Gotovo 60 posto Čeha protiv je prihvata izbjeglica po principu solidarnosti, a susretljivost prema strancima je na povijesnom minimumu: njih 67% smatra da su stranci prevelik sigurnosni rizik Foto: FaH/EPA
"Češka je provincijalna zemlja koja se boji velikog svijeta zbog čega je potpuno okrenuta sebi."
Ovako naš sugovornik, Jirži Pehe, publicist i politolog komentira češko odbijanje plana Evropske komisije o obaveznim kvotama za prihvat migranata.
Jednako ogorčen je i sociolog Stanislav Biler koji češki stav naziva sramotnim:
"Kada se nešto dijeli evo nas u prvim redovima, a kad treba pomoći stojimo na kraju kolone."
Česi su nekad ipak znali prihvatiti ljude obilježene ratnom tragedijom. Veliku solidarnost pokazali su prema izbjeglicama iz bivše Jugoslavije, i to bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost, primivši ratnih devedesetih na tisuće ljudi iz svih krajeva bivše zemlje. Mnogi su dobili stalne boravke na humanitarnoj osnovi i pronašli novi dom u ovoj zemlji, uključujući i potpisnicu ovih redova.
No, danas je atmosfera potpuno drugačija. I da, pravi se ogromna razlika između onih koji dolaze s istoka Evrope i Balkana i onih koji dolaze iz Azije i Afrike s bremenom muslimanske vjere na plećima. Ukrajinci su, na primjer, u Češku dobro došli.
Javnost složno protiv
Zapadna Evropa je nakon komunističkog prevrata 1948. u Čehoslovačkoj i sovjetske okupacije dvadeset godina kasnije otvorila naručje za desetine tisuća Čeha. Češka je sada dio Zapada, ali migrante, ljude koji bježe iz svojih zemalja da bi bukvalno sačuvali glavu na ramenima - ne žele na svom tlu. Njemački tjednik Die Zeit nedavno je primijetio kako se vrlo rijetko dešava da istočnoevropske zemlje imaju isti nazor oko nekog problema, bez obzira bio to rat u Ukrajini, energetska politika ili preraspodjela novca iz fondova EU. Ovaj put Češka, Slovačka, Poljska i Mađarska vrlo brzo su se složile i odlučno odbile prijedlog Evropske komisije da zemlje članice zajednički podnesu teret zbrinjavanja migranata .
I dok mađarski premijer Viktor Orban bez dlake na jeziku govori o želji Mađarske da demografski ostane takva kakva jest, biranim riječima, ali naposljetku istog značenja, izjašnjava se i vlada Češke. Izbjeglicama treba pomagati u njihovoj zemlji i nema smisla dovoditi ih u potpuno različit kulturni prostor. Tako, naime, smatra češka vlada, predsjednik, većina političara i dobar dio javnosti. Migrante ne žele u svojoj državi, posebno one koji dolaze iz ratom zahvaćenih muslimanskih zemalja.
Brisel želi na principu solidarnosti rasporediti brigu o azilantima na zemlje članice imajući u vidu kriterij veličine i ekonomske razvijenosti. Prema planu EK, Češka bi trebala prihvatiti 525 izbjeglica. Češka se vlada, međutim, poziva na princip "dobrovoljnosti" i "zdravog razuma".
"Smatram da EU trenutno nema pravni okvir na osnovu kojeg bi kvote mogle biti uvedene. Svaka vlada zemalja članica najbolje zna kakvi su njeni kapaciteti i mogućnosti. Spremni smo pomoći, ali želimo to činiti dobrovoljno na osnovu našeg suverenog odlučivanja", izjavio je češki premijer Bohuslav Sobotka.
Njemački Die Zeit podsjeća da Česi radije žele dati novce za poboljšanje uvjeta u prenapučenim izbjegličkim logorima na Bliskom istoku, ali upozorava da su te sume, desetine milijuna kruna, vrlo skromne.
Nesolidarnost s južnim krilom EU
Naš sugovornik, politolog Pehe češko odbijanje kvota vidi prije svega kao nedostatak solidarnosti s EU.
"Solidarnost s izbjeglicama je jedna stvar. O tome će se još diskutirati kako na razini EU, tako i u pojedinim zemljama članicama. Međutim, kvote su nužna mjera, čiji je cilj pomoći južnom krilu EU koje ne može samo izaći na kraj s problemom migranata. Češki političari izgleda razumiju solidarnost tako da uzimamo sve što možemo, ali kad trebamo nekom pomoći onda se uzvrpoljimo."
