Istina o financiranju medija: samo lani osam komercijalnih iz proračuna dobilo 9,9 milijuna kuna, više nego neprofitni u tri godine

Otkako je Ministarstvo kulture 2013. počelo podupirati neprofitni medijski sektor, komercijalni mediji su na tri natječaja Grada Zagreba primili najmanje 34,6 milijuna kuna, Fond za pluralizam isplatio je 123,6 milijuna, od čega samo 2,3 milijuna kuna neprofitnim medijima, a tijela državne uprave i poduzeća u većinskom vlasništvu države u oglašavanje su tijekom 2013. i 2014. uložila barem 53,3 milijuna kuna, koliko su prijavili Vijeću za elektroničke medije. Samo lani osam je nacionalnih, komercijalnih medija iz proračuna primilo 9,9 milijuna kuna. Od toga Večernji list 3,2 milijuna, 24 sata 800 tisuća, EPH 1,3 milijuna...

Ukupno, to je najmanje 219 milijuna kuna za komercijalne medije samo u tri posljednje godine.

Obilno financiranje komercijalnih medija proračunskim novcem nikad se nije dovodilo u pitanje, no kada su se ovoj gozbi pridružili neprofitni mediji kojima su ostavljene tek mrvice, pitanje državnih subvencija odjednom je postalo prvorazredan politički problem.

Ministarstvo kulture je u prethodne tri godine dodijelilo ukupno 8,7 milijuna kuna za 28 neprofitnih medija. Samo je komercijaln zagrebačka televizija Z1 u istom razdoblju povukla 7,8 milijuna javnih kuna, što iz Fonda za pluralizam, što oglašavanjem javnih poduzeća, i najviše – čak 6,3 milijuna kuna - iz proračuna Grada Zagreba. Ipak, Z1 nitko neće smatrati prorežimskim medijem, što je epitet koji se često lijepi uz neprofitne, ili medije trećeg sektora.

Ž. Markić i Kuljiš i bez natječaja

Valjda i zbog toga što neprofitni mediji jasno ističu sve svoje sponzore, što je praksa koja je za sufinanciranje iz Fonda za pluralizam lokalnim medijima uvedena tek prije koju godinu. Na samim počecima Fonda za pluralizam u izvještaju za 2005. nisu se navodila čak ni imena emisija za koje se novac izdvajao, a takva je praksa potrajala do 2008. godine. Minimalno trajanje subvencioniranih emisija u izvješćima Fonda počelo se pojavljivati tek od 2013. godine. Sustavu subvencija iz Fonda trebale su godine da bi izgradio jasne kriterije. Mogli su ga odmah ukinuti da su zakinuti nakladnici bili dovoljno glasni, i složni.

Sredstva koja mediji primaju iz proračuna lokalnih i regionalnih samouprava najmanje su transparentna. Neke ih lokalne i regionalne samouprave navode u podacima o javnoj nabavi, druge se pozivaju na članak 10., stavak 1., točka 9. Zakona o javnoj nabavi, gdje se kaže da se ovaj zakon ne primjenjuje na ugovore za termine javnog emitiranja. Većina ugovora odnosi se na usluge promidžbe i informiranja, gdje se taksativno navodi obaveza medija da prati rad lokalnih tijela vlasti. Proizvodnja informativnog programa je skupa obaveza koju su vlasnici elektroničkih medija preuzeli potpisivanjem ugovora o koncesiji i nekako se uvriježilo da je država uz nametanje takve obaveze dužna i sufinancirati njezino postojanje u komercijalnim medijima. Njima je, naime, informativni program najmanje isplativ jer zahtijeva visoka ulaganja. Tako je za informiranje građana samo tijekom 2012. i prvih šest mjeseci 2013. godine u medije je iz lokalnih proračuna uloženo 24,4 milijuna kuna. Podaci su to za samo 13 županija i 10 većih gradova, bez Splita i Zagreba, objavljeni 2013. u glasilu Hrvatskog novinarskog društva Novinar.

Split se tada na postavljeni zahtjev za pristup informacijama potpuno oglušio, a sada već umirovljeni službenik za informiranje Grada Zagreba vodio je iscrpljujuću prepisku preporučenom poštom na kraju koje smo dobili tek podatke o financiranju medija putem natječaja. Istodobno, zagrebački gradonačelnik je samo u 2014. barem dva puta iskoristio svoje diskrecijsko  pravo i prema članku 56. stavku 1. točki 3. Statuta Grada Zagreba isplatio iz gradskog proračuna dodatnih više od 300 tisuća kuna za dva medija. Veći dio, 240 tisuća kuna za portal narod.hr čiji je nakladnik udruga Željke Markić "U ime obitelji". Manji, u iznosu od 66 tisuća kuna za zurnaliste.com, portal koji su zajedno pokrenuli Denis Kuljiš i Romano Bolković.

