Deklarativna ženska kvota

Žene i dalje muku muče s nedovoljnom zastupljenošću u političkom životu Hrvatske. Unatoč postojanju zakonskih preporuka i deklarativne podrške većine relevantnih političkih stranaka, žene i na skorim izborima za Europski parlament čine uvjerljivu manjinu na izbornim listama.

Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, od 275 kandidata samo je 95 žena, odnosno njih 34,5 posto. Od 25 kandidacijskih lista samo dvije od njih imaju 50 posto ili više žena na. To su lista ORaH-a i koalicijska lista Demokratske stranke žena, Hrvatske stranke nezaposlenih i Akcije slavonsko-baranjskih umirovljenika, na kojima je od 11 kandidata 6 žena.

Stranke ne poštuju ni preporučenu zakonsku kvotu od najmanje 40 posto žena na listama. Samo 15 od 25 lista drže se te odredbe, dok 10 kandidacijskih lista imaju tek trećinu žena ili manje.

Kvote od najmanje 40 posto za tzv. podzastupljeni spol uvedene su Zakonom o ravnopravnosti spolova 2008. godine. Puna primjena tih kvota, uključujući i moguće kazne za one stranke koje se toga ne pridržavaju, odgođena je za „treće redovne izbore od stupanja zakona na snagu“. To se odnosi na sve tri skupine izbora – lokalne, parlamentarne i izbore za Europski parlament. Ostalo je nejasno znači li to da će se kvote početi primjenjivati nakon trećih izbora, pa ma koji oni bili, što bi značilo već na lokalnim izborima 2013. godine, ili će one postati obavezne za svake izbore posebno, što bi značilo da bi 40 posto zastupljenosti žena bila obaveza za treće lokalne izbore po redu koji padaju tek 2017. godine, za parlamentarne 2019. godine, a za EU tek 2024. godine.

Takva dvosmislena odredba odgode primjene zakona, koju je prije šest godina uvela HDZ-ova većina, zbunila je i laburisticu Nansi Tireli, pa je još potkraj 2012. godine zatražila Vladino tumačenje. Ministarstvo uprave na čelu s ministrom Arsenom Baukom tada se priklonilo ovom drugom tumačenju koje predviđa sporo uvođenje kvota, pravdajući se da je takva bila namjera tadašnje HDZ-ove vlade, unatoč protivljenju SDP-a, koji je 2008. godine bio u opoziciji. Premijer Zoran Milanović ipak je obećao da će se Zakon o ravnopravnosti spolova mijenjati, a da će se obavezne kvote s prekršajnim kaznama primjenjivati za sve izbore od 2015. godine. Zakon do danas, dvije godine nakon tog obećanja, nije izmijenjen.

To znači da je i za ove izbore obaveza od najmanje 40 posto žena na listama i dalje samo preporuka, a da se propisane kazne od 50.000 kuna neće primjenjivati za liste koje imaju manji broj žena. Da je postojala politička volja – i onih bivših, a i ovih sada na vlasti – najlakše bi bilo da su obavezne kvote uvedene upravo od ovih EU-izbora, jer ima najmanje lista, lako bi bilo detektirati tko se pridržava zakona, a i eventualne kazne bile bi lakše provedive. Ukratko, da je danas 40 posto zastupljenosti žena na listama obaveza, a ne samo preporuka, onda bi čak 10 lista na kojima su žene podzastupljene morale u državni proračun platiti ukupno 500.000 kuna.

Višnja Ljubičić: U Hrvatskoj nije zanemarivo ni to kakva je sprega društva s religijom i organizacijama civilnog društva, kakav nam je sustav obrazovanja i koliki je porast diskriminacije. Ako sve to posložimo, možemo vidjeti koliko smo mi u Hrvatskoj kao društvo spremni dovesti do prave demokracije

- Politička participacija žena iznimno je važna za jedno demokratsko društvo, jednako kao i ravnopravno sudjelovanje žena u poslovnom svijetu. Uvođenjem kvota prije šest godina načelno smo se dogovorili da je politička participacija važna, ali one na žalost nisu zaživjele. Važno je da budu zastupljeni i muškarci i žene, zbog njihova razmišljanja i načina djelovanja, zbog pozitivne sinergije kojom obogaćuju jedno društvo, upozorava pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

Ona je još lani, uoči prvih izbora za Europski parlament, apelirala na političke stranke da, pored načela izvrsnosti i stručnosti, vode računa i o uravnoteženoj zastupljenosti žena na kandidacijskim listama. Predlagala je model "par-nepar", poznat u Europi, prema kojem bi svaka druga osoba na listi bila suprotnog spola, a čime bi se postigla ravnopravnost muškaraca i žena. Tako bi se, smatra, dobili eurozastupnici i zastupnice koje bi na reprezentativni način predstavljali Hrvatsku u Europskom parlamentu.

- Ako smo napravili zakon i uveli kvotu, a nismo spremni temeljem političke volje to provoditi iako su se stekli uvjeti, očito imamo narušen politički faktor koji utječe na neravnopravnu zastupljenost žena u politici. Na lošu participaciju žena utječe i socio-ekonomski faktor, odnosno to kakav nam je radni položaj žena i njihova socijalna isključenost. U Hrvatskoj nije zanemarivo ni to kakva je sprega društva s religijom i organizacijama civilnog društva, kakav nam je sustav obrazovanja i koliki je porast diskriminacije. Ako sve to posložimo, možemo vidjeti koliko smo mi u Hrvatskoj kao društvo spremni dovesti do prave demokracije, rekla je pravobraniteljica Ljubičić u zagrebačkom Kulturno-informativnom centru na tribini "Europski parlament: 50/50 – hoće li ove godine biti drugačije?"

