regije.

U kojem smjeru ide novi album?

Moglo bi se reći jako oštar rock, ima elektroničkih elemenata i to ne mogu odvojiti. Ne kužim tu razliku kad je rock a kad prelazi u elektroniku. Sve je to muzika. Ja Kraftwerk smatram rock bendom koji slušam od najranije mladosti. Sve je to prirodna i vrhunska glazba.

Postoje li kakve ideje kako će se album zvati, kada ćete ga objaviti?

Ne znam. Moramo napraviti još pjesama. Zasad postoje neke ideje, ali jedan dio pjesama nismo ni pipnuli. Neke su gotove. Zvuči mi dosta žestoko. Ja bih to novo definirao kao Lady Gaga, no ne po zvuku nego umjetničkom izrazu pretočenom u glazbu. Njezina glazba mi je loša, ali ono što radi mi je dobro. To sve pomiješano s Deep Purpleom. Znaš što je dobra poveznica? Onako kako Die Antwoord vidi Lady Gagu u svom spotu. Die Antwoord su mi vrh!

Jeste li zadovoljni svime što je Let 3 do sada objavio i ostvario ili mislite da ste mogli više i bolje?

Ja sam jako zadovoljan! Neki dan smo imali koncert u kazalištu Kerempuh u sklopu Dana satire i bilo je fenomenalno. Nisam znao što očekivati, savršeno smo se uklopili u ambijent i bilo je iznad svih očekivanja. Naša publika i kazališna publika koja nas nikada prije nije gledala. Jedan veliki plus. Kada sam legao u krevet, razmišljao sam o svoj toj ljepoti, o tome kako sam sretan! To što sam doživio u Kerempuhu mene u principu jedino i zanima... Da se to i slične stvari stalno događaju... Biti stalno sretan... Neprestani osjećaj zadovoljstva. Kroz bend i sve ovo što radim to mi i uspijeva. Možda se neki put zbog jebenih priča o krizi uplašim kako preživjeti iz mjeseca u mjesec, no nama još jako dobro ide. Sreća je uvijek na prvome mjestu!

 

Preneseno iz magazina Rolling Stone Hrvatska