Glavni novitet u izmjenama je implementacija EU Direktive kojom se državama članicama po prvi put omogućava da zabrane uzgoj pojedinačnih ili skupina GMO-a na dijelu ili čitavom svom teritoriju, naglašavaju ekolozi Foto: Zelena akcija
Prošlog petka Sabor je s 90 glasova 'za', 16 protiv i 3 suzdržana, usvojio izmjene i dopune Zakona o genetski modificiranim organizmima (GMO), nakon čega su u dijelu medija objavljene informacije da je Hrvatska time legalizirala GMO otrove na svojem teritoriju u čemu su posebno glasni bili neki zastupnici Živog zida i Mosta.
Zbog svega, a kako bi razjasnili što je zapravo usvojeno i ima li štete za Hrvatsku, reagirali su iz Zelene akcije čije objašnjenje donosimo u cijelosti:
Glavni novitet u izmjenama i dopunama je implementacija EU Direktive 2015/412 kojom se državama članicama po prvi put omogućava da zabrane uzgoj pojedinačnih ili skupina GMO-a na dijelu ili čitavom svom teritoriju.
Osim toga, iako trenutno važeći Zakon o GMO nigdje eksplicitno ne brani uzgoj GMO-a na teritoriju RH, njihov uzgoj je ipak zabranjen u zaštićenim područjima, područjima mreže NATURA 2000, područjima namijenjenim ekoturizmu i ekološkoj proizvodnji te zaštitnim zonama oko tih područja. Kada se sva ta područja preklope na karti RH, ona pokrivaju praktički čitav državni teritorij.
Također, i sve županije uključujući i grad Zagreb su se proglasile zonama slobodnim od GMO.
Navedene odredbe ostaju na snazi i nakon usvajanja izmjena i dopuna, ali se sada državi daje još i dodatna pravna podloga za zabranu uzgoja na vlastitom teritoriju. U tom smislu, premda nije savršen, novi Zakon ipak predstavlja pomak u pravom smjeru.
Inače, Hrvatska je već iskoristila prijelazne odredbe spomenute Direktive 2015/412 te je i prije implementacije odredbi Direktive u nacionalno zakonodavstvo, zatražila izuzimanje svog teritorija od uzgoja za sve GMO-e koji su trenutno u postupku ishođenja odobrenja na razini EU.
U RH stoga trenutno nema LEGALNOG uzgoja GMO-a, iako inspekcije povremeno utvrde da pojedinci_ke, bilo namjerno, bilo zbog slučajne kontaminacije, uzgajaju GMO, u kojem slučaju se takve biljke i/ili sjeme obavezno uklanjaju i uništavaju.
U tom kontekstu, glavni zahtjev Zelene akcije prema nadležnim institucijama jest osiguravanje sredstava za učinkovitiji inspekcijski nadzor te veća transparentnost u objavljivanju njegovih rezultata.
Osim uzgoja, odvojen problem predstavlja pitanje uvoza GMO-a. Po tom pitanju Hrvatska nažalost sama ne može učiniti puno jer je ulaskom u EU prihvatila obavezu uvoza svih GMO-a koji su trenutno odobreni za uvoz u EU (zbog zajedničkog tržišta).
Trenutno se radi o nekoliko desetaka proizvoda koji se prvenstveno koriste kao stočna hrana.
Ukoliko se nalaze u hrani za ljude, prema važećem EU i RH zakonodavstvu, takvi proizvodi na deklaraciji obavezno moraju biti označeni kao GMO ako sadrže više od 0,9% GMO sastojaka (sve ispod toga se smatra slučajnom kontaminacijom).
S obzirom na veliki otpor potrošača_ica prema GMO hrani, u EU takve proizvode gotovo i nije moguće pronaći u dućanima.
Građani i građanke država članica Eurospke unije GMO-ima su uglavnom izloženi posredno, preko životinjskih proizvoda dobivenih od životinja hranjenih GMO-ima.
Najveću "rupu" u EU zakonodavstvu predstavlja činjenica da ne postoji obveza označavanja takvih životinjskih proizvoda te je jedan od glavnih zahtjeva okolišnih organizacija prema EU institucijama da se i takve proizvode počne označavati kao GMO.