Javnost voli Plenkovića, članstvo Brkića, Hasanbegovića, Milinovića i Butkovića

“Stožerna” stranka hrvatskog naroda, Hrvatska demokratska zajednica, upravo je, nakon obezglavljenja i ostavke šefa Tomislava Karamarka kojemu je neslavno propao puč na vlastiti parlament i Vladu, zakoračila u mučno razdoblje hamletovske dileme – biti ili ne biti. Osim u državi Danskoj, nešto je jako trulo i u državi Hrvatskoj, a pogotovo u HDZ-u i jasno je već iz izjava, što wannabe predsjednika stranke, što cheerleadersa da slijedi bratoubilački rat s kanibalističkim primjesama.

Odluka stranačkog vrha je objavljena – na izbore za predsjednika HDZ-a više od 200 tisuća članova stranke izaći će 17. srpnja i birat će prema načelu "jedan član – jedan glas". Male nedoumice oko takve odluke donosi Statut stranke koji u članku 35. stavku 8. propisuje da će se "u slučaju smrti, podnošenja ostavke ili zamolbe za razrješenjem dužnosti predsjednika HDZ-a, u roku do 30 dana održati Opći sabor na kojem će se izabrati predsjednik HDZ-a”. Ne spominje u tom slučaju neposredne izbore za predsjednika. No, čitamo li Statut teleološki, valja pozdraviti da se HDZ odlučio na više, a ne manje unutarstranačke demokracije i izbor koji će novom predsjedniku dati puni demokratski legitimitet. Zbunjuje u ovom slučaju i idući stavak istog članka koji kaže da "predsjednika i zamjenika predsjednika HDZ-a zajedno, kako su navedeni na kandidacijskoj listi, biraju svi članovi HDZ-a na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem” pa nejasno ostaje hoće li svaki kandidat, budući da Statut nalaže da se predsjednik i zamjenik biraju u paketu, istaknuti i svoju desnu ruku. Takvu mogućnost za sada u HDZ-u ne spominju.

Kako bilo, pred zainteresiranim kandidatima je razdoblje od deset dana u kojemu moraju prikupiti 5.000 potpisa članova kojima će potkrijepiti svoju kandidaturu i krenuti u utrku za osvajanje Trga žrtava fašizma, a potom i Banskih dvora.

Dvojba koja sada razdire HDZ je - "biti", odnosno, izabrati predsjednika koji će biti prihvatljiv i electable za širu javnost ili "ne biti", odnosno, stati iza predsjednika po mjeri prosječnog HDZ-ovca koji će pijanim valjanjem po podu i lijepljenjem novčanica na čelo proslaviti izbornu pobjedu, biti puni razumijevanja za iznošenje plinskih boca na cestu i s odobravanjem klimati glavom tisućama koje razulareno skandiraju ustaški pozdrav pod prozorom nezavisnog regulatora koji kažnjava huškanje na neistomišljenike i govor mržnje.

Dok se HDZ-ova zabava ne zahukta, spomenut ćemo se ovdje brojki koje su aspiranti ili oni o kojima tek mediji nagađaju da žele biti kandidati uspjeli prikupiti kada su se ponudili općoj ili stranačkoj javnosti.

Jedini koji je do sada javno iskazao spremnost da zasjedne u Karamarkovu ispražnjenu fotelju u stranci HDZ-ov je europarlamentarac Andrej Plenković, s petogodišnjim stažem u stranci. Na izborima za Europski parlament 25. svibnja 2014. godine od 921.904 važećih glasova birača osvojio je 71.072 glasa, odnosno, 18,61 posto glasova HDZ-ove koalicijske liste. Najava je njegove kandidature stranku već raskolila – za dio stranke je presvilen, sivi birokrat, nedovoljno desni i nacionalan, predsjednik što ga HDZ-u nameću ljevica i uredništva, ne krvari za stranku već 20 godina niti s HDZ-om liježe i ustaje, dok je za drugi jedini koji svojim obrazovanjem, iskustvom, kontaktima, diplomatskim backgroundom i elokventnošću može na predstojećim parlamentarnim izborima dostojno parirati Zoranu Milanoviću.