Bandić izdašan prema Dalje.com

Iznos od 34 milijuna kuna na početku teksta odnosi se, dakle, samo na dva natječaja koje Grad Zagreb raspisuje svake godine. Jedan u skladu s "Programom državne potpore za subvencioniranje proizvodnje i emitiranja audiovizualnih i radijskih programskih sadržaja (…)" putem kojeg se svake godine razdijeli 10 milijuna kuna lokalnim elektroničkim medijima za produkciju sadržaja od interesa za Grad Zagreb. Riječ je u pravilu o uvijek istim, mahom komercijalnim medijima, koji su svake godine i jednako rangirani. Najveći pojedinačni iznos, u prosjeku dva milijuna kuna, uvijek dopadne televiziji Z1. Unatoč proklamiranom nadzoru, dogodi se da emisije u koje je uložen proračunski novac nestanu s programa i prije isteka ugovora. Svake godine Milan Bandić podijeli i potpore male vrijednosti u ukupnom iznosu od oko milijun kuna za portale. Dobitnik najvećeg pojedinačnog iznosa i tu je unaprijed poznat, uvijek je to index.hr.

Program potpora male vrijednosti otvoren je i neprofitnim portalima kojima je od ukupno 3,9 milijuna pripalo 1,2 milijuna kuna. Veći dio tog iznosa, ukupno više od pola milijuna, isplaćeno je udruzi Javno, za portal dalje.com koji uređuje Tomislav Galović, među glasnijim kritičarima neravnopravne raspodjele lutrijskih sredstava u Ministarstvu.  

Osim sredstava igara na sreću, koje je neprofitnim medijima dodjeljivalo Ministarstvo kulture putem natječaja, izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima 2013. uvedeni su i među korisnike Fonda za pluralizam.

Nakladnici komercijalnih medija redom su se pobunili protiv izdvajanja dijela sredstava Fonda za pluralizam neprofitnim medijima. Pobunio se i dio nekomercijalnih medija koji bi po svemu, osim što su registrirani kao trgovačka društva, udovoljavali uvjetima natječaja. Neprofitni mediji, međutim, Zakon obavezuje da sav eventualni višak prihoda u odnosu na rashode ulažu u osnovnu djelatnost, produkciju medijskog sadržaja. Izmjenama i dopunama Zakona definirano je da će u 2013. za takve neprofitne medije biti izdvojeno tri posto od Fonda, a nakon toga da će se sredstva utvrditi posebnim pravilnikom. 

Dvostruka mjerila

Na posljednjim Danima elektroničkih medija moglo se čuti mišljenja komercijalnih nakladnika kako Ministarstvo kulture, zagovaranjem neprofitnog medijskog sektora, zapravo promiče antipoduzetnički duh. Ova se teza dobro primila i kod dijela medijskih profesionalaca premda je teško pratiti njezinu logiku. Malo je vjerojatno da bi razvoj neprofitnog medijskog sektora mogao ugroziti tržišne odnose na način kako to, recimo, čini HRT. Prema podacima Državne riznice, javnom je medijskom servisu lani iz državnog proračuna isplaćeno više od 19,5 milijuna kuna za oglašavanje. Istodobno, Nova TV je dobila 1,6 milijuna, a RTL Hrvatska i manje, 1,1 milijun kuna. Tu je i porezna olakšica dnevnim novinama vrijedna, prema procijeni Hrvatske gospodarske komore, 131,5 milijuna kuna, a u najvećoj mjeri dijele ju dva najveća nakladnika tiskovina.

Lokalnim elektroničkim medijima, osim Fonda za pluralizam, Zakon o elektroničkim medijima otvara i još jednu mogućnost proračunskog financiranja gdje im neprofitni, pa ni nacionalni mediji, nisu konkurencija. Zakon je 2009. obvezao javna poduzeća i ustanove da najmanje 15 posto ukupnog budžeta za oglašavanje moraju utrošiti na lokalnim i regionalnim elektroničkim medijima i o tome do kraja ožujka svake godine izvijestiti Vijeće. Prema posljednjem izvješću Vijeća za elektroničke medije za 2014. godinu, tek je 25 od 177 obveznika svoje izvještaje predalo u propisanom roku, a njih 38 oglušilo se potpuno na ovu zakonsku odredbu. Među njima i šest ministarstava. To se već šest godina ponavlja u svakom izvješću Vijeća Saboru.

Pregledom nepotpunih, dostupnih podataka vidljivo je kako i ovdje neki mediji redovito prolaze bolje od drugih. Rekorderom se, prema dostupnim podacima, može smatrati Soundset mreža i njezinih sedam radijskih postaja. Hrvatska pošta je, primjerice, Soundset mreži uplatila 56 posto od ukupno 847 tisuća kuna uloženih u oglašavanje u lokalnim elektroničkim medijima tokom 2013. i 2014. godine. Janaf je iznos iznad 895 tisuća kuna za iste dvije godine najvećim djelom (46%) uložio u Soundset Plavi, ili Zagrebački radio plavi 9, a 32 posto je potrošio za oglašavanje na televiziji Z1. Petrokemija je s 45 posto od 640 tisuća kuna preferirala NET Mrežu TV, Hrvatska elektroprivreda uložila je 35 posto od 883 tisuće kuna u Antenu Zagreb. Croatia osiguranje posebna je priča u kojoj ovakvi postoci malo otkrivaju. Od 2013. do kraja 2014. ova je, nekad državna kompanija, oglase objavljivala u čak 101 lokalnom mediju. Raspon uloženih sredstava prilično je širok, od 123 kune za Radio Martin do 416 tisuća za Soundset plavi ili pak 651 tisuću uloženu u oglašavanje na radiju Laganini, nekad Radio Ciboni.

