Aleksis Cipras/ Protuudar slijeva

ROĐENJE I OBRAZOVANJE Aleksis Cipras rođen je u Ateni 28. srpnja 1974., samo četiri dana nakon pada vojne hunte koja je Grčkom vladala od 1967. godine. Diplomirao je građevinu na Nacionalnom tehničkom univerzitetu u Ateni, a potom završio i postdiplomski studij urbanog planiranja. Radio je kao građevinski inženjer i sudjelovao u nizu studija vezanih uz urbano planiranje u Ateni.

POLITIČKI POČETAK Taj zgodni Grk, koji je nakon dolaska na svjetsku političku scenu zaradio nadimak "seksi Aleksi", još uvijek, s nepunih 40 godina, slovi kao mlad političar, ali to u njegovu slučaju nikako ne znači da je neiskusan. Politikom se počeo baviti još za srednjoškolskih dana, kada se pridružio mladim komunistima, a potom i sudjelovao u studentskim nemirima 1990. i 1991. godine, da bi istim pravcem nastavio i kasnije boreći se za veća prava studenata u sklopu studentske unije. Mladi Cipras pridružio se Sinaspismosu, organizaciji koja je izvorno stvorena potkraj 1980-ih kao izborna koalicija komunističkih partija i "tvrđih" socijaldemokrata, a koja je preživjela značajne pretumbacije nakon raspada istočnog bloka. Cipras 1999. postaje tajnik mladeži Sinaspismosa, gdje ostaje do 2003. godine, uspješno manevrirajući među raznorodnim ideološkim krilima (od radikalno lijevih do desnih zastranjenja unutar lijeve opcije). U prosincu 2004. izabran je u Centralni politički komitet i u Političko tajništvo stranke, zadužen je za resor obrazovanja i mladih. Sinaspismos nije imao znatniji utjecaj na politički život Grčke, dok poput mnogih i nama bližih stranaka nije odlučio zaigrati na plasiranje novog mladog lica -  tridesetdvogodišnji Cipras kandidirao se u listopadu 2006. za gradonačelnika Atene u ime pokreta "Otvoreni grad", završivši na trećem mjestu s potporom od gotovo 11 posto.

PUT DO SLAVE  U veljači 2008. godine izabran je za predsjednika stranke Sinaspismos, a 2009. godine ulazi u parlament i postaje predsjednik parlamentarne grupe Siriza. Pritisnuti bijedom uzrokovanom mjerama štednje koje su Grčkoj nametnute u sklopu saniranja dugova, Grci na izborima 2012. godine traže odmak od dotadašnjih političara, pa Siriza ostvaruje značajan uspjeh i postaje glavna opozicijska stranka. Koalicija radikalne ljevice Siriza nastala je 2004., okupljajući čak 13 političkih grupacija s ljevice, među kojima je značajno najjači Sinaspismos, da bi se na krilima uspjeha u zadnjim godinama učvrstila u pravu političku stranku na čelu s Ciprasom. Preciznije rečeno, Siriza je bila glavna stranka grčke opozicije do nedjelje u kojoj su se paralelno održali izbori za Europski parlament i drugi krug lokalnih izbora. Siriza je odnijela pobjedu ispred Nove demokracije (što je bilo očekivano s obzirom na ankete i na prvi krug lokalnih izbora), a Cipras je odmah u ponedjeljak od grčkog predsjednika zatražio prijevremene izbore, tvrdeći da parlament više ne odražava volju grčkih birača. To se još nije dogodilo, kao što euroizbori nisu još srušili vlast u Hrvatskoj, Francuskoj ili Velikoj Britaniji, iako su i tu vladajuće stranke ili koalicije potučene, a hoće li i kad će, ovisi ipak od prilika u pojedinim zemljama.        