Komentator uglednog dnevnog lista Hospodarske noviny Petr Honzejk piše da Češka prema EU nastupa iz pozicije nekoga tko permanentno nešto zahtjeva jer na to, navodno, ima pravo.
"Ponašamo se tako kao da nas Evropa neprestano mora obeštećivati za to što smo 40 godina bili dio sovjetskog bloka, što nismo bili slobodni i imali pristup kapitalizmu i slobodnom tržištu. Uzimamo zdravo za gotovo ono što se nudi: novac iz eurofondova, slobodno kretanje, mogućnost zaposlenja u ostalim zemljama članicama. Ali, kad dođe red da mi odriješimo kesu onda se durimo: 'Što to želite od nas? Morate nam davati, a ne uzimati!' Tiče se to svih čeških vlada i predsjednika, tvrdili oni o sebi da su euroskeptici ili eurooptimisti."
Lani je prema podacima Eurostata u Češkoj zatražilo azil 1145 ljudi, u Njemačkoj 202 tisuće, u Italiji i Francuskoj po 64 tisuće. Češka je lani prihvatila 765 ljudi dajući im azil ili neki drugi sličan stupanj zaštite, a najveći broj njih je dolazio iz Ukrajine, Sirije i Kube. Najviše izbjeglica primila je Njemačka, njih 47.600, za njom Švedska 33.000, te Francuska i Italija po 20.600.
"Nitko nam više ništa ne duguje. Ako se danas ne solidariziramo s jugom Evrope koje ja preplavljeno migrantima, zašto bi nam taj isti jug pomagao kada za promjenu mi budemo trebali pomoć?", pita se Honzejk.
Pothranjeni strah od muslimana
Protiv prihvata izbjeglica po principu solidarnosti, prema podacima agencije "Median", gotovo je 60 posto Čeha. Prema istraživanju agencije "STEM" susretljivost Čeha prema strancima pala je na povijesni minimum: 67% ispitanika smatra da stranci s boravkom u Češkoj predstavljaju za zemlju prevelik sigurnosni rizik. U susjednoj Njemačkoj gdje živi preko šest milijuna stranaca, prema podacima agencije "Forsa", samo 10 posto Nijemaca sa zapada zemlje smatra da je u Njemačkoj previše stranaca, na istoku nešto više – 16 posto.
Što je uzrok ogromnog češkog straha prema strancima? I to u zemlji koju je prošle godine posjetilo gotovo 26 milijuna stranih turista. Samo u Prag godišnje dođe njih šest milijuna. Pehe ga vidi u zatvorenosti češkog društva, u nepovjerenju, nedostatku samouvjerenosti, nedovoljno izgrađenom identitetu i konformizmu.
"Narod, koji bez zahvalnosti uzima od drugih, a usto svojim darovateljima često podmeće noge, pri čemu na granicama gradi barikade prema svemu stranom izvana, ne djeluje baš evropski."
Biler taj uzrok vidi i u homogenosti češkog društva.
"Od Drugoga svjetskog rata, osim Roma koje Česi doslovno mrze, ovdje nije ostala faktički nijedna manjina. Ista stvar je sa strancima. Jednostavno rečeno to je strah od nepoznatog, većina Čeha strance zna samo iz medija, a migrante stavljaju u kategoriju potencijalnih terorista. Tu jeftinu ksenofobiju sustavno pothranjuje predsjednik Miloš Zeman", izričit je sociolog Biler.
Češki predsjednik Zeman, podržavajući politiku vlade prema kvotama, izjavio je kako bi se među izbjeglicama mogli naći i "džihadisti koji će nam u zrak dignuti Pražsky hrad" (Praški dvorac u okviru kulturno-povijesnog kompleksa Hradčany, gdje je i sjedište predsjednika republike, op.a). Takve izjave više nikoga ne čude, ni u zemlji ni u inozemstvu.
Zeman već godinama govori kako ne želi muslimane u svojoj zemlji, a o islamu govori kao o "ideologiji nasilja i mržnje", "anticivilizaciji koja se širi od sjeverne Afrike do Indonezije", "umjereni musliman je contradictio in adjecto kao i umjereni nacist", "ne tvrdim da su svi muslimani teroristi, ali su svi teroristi muslimani".
Prevazišao je sam sebe komentirajući teroristički napad u Parizu, kada je izjavio da "svatko treba živjeti u zemlji svoga podrijetla"! Misleći isključivo na muslimane, jer je već u narednoj rečenici dodao kako se, eto, Česi u Francuskoj mogu s lakoćom adaptirati navodeći primjer Milana Kundere! Libijci, Alžirci, i ostali, prema njegovom mišljenju, nemaju takvu sposobnost prilagodbe, pa i u slučaju da im se djeca rode u Francuskoj, jer su oni "genetski ovisni o zemlji porijekla!"