Na istim je izborima, jedna od mogućih kandidatkinja koja se spominje u medijima, Ivana Maletić, ubrala 9.560 preferencijalnih glasova, odnosno, 2,53 posto bio je njezin doprinos HDZ-ovoj listi. Zanimljivo je, međutim, da je trenutačni vođa HDZ-a Milijana Brkića upravo u društvu Ivane Maletić danas predstavljao novinarima stranačke odluke o izborima za predsjednika. Na stranačkim izborima za potpredsjednicu stranke izabrana je s 869 glasova od ukupno 1857 delegata koji su birali.

Inače, usporedbe radi, šampion europarlamentarnih izbora bio je SDP-ov Tonino Picula sa 132.792 preferencijalnih glasova ili 48,13 posto te tada HSP AS-ovka Ruža Tomašić sa 107.206 glasova čime je HDZ-ovoj listi kontribuirala čak 28,08 posto.

Među kandidatima mediji navode i Tomislava Tolušića, donedavno župana, danas tehničkog ministra regionalnog razvoja koji je Karamarka prvi pozvao na ostavku, a koji je na prošlim parlamentarnim izborima 8. studenog 2015. godine u IV. izbornoj jedinici osvojio 8.984 preferencijalnih glasova, odnosno, 13,25 posto na listi Domoljubne koalicije. Na nedavnom Općem saboru stranke 28. svibnja 2016. godine Tolušić je izabran za potpredsjednika s 896 glasova od ukupno 1857 delegata.

U istoj toj izbornoj jedinici i dosadašnji zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić o čijim su predsjedničkim ambicijama također nagađa dobio je nešto više od Tolušića, 9.357 glasova, odnosno, 13,80 posto svoje liste. Brkića su, pak, delegati na Saboru za zamjenika izabrali s 1601 glasom.

Bolje je, relativno gledajući, u svojoj, VIII. izbornoj jedinici prošao bivši gradonačelnik Novog Vinodolskog, danas tehnički ministar prometa Oleg Butković, kojemu je uspjelo privući 7.239 preferencijalnih glasova, odnosno, 19,38 posto. Za potpredsjednika HDZ-a s najvećim je brojem glasova izaslanika izabran Butković – 1148.

Na predsjedničko mjesto, iako to još ne želi potvrditi, "grize" i veliki povratnik sa stranačke margine u Predsjedništvo Darko Milinović koji je na stranačkoj konvenciji dobio potporu 1210 izaslanika. Na parlamentarnim izborima, pak, Milinović je u studenome prošle godine u svojoj IX. izbornoj jedinici osvojio 4.884.glasa ili 4,20 posto liste Domoljubne koalicije.

Kulaorima se, kao zainteresiranog za šefovsko mjesto u HDZ-u, provlači i ime tehničkog šefa diplomacije Mire Kovača koji je na izborima šarmirao 4.058 birača da zaokruže njegovo ime, odnosno, 5,31 posto glasova. Na stranačkim, pak, izborima nije mu uspjelo biti izabran za jednog od šestero potpredsjednika stranke.

Najnovija instant zvijezda HDZ-a, tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović u VI. je izbornoj jedinici, tada još tek kao povjesničar čije potencijale i domete javnost još nije bila upoznala, izvojevao samo 879 preferencijalnih glasova ili 1,33 posto glasova liste Domoljubne koalicije. Zato je sva njegova politička raskoš zasjala na konvenciji u svibnju kada je je za člana Predsjedništva HDZ-a izabran s najviše glasova – 1227. Na srcu mu je i dalje ponajviše, potvrdio je i uoči izborne utrke u kojoj se još ne zna hoće li sudjelovati, nepokolebljiva i neustrašiva borba protiv već 36 godina blagopočivajućeg jednonogog komunističkog satrapa. Poseban je juriš najavio na trgove i ulice s njegovim imenom što je svakako među ultimativnim prioritetima za rješavanje nepregledne hrpetine problema u kojima su država i društvo zaglibili.