EUROPSKA AGENDA "Na ovim izborima glasamo kako bismo zaustavili katastrofične mjere štednje i vratili demokraciju. Glasamo da bismo srušili 'zid' koji je sačinjen od novca; da bismo prevladali podjelu na Sjever i Jug koja uništava europsku ideju i samu Europu. Dvojba je jasna: riječ je o Europi naroda ili o Europi bankara. O demokraciji i solidarnosti koja ujedinjava Europu ili štednji koja ubija Europu. S Europskom ljevicom ili s gospođom Merkel", poručio je Cipras u predizbornom govoru u Berlinu, upozoravajući na to da Grci od programa štednje nemaju ništa, da je europski novac upućen u grčke banke da bi one mogle vraćati novac europskim bankama, a glavnica se ne smanjuje, nego raste i da se pod programom zapravo provodi proces bespoštedne privatizacije javnih dobara. Kako bi vlada bilo koje zemlje razvijenog sjevera Europe podnijela stopu nezaposlenosti od gotovo 30 posto?" Upitao je to Cipras u predizbornom govoru na skupu sestrinske njemačke stranke Die Linke, a u sklopu svoje kampanje za predsjednika Europske komisije. Unatoč pobjedi u Grčkoj, nikada, naravno, nije postojala mogućnost da će Cipras biti izabran za predsjednika Europske komisije, ali sama njegova kandidatura bila je inteligentna provokacija, način da se načmu teme, a da nije riječ o pogrešnoj taktici, pokazuje i podatak da je upravo on u predizbornom sučeljavanju petero kandidata za predsjednika Europske komisije (Cipras je jedini među njima s juga Europe) dobio najviše tvitova.

RADIKALI Kao "najopasnijeg čovjeka Europe" predstavio ga je Slavoj Žižek pred prepunom dvoranom na prošlogodišnjem Subversive festivalu u Zagrebu. Tako ga je, uostalom, titulirao i svjetski tisak, stavljajući ga uz bok radikalnoj desnici, odnosno povlačeći znak jednakosti između Sirize i neonacističke grčke Zlatne zore. Iako Zlatna zora mlati i ubija imigrante i ljevičare po ulicama Atene i otvoreno prijeti Židovima i muslimanima, i dalje se, čak i nakon prilično velike prisutnosti Ciprasa u medijima uoči euroizbora, povlači ista paralela - "kriza na Starom kontinentu dovela je do porasta radikalne ljevice i radikalne desnice". Pa će tako u Europski parlament iz stare Europe stići britanski UKIP-ovci, euroskeptici koji ne žele u Britaniji vidjeti nijednog novog imigranta, francuski vodeći fašisti lepenovci i austrijski zastupnici iz Slobodarske stranke, koji će rado u savez s francuskim Nacionalnim frontom, Wildersovi borci za čistu Nizozemsku, pa čak i jedan otvoreni njemački neonacist, ali, eto, raste i radikalna ljevica. Iz Sirize u Europski parlament ide šest radikalnih zastupnika: 91-godišnji Manolis Glezos, koji je postao poznat još 1941. godine kada je nekoliko tjedana nakon okupacije strgnuo nacističku zastavu s Akropole, a njegov će glavni zadatak biti boriti se za reparacije, koje je, smatraju, Njemačka dužna isplatiti Grčkoj još na ime Drugog svjetskog rata; Sofija Sakorafa, bivša nagrađivana bacačica koplja koja je u tri navrata bila parlamentarna zastupnica Pasoka, ali je iz stranke istjerana jer se protivila mjerama štednje; Konstantina Kuneva, bugarska imigrantica i bivša sindikalna liderica koja je zbog svog sindikalnog rada 2008. doživjela napad kiselinom u lice, što je ostavilo trajne posljedice na njezin vid; Georg Katrugalos, profesor ustavnog i međunarodnog prava; Kostas Krisogonos, profesor ustavnog prava sa Sveučilišta u Solunu i autor brojnih knjiga i članaka s tog područja, te Dimitris Papadimulis, parlamentarni zastupnik Sirize. Sve sami opasni likovi. Uz njih šest, Grci u Europski parlament šalju i dva komunista, pet zastupnika s liste Nove demokracije, tri neonacista iz Zlatne zore, dva zastupnika s liste padajućeg Pasoka, dva liberala s liste Potami i jednog zastupnika s liste Nezavisni Grci. Ukupno imaju 21 mjesto.

PROMJENE Cipras tvrdi da će kriza koja je počela i najljuće se odrazila na Grčku - i završiti promjenama u Grčkoj. Ako se negdje sva ona sila protesta koja se zadnjih godina valjala ulicama gradova (statističari kažu da se u zadnjih nekoliko godina masovnije prosvjedovalo nego ikad u povijesti ljudskog roda) uspije opredmetiti u nešto opipljivije i trajnije, onda je to u Grčkoj, bodovao je lani i Žižek. Tamo je ovim izborima svakako započeto nešto.