Ivo Banac / „Žalit ćemo, dušo, žalit ćemo“

OSOBA TJEDNA: Ivo Banac.

OPET? Da!

NIJE LI BIO NEDAVNO? Jest, ali on je kompleksna pojavnost. Bivši maoist, bivši liberal, aktualni karamarkovac!

SVE OK, ALI TO NE IZGLEDA KAO DOBAR POVOD DA SE ČITATELJE OPET MALTRETIRA S BANCEM: To i nije povod. Povod je nedavno objavljena informacija u nekim novinama da ipak neće ići za hrvatskog veleposlanika u SAD. Čak se nešto spekuliralo da je problem to što se ne želi odreći američkog državljanstva.

I ŠTA SAD? Kako šta sad?

PA TKO ĆE BRANITI HRVATSKE INTERESE U SAD-u? Tko stigne. Na primjer, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović baš je lijepo krenulo. Uspjela se čak primaknuti ogradi Bijele kuće što je maksimum koji neki turist može postići.

A DA JE BANAC TAMO? Kolinda bi u tom slučaju barem pola sata sjedila u predsjedničkoj fotelji, a možda bi joj dopustili i da se iz zabave igra s nuklearnim kovčežićem.

TAKAV JE BANČEV UTJECAJ U SAD-u? I veći.

MALO BIOGRAFSKIH PODATAKA: Internetski izvori nude sljedeće informacije: rođen 1. ožujka 1947. godine u Dubrovniku. S 12 godina s majkom emigrira u SAD gdje je otac bio od 1947. godine. U New Yorku pohađa gimnaziju Loyola. Diplomira je na Sveučilištu Fordham, a na Sveučilištu Stanford je magistrirao i doktorirao. Na Sveučilištu Yale predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Evrope od 1977. do 2009. godine, od 1994. do 1999. bio je redovni profesor povijesti na Srednjeevropskom sveučilištu Budimpešti. Uz to, već devet godina redoviti je profesor na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta, dopisni je član HAZU-a.

SAD IDE PREGLED POLITIČKE KARIJERE? Koji, također, nalazimo na internetu i prilično je reduciran. Kaže da je u siječnju 2003. na 3. redovitom izbornom saboru Liberalne stranke izabran za predsjednika pobijedivši u drugom krugu prethodnika, Zlatka Kramarića. LS je vodio do 2005. godine kad se na mjesto predsjednika vraća Kramarić, a on napušta stranku. Godinu-dvije kasnije javno izražava naklonost prema Ivi Sanaderu.

ŠTA MU SE DOGODILO? Sanaderu?

NE, NEGO BANCU? Vjerojatno razočaranje jer „lijevo-liberalne“ snage nisu primjereno vrednovale njegovu pojavu. Na političkoj sceni maksimum mu je bila fotelja ministra zaštite okoliša u vladi Ivice Račana. Povjesničar kao ministar za zelenilo, zvuči kao početak vica. Iako je Banac bio jedan od prvoboraca antituđmanovske i antinacionalističke opozicije, glasan i odlučan, u rujnu 1993. godine s Krstom Cviićem, Slavkom Goldsteinom, Vladom Gotovcem, Vesnom Pusić i Ozrenom Žunecom supotpisao je otvoreno pismo u kojem od Tuđmana traže ostavku. U pismu spominje poraznu bilancu hrvatske politike, slijepe ulice, nacionalne tragedije, katastrofe, podjelu Bosne i Hercegovine, krah Tuđmanove koncepcije povremenih mirovnih ponuda pobunjenim Srbima kombiniranih „sa stalnim ratobornim prijetnjama“. Tuđmanu predbacuju i da je „u ime navodnog nacionalnog pomirenja“ dozvolio „invaziju ustaških simbola, pjesama, preimenovanja, prekrajanja povijesti, šovinističke istupe i postupke koji mijenjaju Ustavom zacrtani demokratski identitet zemlje, pa Vaše povremene antifašističke izjave djeluju poput neuvjerljivog paravana i nedovoljno ublažuju mnogostrane pogubne sumnje o eventualnom budućem fašističkom razvoju hrvatske države“.

Još su poručili Tuđmanu da je vrijeme za novo hrvatsko vodstvo koje može početi postepeno vraćati povjerenje i u otrgnutim hrvatskim krajevima s većinskim srpskim stanovništvom.

UH: Da, uh! I onda, 23 godine kasnije, taj isti Banac roni tople suze za Zlatkom Hasanbegovićem i Tomislavom Karamarkom, liderom ultradesne verzije HDZ-a. I govori: „Mislim da je ustaštvo riješeno. Ne vidim ustašizaciju društva, to su opasne teze. Tradicije komunizma s druge strane postoje, drže se i teško se s njima nositi.“

DUBOKA MISAO: Jako. Stadioni se tresu od skandiranja ustašama, barem jednu gledanu televizijsku emisiju s nacionalnom koncesijom vodi ustašofil, elemenata etničke mržnje i segregacije ima u vrtićima i školama, u školskim udžbenicima, čak je i Jasenovac usvinjen spomen-pločom s ustaškim pozdravom, a Banac vidi komuniste, ali ne i ustaše.

