Još nitko nije ponudio suvisli odgovor na pitanje zašto je s otoka Ugljana protjeran stečajni upravitelj koji je otočki škver vratio iz mrtvih Foto: 057.info
Osebujan lik je taj Ivan Rude, sad već bivši stečajni upravitelj brodogradilišta Nauta Lamjana, čija je nedavna smjena digla zaposlenike na Ugljanu u nezapamćen prosvjed koji je na kraju razbila interventna policija.
"Vratite nam Rudu" i "Ne damo našeg Rudu", bili su transparentni koje su podigli radnici ugljanskog brodogradilišta.
Kako i ne bi kad im je novoimenovani stečajni upravitelj Alein Khan najavio likvidaciju brodogradilišta, a Rude ih je vratio s burze, ponovo pokrenuo proizvodnju i rekao da Nauta Lamjana može izaći iz stečaja. Je li se izlazak iz stečaja zaista mogao ostvariti, teško je procijeniti, no neobično je da Rudu nije smijenila Skupština vjerovnika nego sutkinja Trgovačkog suda i to zbog posve bizarnog razloga – nepravilno ispunjenih putnih naloga.
Rude je poseban lik, fetivi Šibenčanin, stečajni upravitelj i predsjednik Udruge stečajnih upravitelja Hrvatske, uspješan odvjetnik, a istodobno težak iz šibenskog Varoša, koji nastavlja stoljetnu obiteljsku tradiciju, pa u Donjem polju obrađuje vinograd od 500 loza, ima dosta i maslina, ove godine je posadio i pomidore, za tikvicama pak žali što nije. Genetska stasitost i rad u polju formirali su ga u snažnu i pomalo grezu fizionomiju.
Bavio se Rude u životu koječime. Kaže da nije bio briljantan student, da je prekinuo studij, pa otišao u svijet, navigavao koju godinu, a jedno vrijeme u Belgiji i vozio valjak po gradilištima. Pravo je završio u prvoj polovici 1970-ih, položio potom i pravosudni, no odvjetništvom se počeo baviti tek 1995., kad je otvorio odvjetnički ured, koji danas u Šibeniku ima dobru reputaciju.
Prije rata Rude je bio i jedan od dvojice ljudi koji je ustrojio Nacionalni park Krka. Vrlo je načitan, a interesi su mu široki: od povijesti, religije i filozofije do ekonomije.
Rudin salon za intelektualnu debatu je kultni šibenski kafić Bono, gdje svrati svaku večer na čašicu razgovora, a ponekad i svog monologa, jer ga je katkad nemoguće prekinuti u njegovim univerzalnim analizama. U tim je raspravama uvijek najglasniji, a često i stilski briljantan. "Ti si promašena investicija kosmosa", Rudina je formulacija koju upućuje svojim neistomišljenicima.
Rude je fanatičan antiglobalist i protivnik liberalnoga kapitalizma, koji je, kako on kaže, "pojava nečastivoga".
"Do kraja godine, ili nešto duže, mislio sam dovršiti stečaj. Proizvodnju u Lamjanu sam pokrenuo jer je prijetila opasnost da prestankom rada brodogradilište izgubi koncesiju na vrijedno pomorsko dobro. Ta je koncesija dio stečajne mase i ja sam time štitio stečajnu masu. U takvoj situaciji želio sam pronaći strateškog partnera na kojeg bi se prebacila koncesija, a on bi u nekom razumnom roku, od godinu ili dvije, recimo, trebao isplatiti vjerovnike prvog i drugog reda. Mislim da je to bilo realno", objašnjava nam Rude.
Sličan stečajni postupak Rude već vodi u Autotransportu Šibenik. Ondje se također nije odlučio za likvidaciju firme nego je čuvao koncesije i održavao firmu.
"Tu sad sve funkcionira. Firma ima 160 ljudi, plaće se isplaćuju, novi dugovi se ne stvaraju. Najmanja plaća je 3000 kuna, ali su redovne. Nešto smo našli i zamjenskih autobusa. Pronašao sam strateškog partnera koji bi trebao isplatiti vjerovnike. Istu stvar sam mislio napraviti i s Lamjanom", kaže Rude.
Takvi modeli nastavka poslovanja, za koje Rude tvrdi da su u ova dva navedena slučaja bili nužni za očuvanje stečajne mase, prema zadnjim dopunama stečajnog zakona više neće biti mogući jer zakon sada nalaže obustavu djelatnosti. U svim tvrtkama u kojima je postupak stečaja započet prije tih dopuna, on se sprovodi po starom zakonskom modelu. Rude novi zakon drži katastrofalnim.
"Kako država može zabraniti da vjerovnici odluče da se djelatnost nastavi? Mene je to iznenadilo. Problem je što ako ne obavljaš djelatnost, onda gubiš prava. Lamjani konkretno, ako ne obavlja djelatnost i ne plaća koncesiju, nadležno ministarstvo može oduzeti koncesiju. Po novom modelu zakona poduzeća obustavom djelatnosti automatski gube i koncesije."
Kaže Rude da su kao Udruga stečajnih upravitelja pokušali utjecati na izradu Zakona o stečaju i predstečajnoj nagodbi, ali da su ih političke strukture ignorirale. Za predstečajne nagodbe kaže kako nisu u skladu s pravnom doktrinom, ali da su u Hrvatskoj dobro došle.
"Ne može Ministarstvo biti u takvoj situaciji da je i vjerovnik i da stečajeve rješava i u prvom i drugom stupnju. Doktrina prava ne dopušta takvu poziciju, ne priznaje da netko ima tako jaku ulogu. Prevelika je koncentracija moći u jednom subjektu. To ne podrazumijeva automatski zloupotrebu moći i ja zapravo i ne mislim da se ona događala. Ipak, uz sve mane u ovoj našoj situaciji, destabiliziranoj ekonomiji, financijski anemičnoj, mislim da je ona predah, uza sve njezine mane. Ona je predah pred stečajem za kojeg uvijek ima vremena. Pitanje je što bi uopće ostalo u od svih tih tvrtki da se odmah krenulo s primjenom stečajnog postupka na njih. Ovdje je država i sudac i kadija, no bar nije licemjerna, jasno je rekla: 'Ja sam ta koja odlučuje'", zaključuje Rude.