Drug Plenković se također odlučio na šutnju, iako rečenicu „osuđujem sve totalitarne režime“ koristi najmanje jednako često kao i predsjednica kad ga se pita o ustaškom divljanju Foto: FaH
Dobro, možda je bolje da često ništa ne govori, ali nam je drugarica predsjednica barem mogla kratko odgovoriti da osuđuje dolazak predstavnika jednog totalitarnog režima u srce domoljubne i nekomunističke Hrvatske, u središte Hrvatske demokratske zajednice.
Ma samo da je rekla „osuđujem sve totalitarne režime“, rečenica koju toliko često ponavlja da je koristi za česta ustaška divljanja u Hrvatskoj, a nije odoljela spomenuti je ni za posjeta Muzeju holokausta.
Toliko joj je ta rečenica ušla u naviku da vjerojatno odgovara „osuđujem sve totalitarne režime“ i kad je konobar pita hoće li macchiato s hladnim ili toplim mlijekom. A nama ni riječi, i da nam je makar samo to kratko odgovorila, bili bi zadovoljni.
A pitali smo je osuđuje li posjet člana Politbiroa Komunističke partije Kine, druga Zhang Chunxiana, drugovima u središnjici netotalitarne Hrvatske demokratske zajednice prije deset dana.
Drugarici predsjednici smo dali dovoljno vremena da nam odgovori, a onda smo se obratili samom HDZ-u, koji je svih ovih godina hrabro stajao na braniku borbe protiv komunističke nemani što vječno prijeti našem slobodarskom načinu života. Komunizam je, to valjda i rijetki preživjeli vrapci na grani znaju, ne samo izrazito živ u Hrvatskoj, nego u njoj obitava oko devet milijuna komunjara, a sad je došao i član Politbiroa iz daleke Kine.
Drug Plenković se također odlučio na šutnju, iako rečenicu „osuđujem sve totalitarne režime“ koristi najmanje jednako često kao i predsjednica kad ga se pita o ustaškom divljanju. Mogao nam je, primjerice, odgovoriti: „Budalasto vam je pitanje i postavljate ga samo da provocirate. Kina je danas sve samo ne komunistička, iako njome vlada nešto što se još uvijek zove Komunistička partija, ali što ćemo, nisam ni ja birao ime Hrvatskoj demokratskoj zajednici“.
Ni to nismo čuli od Plenkovića čija stranka svakoga dana ulovi najmanje jednog komunjaru što se šulja ulicama Domovine i pod zaštitom mraka postavlja ulične ploče komunističkih zlikovaca.
Ma ni braniteljski šator da nikne ispred HDZ-ove središnjice, ili barem transparent na kojem će pisati „Čuj nas dobro druže Čujensije, nosi se u tri komunjarske materine!“. Nije bilo ni posebne emisije druga Velimira Bujanca koji će upozoriti na nedopustiva skretanja HDZ-a. Mogao je barem svratiti i donijeti kapu s crvenom zvijezdom uz neku prigodnu priču o žrtvi komunističkog zločina. Ni kardinal Josip Bozanić na nekoj od misa nije upozorio da su se komunjare uvukle u središnjicu hrvatskog bića.
Poput onog vica o zeki koji svima na pitanje zašto oštri koplje odgovara - da ubije lava, tako i ovi naši lovci na komunjare oštre koplje dok im se napokon ne pojavi lav pa na njegovo pitanje što to rade, odgovaraju da oštre koplje i pričaju pizdarije.
Ali shvaćamo, jer je kod druga Chunxiana nezgodno to što je vrlo moćan pa te sve strah pogledati ga u oči, da to ne shvati kao provokaciju. Ne možeš pred njim reći da osuđuješ sve totalitarne režime, kako to slučajno ne bi krivo protumačio pa onda zamahne onom svojom komunističkom pesnicom od koje vidiš sve zvijezde zbog čega te mogu i kazneno goniti jer ti je pred očima znakovlje zabranjenih totalitarnih režima. Neće te spasiti ni osnivanje komisije za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Suočio se tako Plenković s predstavnikom komunističke partije i s njim pričao o trgovini, unapređivanje odnosa, turizmu, lukama ... i sve ono što se priča u tim prigodama kad se suočiš sa svim besmislom fraze koju izgovaraš svakoga dana jer nemaš ni stava ni sadržaja.
I onda uvučeš ramena i šutljivo gledaš u pod pa čekaš da član Politbiroa Komunističke partije Kine napokon ode kako bi mogao nastaviti oštriti koplje i pričati pizdarije.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu