Dvojezičnost je pitanje tolerancije u Hrvatskoj

Pitanje dvojezičnosti nije problem samo za Vukovar, nego je to problem za srpsku zajednicu u cijeloj zemlji, odnosno za toleranciju u Hrvatskoj, poručio je Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik SDSS-a, neposredno nakon odluke vukovarskog Gradskog vijeća da se ograniče prava srpske manjine u Vukovaru. Ta jedna rečenica oslikava bit problema koji već godinama nikako nije samo problem "ćiriličnih natpisa" na vukovarskim ulicama nego se gotovo u pravilnim vremenskim razmacima prelijeva na ulice i trgove diljem Hrvatske. Tako je i ovaj put.

Upornost kojim HDZ uz pomoć asistenata iz bratskih, manjih desničarskih satelita manipulira pravima Srba u Vukovaru, začuđujuća je. S druge strane, lijeve, građanske i (srpske) manjinske opcije svojom nedorečenošću i taktiziranjem malo pridonose toleranciji i ravnopravnosti svih građana. I cijela gungula oko najnovijih izmjena Statuta grada Vukovara to pokazuje.

Vukovarska koalicija HDZ-HKS uz pomoć gradske vijećnice HDSSB-a usvojila je izmjene gradskog Statuta, koji je čak ispod standarda Statuta iz 2009. godine, koji je izglasao također – HDZ. Pod izgovorom poštivanja lanjske odluke Ustavnog suda da u roku od godine dana lokalne vlasti riješe pitanje dvojezičnosti u Vukovaru, "domoljubne" snage progurale su restrikcije sličnije advokatskim smicalicama u nekoj petparačkoj parnici nego ozbiljnom poštivanju "etničke i multikulturalne raznolikosti i duha razumijevanja, uvažavanja i tolerancije", kako stoji u usvojenom aktu. Na tom je tragu i upozorenje riječke profesorice ustavnog prava Sanje Barić od prije nekoliko mjeseci o mogućim "fiškalskim rješenjima tuk na utuk, koja formalno mogu biti u okvirima odluke Ustavnog suda, ali nisu u duhu odluke Ustavnog suda jer ne pridonose kvaliteti suživota". Istina, ona je to rekla kao odgovor na predviđanje da vukovarsko Gradsko vijeće ukine ćirilicu u Vukovaru (što se, doista, sada dijelom i dogodilo), ali i kao odgovor na mogućnost da Vlada pokrene mehanizme za zaštitu ustavnih prava nacionalnih manjina na tome području (što se upravo i najavljuje iz Ministarstva uprave).

Što je zapravo izglasala desna vukovarska koalicija? Prema najnovijim izmjenama gradskog Statuta, individualna i kolektivna prava Srba na upotrebu svojeg jezika i ćiriličnog pisma "postepeno će se osiguravati" sukladno godišnjoj ocjeni Gradskog vijeća o "dostignutom stupnju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijalogu među građanima Vukovara". To "političko snošljivo" ocjenjivanje provodit će gradski vijećnici svakog listopada, počevši od listopada 2016. godine. Sukladno tome, svake će se godine ili dvije, eventualno proširivati "katalog" manjinskih (čitaj:srpskih) prava u Vukovaru.

Što je to nego sirova fiškalija? Kvazipravna formulacija napisana je u duhu rukopisa već pomalo zaboravljenog "pravnog eksperta" Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Vlade Iljkića. U takvom izvrtanju odluke Ustavnog suda da se vodi računa o potrebama nacionalnih manjina, ali i većinskog hrvatskog naroda, HDZ se s prijateljima na sve moguće načine trudi kao gumicom izbrisati prava srpske manjine u Vukovaru, u čemu nema ni d od demokracije, r od ravnopravnosti ni lj od ljudskih prava. O političkoj i državničkoj mudrosti da i ne govorimo. Vijeće srpske nacionalne manjine u Vukovaru u svojem mišljenju na prijedlog Statuta jednostavno je i logički zaključilo:

"Gradsko vijeće time dobiva ulogu prijekog suda svim građanima bez objektivno mjerljivih kriterija, pa će i suživot građana ovisiti od političke ocjene i procjene predstavnika političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću. Umjesto da građani procjenjuju političku vlast, politika će ocjenjivati građane, da li su dobri ili nisu. Ovaj apsurd u političkom svijetu, čak štoviše, vrijeđa pamet i dostojanstvo svakog razumnog čovjeka, pa tako i građanina grada Vukovara." 

Da su se HDZ-ove snage dobrano potrudile da do detalja reguliraju upotrebu srpskog jezika i ćirilice, pokazuju i odredbe kako će zamjenik gradonačenika i gradski vijećnici iz redova srpske nacionalne manjine moći ostvariti pravo na gradske akte na svojem jeziku i pismu. Moći će ih dobiti isključivo na zahtjev i to za svaki predmet posebno. Tako ako neka sjednica Gradskog vijeća ima 20 točaka dnevnog reda, svaki će manjinski vijećnik morati pisati 20 zahtjeva da mu se materijali dostave na ćirilici. I da ne bude zabune – to će pravo  moći ostvariti odmah, ali pečat na tim dokumentima moći će biti dvojezičan tek ako Gradsko vijeće na godišnjim sesijama ocijeni da dostignuti stupanj suživota i snošljivosti to dopušta.

