Posebno se temeljito radilo na brisanju ciljeva i mjera vezanih uz diskriminaciju u obrazovanju. Tako su nestali dijelovi koji govore o diskriminaciji učenika koji ne pohađaju vjeronauk. Ne spominje se više ni problem stereotipa u školskim udžbenicima. Foto: Centar za mirovne studije
Obično se misli da su strategije same sebi svrha, hrpa papira oko koje se skupi trust mozgova i onda metajezikom ispisuju stotine stranica nikome važnog teksta, ukratko da su – mrtvo slovo na papiru.
Dugoročni planovi ipak mogu biti važni. I za one koji ih pišu i za one koji će te planove provoditi, ali i za one koji će se tim planovima "okoristiti". Jednostavno, oni koji znaju što žele, koji imaju viziju i širu sliku, sjednu i napišu dokument, pobroje sve što je važno i tko je za što zadužen, onda to netko provodi, točno se zna što je čiji posao i zašto te - na kraju – takav red i poredak može nekome pomoći. Ako je riječ o razvoju vodovoda, građani će znati kad će dobiti vodu i kakva će ona biti, ako je riječ o cestama, građani će znati kada će se voziti boljim putevima, a ako je riječ o zaštiti okoliša, građani će lakše disati jer će znati da se netko brine o čistoći zraka koji udišu i o šumama po kojima šetaju. Tako je moglo biti i s nacrtom novog Nacionalnog plana borbe protiv diskriminacije. Moglo je, ali nije.
Sve je učinjeno upravo suprotno. Vlada Andreja Plenkovića potpuno je ignorirala postojanje šestogodišnjeg antidiskriminacijskog plana koji su Banski dvori samo trebali izglasati. Krenula je u formiranje nove radne grupe kojoj je Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dostavio znatno okljaštren novi dokument.
U njemu je kirurškom preciznošću odstranjeno sve što može podsjećati na to da su mnoge ranjive skupine diskriminirane u Hrvatskoj. Nestali su i dijelovi u kojima se govori o težnji ka društvu koje njeguje različitost. Nema više ni slova o tome da se trećina naših sugrađana susrela s nekim oblikom diskriminacije.
Iako je Ured za ljudska prava formalni nositelj cijele operacije, indikativno je da se prvi sastanak nove radne skupine održao u Ministarstvu vanjskih poslova na čijem je čelu Davor Ivo Stier. Ministar, koji je do jučer po vlastitu izboru i želji kao glavnog savjetnika za ljudska prava imao suspektnog Ladislava Ilčića, hodača za život i predrasude, a Stier je i sam poklonik "hodanja za život".
Na pedesetak stranica nacrta Antidiskriminacijskog plana i Akcijskog plana za njegovo provođenje, više se nigdje izrijekom ne spominje diskriminacija LGB i transrodnih osoba. Izbačeni su pojmovi poput "rod" i "rodna karakteristika" kao temelji za diskriminaciju. Izbrisani su dijelovi o reproduktivnim pravima i zaštiti reproduktivnog zdravlja žena. Nestalo je pravo na pobačaj i kontracepciju kao i obaveza da ih se štiti kroz javni zdravstveni sustav. Uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja više nema ni u tragovima.
Posebno se temeljito radilo na brisanju ciljeva i mjera vezanih uz diskriminaciju u obrazovanju. Tako su nestali dijelovi koji govore o diskriminaciji učenika koji ne pohađaju vjeronauk. Ne spominju se više ni problem stereotipa u školskim udžbenicima, a nema ni odredbi koje su afirmirale učenje o raznolikosti, o nacionalnim i seksualnim manjinama.
Sustavno se izostavlja problem podzastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u upravi i pravosuđu, a naglasak se stavlja na to da nitko ne može prisiliti zaposlenike na nacionalno izjašnjavanje. Vladin ured za ljudska prava u novom prijedlogu ide toliko daleko da izostavlja čak i benigne aktivnosti poput raznih edukacije, tribina i izrada priručnika o ljudskim pravima.
Ukratko, kao gumicom prebrisana je gotovo trećina dosadašnjeg plana, a ono što je preostalo kao pincetom pročišćeno je od kritike i problema. Gotovo bi se moglo reći da smo dobili nacrt strategije za čiju je (okljaštrenu) izradu trebalo osmisliti posebnu – strategiju. To se i učinilo. Po želji i naputku udruga GROZD i Vigilare. Duh Ladislava Ilčića izašao je iz boce, pardon – iz ormara, u svôj svojoj punini i raskoši.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu