Foto: HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ
Odmah ću reći da se ne usuđujem procjenjivati koliko je korona zdravstveno opasna i koliko negativno utječe na svjetsku, nacionalnu, regionalnu ili, ono što mi je zapravo od ekonomija jedino važno, ekonomiju svakog malog pojedinog kućanstva. Reći ću i da sam izravno uključen u sustav obrazovanja jer sam zaposlen kao asistent u nastavi, pa ne mogu biti u potpunosti objektivan. Ovaj tekst se jedva odnosi na školu moje djece jer mi starija kći ide u razred s još šestoro, mlađa s još desetoro, a i sam sam asistent u malom razredu seoske škole, gdje se sve može organizirati s malo zdrave pameti. Nemamo u domaćinstvu rizičnog, pa ni to što supruga radi u prenapučenoj srednjoj, nije razlog da se nađemo u većoj opasnosti od prosječne obitelji.
Sve me to ne priječi da malo uključim mozak na temu početka škole. Dakle, donesene su mjere o zaštiti od koronavirusa i počet ćemo školsku godinu, iako svi u ovoj zemlji znamo da se te mjere u više od 50% slučajeva i obujma neće i ne mogu ispoštovati. (Stanite sad, nije tema teksta ni koliko je virus opasan, ni nošenje maski, ni čipiranje, ni 5G mreža.) Znamo da više od 50% osnovnih škola ima razrede s preko dvadesetoro djece. U srednjima je taj broj i veći. O školama koje još rade u dvije smjene ili dvjema školama koje koriste isti prostor, neću ni govoriti. Sve je to prepušteno lokalnoj samoupravi, od kojih su se bogatije i mogle snaći da se o tome razmišljalo ili barem naputci donijeli pred 3 mjeseca. Ministarstvo ima podatke odavno, ali pripremilo se tako što je organiziralo sastanak stručnjaka u dva dana (koliko mi je poznato, nisu se našli u kantini na kavi, nego baš pravo sastančili) i 10 dana prije početka propisalo, uglavnom, neostvarive uvjete organiziranja obavljanja nastave i forhendom ih zakucalo ravnateljima i lokalnoj samoupravi nek' se pokušaju obraniti.
Pokušajte zamisliti da ste ravnatelj sasvim prosječne srednje škole koja ima 20 razreda s po 20 i više učenika, ali bez ijedne adekvatne prostorije u kojima bi se mogao održavati propisani razmak. Nabavili ste i maske koje ćete podijeliti (ne da mi se razmišljati što će biti ako se pojedini učenici ne budu pridržavali nošenja, ali, jebi ga, već jesam. Kako će se pravno opravdati istjerivanje i davanje neopravdanog sata učeniku koji ne nosi masku kako nam je ministar rekao?).
Ajmo dalje. Satničar je nekako sklepao sve u blok-satove, nitko se, izuzev profesora, neće gibati nikamo kad jednom uđe u školu. Nalijepili ste strelice i crtice po stepeništu i hodnicima da se zna 'ko gdje kuda, kada i s kakvim razmakom... i započne škola. Dogodi se da neki od klinaca mora u samoizolaciju i to nije nikakav problem. Profesor(ica) mu virtualno omogućuje da prati nastavu. Online ili posebnim slanjem gradiva preko mreže. Malo nastavničkog dodatnog posla nije razlog za primjedbe. Dapače, njegova dužnost. No, onda se dogodi da je netko u razredu zaista zaražen, pa cijeli razred mora u samoizolaciju skupa s profesorom (ili više njih. Zapravo, kad razmislim, dosadašnja praksa je bila šibnuti u izolaciju sve izravne kontakte unazad 15 dana, što bi značilo cijela zbornica, jer su se u 15 dana svi uspjeli izđirati. Ali nećemo sad špičiti.).
OK. Sele se u virtualu, nema frke, imamo razrađen sistem. Ali, avaj... što ćemo sad s djecom iz ostalih razreda u kojima profesor predaje, a nisu u izolaciji? OK. Organizirat ćemo da oni sjede u klupi, a profesor(ica) im predaje od kuće virtualno. Malo je glupo i gubi se smisao, ali OK. Ostaje djeci socijalna funkcija druženja u razredu. Doduše, s maskama. I ne smiju biti jedan nasuprot drugoga. I ne smiju izvan učionice, osim uz pratnju profesora. Ali, ček... kojeg profesora kad je u samoizolaciji? Hm... prema pravilima netko mora biti s njima i u razredu. Aha... to je neki drugi profesor. To će se organizirati preko dežurstva. Ali, čekaj... to je višak sati. Fali ljudi. Mora se angažirati dodatno stručno osoblje. Tko će to da plati? Uostalom, što ćemo s onim profesori(ca)ma koje su u samoizolaciji? Ukoliko im doktor izda potvrdu da su na bolovanju onda imaju i takvu plaću. Samo što bi trebali ići kod doktora da bi pravo bolovanja ostvarili. Ali hajde, mogu raditi od doma i ostvariti i punu normu. A što s profesori(ca)ma koji su sami ugrožena skupina ili kući imaju dijete ili roditelje koji su ugrožena skupina? Hoćemo li ih tjerati da idu raditi. Hoće li oni raditi virtualno i za punu cifru ili cifru bolovanja? Što ćemo s onim silnim pojačanim dezinficiranjem i ribanjem svega i svačega, koje bi trebao obavljati isti broj čistačica kao dosad? Kako organizirati marende u školi? U osnovnima, ako drže propisnu udaljenost marenda će trajati duže nego nastava. Srednjoškolci će nositi sendviče po džepovima?
I što ćemo konačno, a nije neizgledan scenarij, ako se dogodi što svi epidemiolozi najavljuju? Da će se najesen dogoditi pravo razbuktavanje. Drugi val. Zatvoreni prostor pogoduje bujanju virusa. Pa će pola ili barem trećina učenika završiti doma u virtuali. Što ćemo s opravdanim i neopravdanim primjedbama da nisu imali jednake uvjete ocjenjivanja i savladavanja gradiva u školi u odnosu na ostalu djecu, o čemu im možda ovisi daljnje školovanje, a moguće i izbor zanimanja?
Aj' mi sad recite, znajući da imamo iskustva s online nastavom (kakva god ona bila), je li se nije moglo započeti prva tri mjeseca s online nastavom? Ili barem donositi odluke u hodu. Mjesec po mjesec. Kad se bolje pripremimo. I vidimo što će se događati. Možda saznamo još nešto o bolesti. Dobijemo lijek ili vakcinu. Bi li djeca toliko izgubila na socijalizaciji i znanju? Bez brige, i moje kćeri jedva čekaju školu i bile bi ljute da ovo pročitaju.
Samo štedeći na prijevozu profesora i nabavki maski, te participaciji dijela iznosa prijevoza učenika moglo se uštedjeti dio novca kako bi se stvarno ispoštovali neki od uvjeta.
Mislim, ukoliko su nam uvjeti zaista potrebni. Ili je i ovo da se ne lažemo, kao i sve ostalo, forma bez trunkice sadržaja. Sviranje kurcu. Samo sebi svrha. Kod Merkelice u Švabiji, idu u školu pa moramo i mi.
Jer postoji i opcija boli me kita za sve, ali onda nemojmo glumiti da smo ozbiljna država s Ministarstvom, koje nešto organizira ili upravlja realizacijom obrazovnog procesa.