Novac će se za prijevode dokumenata na srpski jezik i pismo osigurati iz gradskog proračuna, ali – dok ga bude. Pojednostavljeno, može se dogoditi da sav novac osiguran za tu svrhu bude potrošen već u srpnju, pa ostatak godine građani srpske nacionalnosti neće moći ostvariti pravo na dokumente na svojem jeziku i pismu, osim ako ne plate sami.

HDZ-ovo tjeranje maka na konac u novom Statutu zahvatilo je i članke koji nisu izravno vezani uz ćirilicu, nego se tiču općeg političkog utjecaja nacionalnih manjina u Vukovaru, pa i određenih materijalnih beneficija koje iz toga proizlaze. Naime, u sjeni je prošlo ukidanje odredbe koja je nacionalnim manjinama (većinom Srbima) u Vukovaru osiguravala razmjernu zastupljenost među zaposlenima u upravnim tijelima Grada Vukovara, u gradskim trgovačkim društvima, javnim ustanovama i drugim pravnim osobama čiji je osnivač Grad. Ukinut je i dio članka koji je nacionalnim manjinama koje su prema svojem udjelu u stanovništvu zastupljene u Gradskom vijeću (ukratko: Srbima), jamčio da moraju biti razmjerno zastupljene u skupštinama, upravnim vijećima i nadzornim odborima u gradskim tvrtkama.

Ukratko, vukovarsko Gradsko vijeće pod dirigentskom palicom HDZ-a "na čekanje" je stavilo upotrebu srpskog jezika i ćirilice u svim gradskim tijelima, na zgradama u kojima su gradska tijela i poduzeća, a do godišnje odluke o "kvaliteti suživota" neće se moći postavljati ni dvojezične ploče s imenima ulicama i trgova. Za državna tijela Grad Vukovar nije nadležan, pa na državnim institucijama u Vukovaru ćirilični natpisi ostaju, naravno - tamo gdje nisu već razbijeni.

U medijskim izvještajima stoji da je rasprava o izmjenama vukovarskog Statuta bila veoma žustra s nizom suprotstavljenih stavova, čak do toga da je dvoje zastupnika SDP-a i HNS-a udaljeno sa sjednice, ali o konkretnim argumentima opozicije gotovo ni riječi. Osim toga što se mediji nisu baš potrudili prenijeti mišljenje i "druge strane", ni sami SDP-ovci nisu prolili previše znoja da javnosti predstave svoj prijedlog gradskog Statuta. Nekoliko dana prije sjednice sazvali su konferenciju za novinare, ali nisu željeli govoriti o detaljima svojeg amandmana, nego su samo naveli da njihovo rješenje "nudi kompromis za sve strane", da bi napokon, u pravom esdepeovskom stilu na samoj sjednici - povukli svoje rješenje upotrebe ćirilice u Vukovaru, tako da se o SDP-ovu amandmanu nije ni raspravljalo.

Ni u SDSS-u nisu bili rječitiji. Negodovali su da se vijećnike SDSS-a nije pitalo pri izradi novog Statuta, pa su oni izradili svoj "sveobuhvatni prijedlog" uz napomenu da su spremni i o tome dalje razgovarati. O kakvom je prijedlogu riječ, široj je javnosti također ostalo nepoznato. U SDSS-u samo su kratko objasnili da bi, prema njihovu prijedlogu, dijelovi grada u kojem pripadnici srpske manjine čine manje od trećine stanovnika bili izuzeti od dvojezičnih natpisa, kao i spomenici i spomen-obilježja iz Domovinskog rata, što je kao mogućnost ostavio i Ustavni sud u lanjskoj odluci. Prijedlog SDSS-a odbijen je na Gradskom vijeću, a na raspravi o njemu nije bilo vijećnika SDSS-a revoltiranih što je već usvojen HDZ-ov prijedlog točku ranije. Nije jasno ni u kojem smjeru ni s kim SDSS-ovci namjeravaju dalje razgovarati o tome te koliko za političke dogovore uopće ima mjesta u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i Zakonu o upotrebi manjinskog jezika i pisma.

Trenutačno se sva politička rasprava nakon spornih izmjena vukovarskog Statuta ponovo svodi na mnogo velikih riječi i floskula, izvlačenja povijesti od prije dvadeset ili sedamdeset godina, opet se igra na emocije s pojednostavljenom medijskom slikom podjele na dobre i loše momke. Ponovo izostaje ozbiljna argumentirana rasprava o cjelini problema i opcijama koje su u ovom slučaju bile ponuđene. Problem je i dalje napola riješen i sve će se strane i dalje truditi na tome politički profitirati.

Formalno-pravno, od idućeg tjedna - kada stupa na snagu novi Statut - počinju teći rokovi u kojima Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Vukovara može uputiti prigovor Ministarstvu uprave, koje, ako to ocijeni, može potom zatražiti ocjenu Ustavnog suda. U međuvremenu, ministar uprave Arsen Bauk, ne ulazeći u detalje, najavljuje i neke druge korake koje može poduzeti država kako bi u Vukovaru osigurala poštivanje Ustavnog zakona. Naravo, bez primjene sile, dodaje.

A sile je i ovako već bilo previše. Od sile nad procedurom i tumačenjem Ustavnog zakona do one prave – na ulicama Vukovara u čekićanju dvojezičnih ploča. Trgovi i ulice u Vukovaru zaslužile su bolje. I građani također, pisali latinicom ili ćirilicom, svejedno. Bilo gdje u Hrvatskoj.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.