"U Hrvatskoj postoji tek sedam skloništa za žene koja sva skupa troše nepunih osam milijuna kuna na godinu", rekla je Neva Tolle, predsjednica neprofitne udruge Autonomna ženska kuća Foto: FaH
Štednja i rezanje proračunskih sredstava mogli bi rezultirati gašenjem svih sedam skloništa za žene žrtve obiteljskog nasilja u Hrvatskoj. Upozorila je na to Neva Tolle, predsjednica neprofitne udruge Autonomna ženska kuća na okruglom stolu "Provedba Zakona koji štite žene od muškog nasilja“, održanom u Europskom domu u Zagrebu.
„U Hrvatskoj postoji tek sedam skloništa za žene koji svi skupa troše nepunih osam milijuna kuna godišnje. Domovi za starije osobe u Hrvatskoj pojedinačno troše nekoliko puta veći novac“, kazala je Tolle, upozorivši da bi zbog smanjivanja novca sljedeće godine Hrvatska nakon 25 godina mogla ostati bez skloništa za žene žrtve nasilja.
Vlada i nadležna ministarstva svake godine smanjuju novac namijenjen za skloništa zbog čega je Tolle najavila da će obavijestiti sve relevantne međunarodne institucije koje se već brinu zbog lošeg stanja zaštite žena, što je nedavno zabrinulo i UN.
Kako je rekla Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica AŽK-a, kroz savjetovališta udruge svake godine prođe oko tisuću žena, dok u skloništu zaštitu potraži oko 50 žena s djecom.
Osim toga, Hrvatska još uvijek nije ratificirala Konvenciju protiv nasilja nad ženama koju je potpisala još 2013. godine zbog čega su sudionice okruglog stola pozvali sve zainteresirane da pritisnu vladu kako bi napokon pokrenula inicijativu za ratifikaciju Konvencije.
A žene u Hrvatskoj, bez obzira na Konvenciju ili ne, trpe nasilje svojih partnera, dok društvo, pa i institucije, još uvijek nisu spremne sankcionirati nasilje. Štoviše, kako je kazala Tolle, kad su ženska prava u pitanju, čini se da se Hrvatska vraća u 90-te godine i da je taj retrogradni proces vrlo vidljiv.
„Zašto postoji strah od rodno uvjetovanog nasilja u hrvatskom pravosuđu. Slažem s da je nasilje samo nasilje, ali ne treba bježati od rodno uvjetovanog nasilja, o čemu, uostalom, govore brojne međunarodne konvencije“, kazala je Bezbradica Jelavić.
Hrvatsko pravosuđe još uvijek nije dovoljno educirano da može reagirati na pojave rodno uvjetovanog nasilja, a primjera je mnoštvo. Primjerice, često se dogodi da ni policija ni sudac ne mogu to uvidjeti, pa žrtva i nasilnik često završe skupa na klupi u policiji pa potom na onoj optuženičkoj. Na taj problem dvostrukih uhićenja ukazao je i UN čiji su dužnosnici jednom izjavili: „Ili su žene u Hrvatskoj postale nasilnije od ostatka svijeta, ili institucije u Hrvatskoj ne rade svoj posao kako treba“.
Valentina Andrašek iz AŽK-a dala je poučan, ali uznemirujući primjer: „Jedan prekršajni sudac objašnjava kako muž mora biti primoran upotrijebiti fizičko nasilje zbog ekonomskog nasilja svoje supruge: „Žene u Hrvatskoj imaju veliku sklonost prema kupovini - žene su naviknule lijepo se odijevati i koristiti šminku... Žene nemaju osjećaja kada troše novac na svojim kreditnim karticama. Kada muškarci to uoče, eskalira fizičko nasilje“,, lijepo je objasnio sudac nazvavši ženino ponašanje „ekonomskim nasiljem“. Takvih je primjera puno, što je ponukalo Višnju Ljubičić, pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova da kaže koje su tri ključne stvari koje treba napraviti kako bi se stvari pomakle s mrtve točke. „Edukacija, edukacija i edukacija svih dionika“, navela je Ljubičić.
Nekoliko slučajeva, poput nedavno onoga u Zadru, gdje je bivši supružnik ubio partnera bivše supruge i ranio sina dok ga je ubijeni držao u naručju dovoljno govore o tragičnim posljedicama zbog propusta državnog odvjetništva koje nije reagiralo na nekoliko prethodnih policijskih prijava zbog nasilništva ubojice. Partnerica će zbog indolencije države prema nasilju pravdu potražiti na sudu u Strasbourgu.
Ili, primjerice situacija u kojoj se zbog neznanja, institucija nagodbe zloupotrebljava pa je tako jedan nasilnik, ujedno i ravnatelj škole, izbjegao kaznu obećanjem da će platiti 3000 kuna za poplavljenu Gunju. „Ne želimo držati predavanja državi, ali takve nagodbe smatramo potpuno neprimjerenima“. Tako će i ostati sve dok samo društvo ne postane osjetljivije na rodno uvjetovano nasilje, a institucije ne postanu educiranije u njegovu prepoznavanju.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.