Ako pozdravljate TTIP, pozdravite se s radnim mjestima

"U srpnju prošle godine, Europska unija i Sjedinjene Američke Države započele su pregovore o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), potencijalno najvećem sporazumu o slobodnoj trgovini u ljudskoj povijesti. Navodni cilj sporazuma je, ukidanjem/smanjivanjem carinskih nameta, povećati trgovinsku razmjenu između dvije najmoćnije privrede svijeta, što bi navodno trebalo rezultirati novim gospodarskim zamahom, otvaranjem velikog broja novih radnih mjesta te općim društvenim blagostanjem na obje strane Atlantika.

 No, s obzirom na to da su carine između EU i SAD-a već sada vrlo niske, stvarni cilj sporazuma je uklanjanje svega onog što krupni kapital vidi kao prepreku trgovini (tj. daljnja deregulacija), dok će deklarirani cilj pregovarača, ujednačavanje propisa i standarda, najvjerojatnije rezultirati snižavanjem tih istih standarda. S obzirom na sveobuhvatnost sporazuma, njegovog štetnog utjecaja neće biti pošteđen praktički niti jedan aspekt ljudskog života. Najvažnija područja koja će se naći na udaru su: radno zakonodavstvo, hrana i poljoprivreda, zaštita okoliša, financijska regulacija te zaštita privatnih podataka.

Što se radničkih prava tiče, TTIP bi mogao ugroziti teško izborena prava poput kolektivnih ugovora. Naime, pošto su radnička prava u Americi u pravilu znatno niža nego u zapadnoj Europi (SAD npr. nikada nije ratificirao ILO konvencije kojima se garantira pravo na sindikalno udruživanje i kolektivno pregovaranje dok je oko polovice američkih država usvojilo anti-sindikalne zakone u okviru "right to work" sheme), TTIP bi mogao stvoriti dodatni kompetitivni pritisak koji bi rezultirao rezanjem plaća i smanjivanjem prava diljem Europske unije.

Unatoč obećanjima o otvaranju stotina tisuća novih radnih mjesta, zbog lakšeg pristupa robama i uslugama iz zemalja s jeftinijom radnom snagom, u stvarnosti će vjerojatno doći do masovnih otpuštanja, što je priznala i sama Europska komisija. Američki radnici već imaju slična iskustva sa Sjevernoameričkim sporazumom o slobodnoj trgovini koji je stupio na snagu 1994. godine. Premda je i on bio reklamiran kao proizvođač stotina tisuća novih radnih mjesta, u stvarnosti je oko milijun američkih radnika ostalo bez posla, a ista je sudbina snašla i oko 2 milijuna meksičkih sitnih poljoprivrednika koji su podlegli pritisku američke agroindustrije.

Što se pak tiče hrane i poljoprivrede, i ovdje bi moglo doći do prilagođavanja europskih standarda, u pravilu znatno nižim, američkim standardima. To bi pak moglo rezultirati širenjem GMO-a europskim poljima, uvozom mesa tretiranog hormonima i drugim kemikalijama, kao i mesa dobivenog od kloniranih životinja, odobravanjem uporabe pesticida trenutno zabranjenih u EU te nižim standardima zaštite prava životinja. Na udaru bi se mogla naći i obiteljska poljoprivredna gospodarstva zbog predloženih pravila o javnoj nabavi koja u favoriziranju lokalnih proizvoda vide prepreku trgovini. 

No, svojim zahtjevima na području energetike i (de)regulacije financijskog sektora, europski su se pregovarači pobrinuli da američka strana ne ispadne jedini negativac u ovoj priči. Dokument koji je prije nekoliko mjeseci procurio u javnost razotkrio je pritiske koje EU vrši na amerikance kako bi liberalizirali svoje tržište sirovom naftom i plinom, i to u vrijeme kada borba protiv klimatskih promjena postaje jednim od najvažnijih prioriteta s kojima se čovječanstvo suočava. S obzirom na sliku sebe kao predvodnika u ovoj borbi koju je izgradila, pregovaračka pozicija EU djeluje još licemjernije.  

Unatoč reklamiranju ovog sporazuma kao dijela plana za izlazak iz krize, TTIP-om se predlaže dodatna deregulacija financijskog sektora, odnosno perpetuiranje onih istih mehanizama koji su do krize i doveli.

Posebno opasan dio sporazuma predstavlja i predloženi mehanizam za razrješavanje sporova između investitora i država (tzv. Investor-state dispute settlement – ISDS). On privatnim kompanijama omogućava da tuže državu ukoliko procijene da bi novo zakonodavstvo ili standardi koje ona pokušava uvesti mogli naštetiti njihovim profitima. Dosadašnja iskustva s ovim mehanizmom u drugim trgovinskim ugovorima ukazuju na činjenicu da će ga kapitalisti koristiti upravo na ovaj način. Kao ilustraciju, možemo navesti primjer francuske kompanije Veolia koja je potpisala 15-godišnji ugovor s Egiptom o gospodarenju otpadom u Aleksandriji. Nakon što je u listopadu 2011. raskinula ugovor, kompanija je tužila Egipat, između ostalog, i zbog pokušaja usklađivanja radničkih plaća s inflacijom. Uvođenjem ovakvih mehanizama u trgovinske ugovore, države se i formalno odriću svoje tobožnje uloge predstavnika čitavog društva te otvoreno pokazuju svoje pravo lice pukih servisera interesa kapitalističke klase.   

Američko se i europsko gospodarstvo nalaze u dubokoj krizi. Prije financijskog sloma iz 2008. ova su dva moćna bloka kontrolirala 50% svjetske trgovine, dok se taj broj danas kreće oko 30%. Kako bi obrnuli ovaj trend i povećali vlastitu kompetitivnost, kapitalisti obaju kontinenata planiraju nove napade na životne uvjete naše klase, još jednom zorno ilustrirajući nespojivost interesa rada i kapitala. Jedini način na koji se kapitalistička ekonomija može izvući iz krize je da nas prisili da radimo više (ako uopće imamo "sreće" da radimo), za manje plaće te da živimo i radimo u lošijim uvjetima.

Osim toga, TTIP ilustrira još jednu stvar. S obzirom na to da je kapital odavno prešao nacionalne granice, antikapitalistička borba se također može voditi jedino na internacionalnom nivou. Kako se radi o sporazumu između dva najmoćnija gospodarska bloka, njegovo će potpisivanje sigurno imati posljedica i po treće zemlje te će njegov štetni utjecaj osjetiti radnici diljem svijeta.

Mreža anarhosindikalista stoga ovim putem daje svoj skromni doprinos Europskom danu akcije protiv TTIP-a te se pridružuje borbi radnika europe i svijeta protiv ovog novog napada na naše živote", stoji u priopćenju Mreže anarhosindikata.