Težak vikend u medijskom carstvu Marijana Hanžekovića. Nakon što je urednička cenzura u Slobodnoj Dalmaciji odbila u tisak pripustiti kolumnu i temu svom novinaru Damiru Piliću, otkaz na mjesto predsjednika Uprave Sportskih novosti dao je Zvonimir Boban, a odlazak je putem Facebooka najavio i kolumnist sportskih rubrika Jutarnjeg lista i Slobodne Aleksandar Holiga, inače i suradnik britanskoga Guardiana.
Kao što smo pisali, Pilić se u svom tekstu očešao ne samo o nametnutu liberalističku ideologiju u EPH, nego i o njezina glavnog reprezenta Ivu Banca, kao i političku doktrinu HDZ-a i Tomislava Karamarka, što je bilo više nego dovoljno da urednička struktura u Splitu zabrani objavu njegovih tekstova. Solidarizirajući se s njim, odlazak iz Slobodne najavio je i kolumnist Jurica Pavičić, koji je prije nekoliko mjeseci već bio jednom nogom vani kada je otkazana suradnja Borisu Dežuloviću.
Potom je danima pompozno najavljivan ekskluzivni intervju s bivšim kapetanom nogometne reprezentacije Zvonom Bobanom – prvi nakon osam godina – netragom nestao s naslovnice tiskanog izdanja Jutarnjeg. Umjesto Bobana, subotnju naslovnicu krasila je fotografija glavnog HDZ-ova ekonomiste Tomislava Ćorića, koji je najavio smanjenje PDV-a na 23 posto. S jedne strane legendarni Boban, koji kaže da je odlučio glasati za Zorana Milanovića, a s druge Ćorić za kojeg ni većina HDZ-ovaca nije siguran tko je i što želi. Odluka je bila, barem naizgled, laka. Tako su mislili i u Jutarnjem, ali se onda – kaže priča – ukazao vlasnik Hanžeković i s naslovnice skinuo Zvonu, a stavio Tomu.
E onda je dozlogrdilo Bobanu, koji već nekoliko mjeseci piše iznimno zanimljive kolumne subotom u Sportskima. U subotu je podnio neopozivu ostavku i za Tportal komentirao to ovako: "Da, istina je. Nažalost je istina. A istina je tako gadljiva da je moram odraditi u miru."
A istina je da je u intervju rekao, na primjer, ovo:
"Ona tvorevina u Maksimirskoj 128 za mene, emocionalno - NE POSTOJI, pa niti mi simbolike ima. Za mnoge druge ona je ishodišna točka svih naših nakarada i svih nepoštenja. Za druge kažem. Postoji u meni i živi još uvijek, kako si primijetio, onaj NK Dinamo. Pravi i plavi, gradski i narodni. Stvarno hrvatski i neupitno zagrebački. Klub kulture i respekta, klub koji je učio - biti. I ne dam ga, i volim ga. I ako izgubim taj Dinamo, izgubit ću velik dio sebe, a s tim dijelom nestao bi i najljepši dio mog nogometnog života."
Pa je rekao i ovo:
"I žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta. I nogomet i Hrvatsku u cjelini. I to je naša sramota. Naša državna sramota. Ali on i njegovi prvaci to ne vide tako, zaslijepljeni svojim sitnim interesom dok spletkare u izbezumljenoj borbi za pozicije i sinekure. A veliki meštar nogometne lože samo je posljedica njihovih interesa, njihove bestidnosti i njegove nezasitne ambicije da bude netko. A što je jadan postao…"
A onda još i ovo:
"O da - glasat ću za Zorana Milanovića, a nisam mislio nikad. Ali Zoran Milanović u zadnje vrijeme nije više isti čovjek. Nije više sterilni i ponekad bahati ideolog koji se želi dokazati samo akademskoj i političkoj javnosti i koji ne pridaje pažnju našem mentalitetu, narodnom duhu i realnostima. Koliko primjećujem, sazrio je: ljudski, državnički i socijalno. Drugo: nije kompromitiran i čini se neupitno pošten, a to je, na našu sramotu, velika mu prednost. I njegova ljubav za Hrvatsku nije urlatorska, nego živi u odgovornosti i poručuje u činjenicama, a i druga mu ruka nije u džepu."
Isto je učinio i Holiga, napisavši na Facebooku, između ostaloga, ovo: "Ranije sam se vodio mišlju da – bez obzira na sve, pa i to tko me plaća – kao autor trebam braniti svoj prostor u mainstreamu i mogućnost da kažem ponešto što se u toj sferi izbjegava reći, sve dok mi nitko ne brani pisati slobodno i po vlastitoj savjesti (što mi nitko nije branio). Pritisci kojima sam bio izložen (a bilo ih je, falabogu) samo su pojačavali želju da se ne dam tako lako skloniti. Međutim, s vremenom i s razvojem događaja u nogometu, medijima i oko njih, pretegnuo je osjećaj da time ponajprije sebi radim više štete nego koristi – kako u profesionalnom, tako i u emotivnom smislu. I tu bih se oko razloga davanja otkaza zaustavio, jer urednici u obje novine su prema meni bili posve korektni, pa je red i da ja budem takav i ne iznosim ničiji prljavi veš."