Karolina Leaković iz SDP-a upozorava i da među ženama ima različitog promišljanja o ženskim pravima te da se stvari mogu promijeniti samo ako građani i građanke daju svoj glas osobama koje imaju napredne ideje.

- Demokracija nije samo u Bruxellesu, nego i u svakoj gradskoj četvrti. Važno je glasati za stranke koje su progresivne. Važno je da odluke donose i progresivne žene i progresivni muškarci, dakle oni koji se ne zalažu za to da žene budu manje plaćene za isti rad od muškarca ili da žena nema pravo odlučivati o vlastitu tijelu, a što smo imali prilike vidjeti nedavno u EU-parlamentu prilikom glasanja HDZ-ovih zastupnika. Osim što je važno da imamo što više žena u politici, važno je da imamo što više feministkinja i što više muškaraca koji su feministi, rekla je Leaković.

Upozorila je da će trebati nekoliko desetljeća za postizanje rodne ravnopravnosti u punome smislu ako promjene i dalje budu tekle ovako sporo. A to što je i sama pretposljednja na SDP-ovoj koalicijskoj listi za europske izbore, samo je kratko prokomentirala riječima da je to "očito nisko". Dodala je kako su na koalicijskoj listi od 11 zastupnika 4 žene, od kojih su tri iz SDP-a te da ne može utjecati na druge partnerske stranke zašto žene nisu kandidirali više.

Njezin kolega Jozo Radoš (HNS) na istoj je listi treći. Smatra kako bi bilo idealno da nema kvota za žene, jer bi to značilo njihovu punu ravnopravnost.

- Dugo neće biti tako. Zato u ovoj fazi razvoja kvote mogu biti od pomoći, dok nemamo "prirodnu" zastupljenost žena, bez dodatnih politika i mehanizama, kaže Radoš. Što se tiče problema napredovanja žena u politici i drugim sferama života, Radoš smatra da je tu riječ o stereotipima i izravnoj diskriminaciji nego je žena "diskriminirana u temelju, jer joj društvo onemogućava da postigne isti rezultat kao muškarac, bazično su njezine šanse zbog njezinih drugih obaveza puno manje".

Zagrebačka gradska vijećnica HDZ-a Margareta Mađerić žali što su "izborne kvote odgođene za treći izborni ciklus",  za što proziva sadašnju vladajuću većinu.

- Teško mogu reći jesam li za ili protiv kvota. Priklonila bih se mišljenju Viviane Reding, koja je rekla: "Nisam obožavateljica kvota, ali kad sam vidjela rezultate koje daju, tada sam ih počela voljeti", rekla je Mađerić. U HDZ-u, tvrdi, nije osjetila diskriminaciju, ali "sigurno da je diskriminacija prisutna".

Andrea Feldman: Prije trideset godina, kada smo o tim temama debatirale u uskom krugu feministkinja "Žene i društvo", sustav je još bio dirigiran. I tada su postojale kvote. Žene su činile oko 25 posto u parlamentu. Danas, nakon 30 godina vizija, strategija, feminističkih akcija, demonstracija, ženskih studija i ženskog pisma, imamo isto toliko žena u Saboru

- Puno je teže dobiti odgovorne dužnosti u velikim strankama. Za to je potrebno dati puno političkog i stručnog rada kroz niz godina, smatra Mađerić. Njezino je mišljenje da žene trebaju biti u politici "ne samo da bi se bavile ravnopravnošću spolova, socijalom i obitelji" nego i da "moraju biti na dužnostima gdje je moć i novac".

Za Andreu Feldman, treću na listi ORaH-a za EU-parlament, stvari su puno jednostavnije – uvesti paritetnu demokraciju, koliko žena u životu, toliko i u politici.

- Takav princip provodimo i mi u stranci. Nema razloga da se ne provodi i u javnim tvrtkama i drugdje. Naslušali smo se jako mnogo političkih programa koji  nisu ispunjeni. Rješenje je jednostavno: ništa socijala, ništa posebne "ženske kvote", treba 50:50. Zašto ne?! Jel' to patrijarhalna svijest koja na vrhu piramide vidi jednog muškarca koji mora biti najpametniji, "otac domovine", ili je to strah od promjene, zapitala se Feldman.

Ako je suditi prema podacima koje je potom iznijela, u Hrvatskoj ćemo se još načekati pune ravnopravnosti. Promjene su, naime, sporije od puževa koraka, gotovo da tapkamo u mjestu.

- Prije trideset godina, 1984., kada smo o tim temama debatirale u uskom krugu feministkinja „Žene i društvo“, sustav je još bio dirigiran. I tada su postojale kvote. Žene su činile oko 25 posto političara u parlamentu. Danas, nakon 30 godina vizija, strategija, feminističkih akcija, demonstracija, ženskih studija i ženskog pisma, imamo isto toliko žena u Saboru. Meni se čini da se nismo puno pomakli, jer ne postoji politička volja. Da postoji politička volja, onda bi svi otišli u svoje političke stranke i svojim političkim liderima i lidericama rekli da od sutra mijenjaju stranačke statute, zaključila je Feldman.