Zakon po babi i stričevima

Kojim su se kriterijima u tom ulaganju vodile državne firme, teško je dokučiti, no sasvim je sigurno da Zakon nisu interpretirali u skladu s onim što Zakon nastoji promovirati. Redom se, naime, najviše ulagalo u zagrebačke i regionalne medije koji, premda je kriza uzdrmala i najjače, ipak posluju na tržištu izdašnijem od Otočca na primjer, ili Gospića. 

Lista medija koji su najizdašnije financirani izravno iz državnog proračuna podudara se u priličnoj mjeri s listom top 10 medija koji vode u zbroju svih dostupnih podataka; za usluge oglašavanja plus Fond za pluralizam i zagrebački proračun kao jedini lokalni u ovoj računici, ali koji u bitnoj mjeri kreira listu. Da nije iznosa dodijeljenih na temelju natječaja Grada Zagreba, prvo bi mjesto pripalo Varaždinskoj televiziji s 2,5 milijuna kuna, Srce TV bila bi druga, Jabuka TV treća, Osječka televizija četvrta, a Kanal RI na petom mjestu. No, kad se tome pribroje iznosi isplaćeni zagrebačkim medijima posljednje tri godine, dobije se nešto drugačija slika pa s ukupnim prihodima iz proračuna uvjerljivo vodi Z1. Na drugom je mjestu Jabuka TV, potom NET Mreža TV, pa Antena Zagreb i na kraju Radio Kaj. Medijska politika zagrebačkoga gradonačelnika do te je mjere popularna da su NET Mreža i Radio Kaj odlučili svoja sjedišta preseliti u Zagreb, što ih je kvalificiralo za sudjelovanje prema propozicijama natječaja. Pritom Radio Kaj trenutno koristi više od 20 frekvencija, točan broj može se provjeriti u HAKOM-ovoj bazi podataka pod koncesijskom oznakom R-KR.

Različite izravne i neizravne državne potpore medijima postoje u većini razvijenih demokracija u svijetu i u tome nema ništa sporno. Država je, na temelju poreza koji prikuplja i načina na koji se, informiranim izborom njezinih građana formiraju predstavnička tijela, dužna osigurati svojim građanima pravodobnu i provjerenu informaciju. Edukaciju, pa i zabavu.

Svugdje u svijetu, tako i u Hrvatskoj, redakcije su sve malobrojnije, medijska produkcija sve brža i sve je manje vremena za istraživanja poput onoga koliko hrvatske porezne obveznike košta Katolička crkva, a koje je financirano iz sredstava za neprofitne medije Ministarstva kulture. Prikupljene podatke kasnije su objavljivali i komercijalni mediji kojima se tako opsežan posao inače nikako ne bi isplatio. Pitanje je, na kraju, i što se komercijalnim medijima na ovako malenom medijskom tržištu uopće isplati, kad većina nakladnika sama priznaje da bi bez proračunske podrške teško ili nikako poslovali.

Pritom je ta proračunska podrška dobrim djelom nedovoljno transparentna. 

Bez transparentnosti

Unaprjeđenje transparentnosti financiranja medija stajalo je i u prijedlogu Akcijskog plana za 2015. i 2016. godinu uz Strategiju suzbijanja korupcije. Dokument se još uvijek pronaći na stranicama e-savjetovanja. Prema tom prijedlogu sve su informacije o financiranju medija iz proračuna jedinica lokalne i regionalne samouprave te Fonda za pluralizam trebale biti uključene u središnji sustav informacija o vlasništvu i poslovanju medija. Tako bismo na jednome mjestu imali sve podatke o tome tko i s kojim iznosom proračunskih sredstava financira koji medij, vlasničku strukturu medija i podatke o poslovanju. Prijedlog očito nije prošao jer ga u Akcijskom planu koji je Vlada donijela 16. srpnja prošle godine – nema.

Prema podacima Nacionalnog izvještaja o medijima, neprofitni mediji sudjeluju u ukupnim prihodima svih hrvatskih medija s nešto manje od jedan posto, a broj u ovom medijskom sektoru zaposlenih profesionalaca čini tek tri posto. Komercijalni mediji stoga predstavljaju puno snažniji lobi, a različitim interesnim skupinama u prilici su i ponuditi uslugu puno većeg dosega. Neprofitni mediji nemaju nikakve šanse ni u tržišnom natjecanju za svaki klik kojim se vabe potencijalni oglašivači. Osnovno mjerilo njihova uspjeha nisu prihodi na kraju godine, nego – koliko god to neisplativo zvučalo – povjerenje čitatelja koje su svojim radom stekli.