Bivši predsjednik Češke Vaclav Klaus, zadrti euroskeptik i konzervativac, plan EK o obaveznim kvotama naziva tragičnom greškom Evrope.
"Jedinu razumnu stvar koju bi mogle evropske države uraditi jest dogovoriti se da svaku izbjeglicu koja dođe u Evropu lijepo pošalju natrag na mjesto odakle je došla. Nije nikakvo rješenje za ljudstvo migriranje po cijelom svijetu, pa iz ljubaznosti i elementarnih humanih principa prihvatiti i udomiti svakog od njih."
Očito su u Češkoj davno prošla vremena Vaclava Havela kada su ljudska prava bila sastavni dio vanjske politike.
Die Zeit podsjeća da u Češkoj postoji Facebook stranica s nazivom „ Islam u Češkoj Republici ne želimo“ koja ima gotovo 120 tisuća pristalica.
EU treba migrante
Rijetki su oni kojima u ušima odzvanjanju riječi visokog predstavnika UN-a za ljudska prava Zajd Raada Husajna. Ponašanje Evropljana prema 219 tisuća migranata koji su lani plovili prema starom kontinentu, a od kojih je 3500 izgubilo život na najstrašniji mogući način, nazvao je potpuno bezosjećajnim. Husajn je rekao i kako bi političari iz EU trebali prestati "povlađivati ksenofobnim populističkim pokretima koji su zatrovali javno mišljenje", i kako bi trebali priznati da EU treba "radnu snagu s niskim kvalifikacijama".
Direktorica češke Udruge za integraciju i migraciju Magdalena Faltova za dnevni list MF DNES kaže kako je migrante moguće integrirati, da Evropi treba radna snaga, da su mnoga neatraktivna radna mjesta nepopunjena, te da bi ih migranti objeručke prihvatili.
Zanimljivo je da je prošle godine, upravo zbog priliva stranaca, ponovo zabilježen porast stanovništva u Češkoj. Iz inozemstva je pristiglo više od 41.600 ljudi, skoro 12 tisuća više nego preklani. Najviše je stiglo Ukrajinaca, Slovaka i Rusa.
Ekonomski pokazatelji Češke ne odražavaju bojazan vlade da se nije sposobna starati se o izbjeglicama. Češka je izašla iz recesije, nezaposlenost je pala ispod 7 posto prošlog mjeseca. Eurostat je objavio da Prag i Gornja Bavarska imaju najmanju nezaposlenost u EU, samo 2,5 posto. Faltova tvrdi da su kvote nužno rješenje i da je Češka dovoljno bogata da godišnje primi pet tisuća izbjeglica, ali je problem u tome na koji način kvote prezentiraju političari.
Aktivisti humanitarnih organizacija iz iskustva tvrde da su Česi spremni pomoći i da to uvijek pokažu prigodom velikih prirodnih katastrofa, ali da su nepovjerljivi prema svemu nepoznatom. Češko društvo je posljednjih nekoliko desetljeća monokulturno. Progonom sudetskih Nijemaca i komunističkom izolacijom izumrlo je multikulturno društvo koje je Češku krasilo od srednjeg vijeka.
Karel Schwarzenberg, lider opozicijske stranke TOP 09 i čovjek koji je za dlaku izgubio predsjedničku utrku sa Zemanom, smatra da bi vlada trebala pristati na kvote, a ne čekati odluku iz Brisela samo zato da bi mogli reći kao su na taj čin bili primorani. Podsjeća kako je 1956. godini, u tada siromašnoj Austriji, bio svjedok prihvaćanja 300 tisuća mađarskih izbjeglica .
Sociolog Stanislav Biler veliku odgovornost za stav češke javnosti prema strancima vidi u političkim strankama sa svih strana političkog spektra. "One toleriraju, pa i podržavaju ksenofobiju ili protiv nje ne istupaju aktivno. Jednostavno ih ta tema ne zanima. To je i jedno od objašnjenja zašto u Češkoj nema ni jedne ekstremističke stranke i pokreta koji su izrazito popularni. Jednostavno su ksenofobija i rasizam, doduše u uglađenoj formi, usidreni u političkom mainstreamu."
U međuvremenu je češka tvrtka "Česko-slezska vyrobni" dobila tender u vrijednosti od devet milijuna eura za izgradnju 2500 stambenih kontejnera namijenjenih imigrantima. Ne onima koji bi mogli doći u Češku već onima u susjednoj Njemačkoj, u Berlinu.