ZVUČI TUROBNO: Ali zvučalo je perspektivno. Dok je Karamarko drmao, Bancu se nije smješkala, nego otvoreno radovala pozicija hrvatskog veleposlanika u Americi. Ili barem u Francuskoj. Bilo bi to prekrasno: plaća u dolarima, brojne kavice uz palamuđenja o politici, druženje s iseljenicima, povremeni razgovori s Brankom Slavicom za nacionalnu televiziju u kojima bi naizgled distancirano, a zapravo gorljivo, tumačio, objašnjavao i opravdavao politiku zemlje domaćina koliko je to moguće. I kad se već činilo da je jednom nogom u SAD-u, prijatelj Karamarko mu je ostao bez političke karijere zbog ženine veze s mađarskim MOL-om, vlasnikom Ine, a novi HDZ-ov šef Andrej Plenković, čini se, nije zaljubljen u Bančeve potencijale kao prethodnik.

ODAKLE KARAMARKU, ODANOM TUĐMANOVCU, TOLIKA VJERA U BANCA, GORLJIVOG ANTITUĐMANOVCA? Vjerojatno je riječ o sretnom spoju interesa i prilagodbe. Karamarku je u stranci klimoglavaca i prepisivača trebao neki intelektualac, a Banac vapi za uvažavanjem i pozicijom. Na koncu, Karamarka je ispratio kao malo tko, u lipnju prošle godine u Jutarnjem je napisao tekst pod naslovom „Žalit ćemo, dušo, žalit ćemo“ u kojem veli da je Karamarko, u stvari, branio demokraciju, da „ni u naznakama nije primjenjivao orbanizam, a posebno ne u medijskoj politici“, toliko je sirotog Banca tronula Karamarkova demisija, da joj je uzrok tražio u „kvarnim medijima“, kakvih, slabe li utjehe, ima i u etabliranim zemljama liberalne demokracije. A kada su otišli Karamarko i sekta njegovih pristaša poput Zlatka Hasanbegovića i Mira Kovača u kojima samo istinski zaljubljeno biće može vidjeti donositelje liberalizma, pojavio se Plenković koji je, kako se može zaključiti iz Bančeva stava, bitno manje liberalan od pobrojanih prethodnika.

AU: A, da. Tako je, na primjer, početkom godine Banac sročio kolumnu o „interoperabilnom svijetu Andreja Plenkovića“ u kojoj mu je predbacio nesposobnost konceptualiziranja hrvatskih prioriteta u ovom dijelu svijeta bez pozivanja na EU.

ŠTA BI TO ZNAČILO? Zapravo mu na finiji način želi poručiti da ga, poput Živog zida, smatra briselskim projektom.

ŠTO BI JOŠ MOGLO ZNAČITI? Da se doznalo kako je Banac definitivno ispao iz igre za ambasadorsku hladovinu u SAD-u.

A TO BOLI: A to sigurno vraški boli. Osim ako se nešto ne promijeni pred sam kraj.

TUGA ĆE BITI GOLEMA: Naša ne. Ivo Banac jedan je od najvjernijih Forumovih čitalaca, draže nam je da nas voli iz tople domovine, nego iz alijenirane i daleke Amerike.

MOŽE LI NEKA STARA BANČEVA MUDROST ZA KRAJ? Dakako. Obožavamo stare Bančeve mudrosti. Ove preuzimamo iz Ferala. „U reformnom razdoblju Savke Dabčević i Mike Tripala SKH je u nacionalnom pitanju bio liberalniji od lijeve opozicije i glavnine emigracije.“

„Karakteristično je da tisak Močvare marginalizira predsjedničkog kandidata Stipu Mesića. Predsjednički izbori su doista demokratski, jer se točno zna za koga se glasa. Kad je riječ o Mesiću, glasa se za jedan neupitan i nekompromitiran put koji predstavlja odupiranje političkom kriminalu dvadesetog stoljeća.“

„Desna će scena postati zanimljiva raspadom HDZ-a, u što ne treba sumnjati. Desno krilo HDZ-a ima svaku šansu da, skupa sa sličnim neoustaškim formacijama, postane etatistička desna stranka s osloncem u jednome dijelu radništva. Današnji HDZ-ovski umjerenjaci naći će svoje mjesto drugdje. Osobno smatram da budućnost pripada zajedničkoj akciji lijevoga i desnoga centra, strankama liberalnog i konzervativnog usmjerenja.“

Onu da nema poštenog HDZ-ovca nećemo ovaj put citirati. Da mu ne pokvarimo eventualne šanse kod Plenkovića.