Krizna situacija - političkim pulenima spašavaju Ustavni sud!?

Dosad najveće preslagivanje na Ustavnom sudu bliži se vrhuncu - Sabor ulazi u finiš izbora novih sudaca. Za deset upražnjenih mjesta, odnosno onih kojima istječe mandat do kraja godine, javilo se čak 49 kandidata. Na javni poziv saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav pristigle su raznolike kandidature – od sadašnjih ustavnih sudaca i ostalih sudaca raznih fela, advokata i državnih odvjetnika do javnih bilježnika, sindikalista i zaposlenika sigurnosnih službi.

Na prvi pogled posve uobičajen raster pravnih profesija ili onih koje se takvima smatraju. Ono što ipak razlikuje današnje kandidate od onih na (neuspješnim) biranjima proteklih godina jest kandidatura aktualnih političara.

Dogodilo se upravo ono na što smo još lani upozoravali kada je u srpnju propao još jedan izbor ustavnih sudaca. Sabor je tada trebao izabrati samo dva ustavna suca. Formalno, onda vladajući socijaldemokrati nisu uspjeli osigurati potrebnu dvotrećinsku saborsku većinu i glasanje je doživjelo debakl. Suštinski, riječ je bila zapravo o premalom broju upražnjenih mjesta u Ustavnom e da bi politika mogla progurati svoje pulene.

Stranački dužnosnici politički nepristrani?!

I sad se događa upravo to – pod krinkom cajtnota, da Ustavni sud za par tjedana ne bi ostao bez kvoruma, u paketu s ostalim kandidatima i s većim brojem upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu, i HDZ i SDP pokušavaju ušićariti koje mjesto za sebe i svoje stranačke prvake koji su odradili dva-tri mandata u Saboru i/ili Vladi.

Tako su svoje kandidature predali SDP-ovi Josip Leko i Ingrid Antičević Marinović te HDZ-ov Davorin Mlakar, svi redom visokopozicionirani u svojim strankama i aktualni saborski zastupnici s nekoliko mandata u životopisima. Leko je u prošlom sazivu bio i predsjednik Sabora, Antičević Marinović ima i iskustvo ministrice pravosuđa u Račanovoj vladi, a Mlakar ministra uprave u Kosoričinoj, ali i vladama Nikice Valentića i Zlatka Mateše u 1990-ima.

Budući da ustavni suci ne smiju biti članovi političkih stranaka, mnogi kandidati za ustavne suce ističu da nikad nisu bili stranački angažirani, a neki idu toliko daleko da nabrajaju i svoju užu rodbinu da bi se dodatno legitimirali kao politički nepristrani. Za Leku, Antičević Marinović i Mlakara to je, pak, samo tehnička stvar. Neće im biti teško formalno istupiti iz svojih stranaka ako budu izabrani (teško je posumnjati da će doživjeti neuspjeh).

Međutim, neovisno o njihovu odricanju od stranačke iskaznice za vrijeme mandata ustavnog suca, činjenica je da su oni svoju punu javnu afirmaciju stekli upravo zahvaljujući stranačkim strukturama odnosno zbog stranačkog angažmana, jednako u SDP-u kao i u HDZ-u. Zato poput suvišnog ukrasa djeluje napomena Ingrid Antičević Marinović da njezinu kandidaturu podupire Hrvatska odvjetnička komora i dio Ženske mreže Hrvatske (Lezbijska grupa KONTRA, Centar za žene žrtve rata, Koordinacija ženskih grupa SEKA i Centar za zdravo odrastanje "Idem i ja").

Među kandidatima bliskim politici još su dva imena – Pero Kovačević, bivši pravaš, a sada zaposlenik Zagrebačkog holdinga, te Sandra Artuković Kunšt, zamjenica ministra pravosuđa u bivšoj SDP-ovoj Vladi, inače školska kolegica Zorana Milanovića. "U posljednji čas stigla je i prijava riječke odvjetnice Ivane Buić koja u životopisu navodi i svoje članstvo u stranci HSP-AS."

Prilagođeni tempo

Zanimljiva je i druga grupa kandidata, a to su sadašnji suci Ustavnog suda koji bi željeli još jedan osmogodišnji mandat. Nekima bi to bio drugi uzastopni (Mario Jelušić, Duška Šarin, Snježana Bagić, Marko Babić), a – u slučaju aktualne predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec – treći. Iako nema formalnih prepreka za njihov reizbor, pa čak i na treći mandat, dio javnosti apelira na "dobru praksu" koja pokazuje da su dva mandata sasvim dovoljna i jamac kvalitetnog rada i kontinuiteta Ustavnog suda, a da bi svaki sljedeći reizbor bio previše, posebno ako je to vezano uz Jasnu Omejec.

Aktualnoj predsjednici Ustavnog suda tijekom njezinih 16 godina na Ustavnom sudu zamjeralo se svašta – očijukanje s politikom (slučaj "harač"), ali i bacanje klipova pod noge vladajućima (rušenje Obiteljskog zakona), sporost u odlučivanju kod nekih predmeta (slučaj Branimira Glavaša), ali i brzanje u odlučivanju kod drugih (slučaj Milan Bandić).

U mjesecima uoči glasanja za nove ustavne suce, Jasna Omejec u rijetkim se javnim istupima trudila ostaviti dojam nećkanja oko kandidature za treći mandat. Čak je i sama imala rezerve oko sadašnje mogućnosti "beskonačnog" reizbora. Tako je medijima izjavila da je ona za "jedan dugi mandat ustavnog suca, možda od 12 godina, jer je mandat od 8 godina prekratak, ali uz uvođenje restriktivne iznimke mogućeg reizbora". Ipak, nije se zaboravila pozvati i na mišljenje Venecijanske komisije Vijeća Evrope da se reizbor može dopustiti u slučajevima "izvrsnih pojedinaca".

Bilo kako bilo, Jasni Omejec osigurana je profesionalna odstupnica u slučaju da ovaj put ne prođe na Ustavnom sudu. Fakultetsko vijeće zagrebačkog Pravnog fakulteta potkraj travnja podržalo je njezinu kandidaturu za ustavnu sutkinju, ali – na istoj sjednici – izabralo ju je i u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovite profesorice upravnog prava i uprave u trajnom zvanju. Čeka se samo još potvrda Senata Sveučilišta.

Ima toga još

Pored ustavnih sudaca, s Ustavnog suda kandidirao se i Teodor Antić, glavni tajnik Ustavnog suda od kojeg je ustavna sutkinja, i sama ponovo kandidatkinja, Snježana Bagić prepisala dio znanstvenog članka, a da nije navela izvor.

Stigla je i kandidatura Dubravka Ljubića, savjetnika na Ustavnom sudu, koji se kandidirao i lani. Široj je javnosti nepoznat, ali može biti indikativan njegov nedavni istup na tribini koju je organizirala udruga Hrvatski novinari i publicisti (HNiP), kada je govorio o mogućnosti da Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti pokrene postupak protiv autora satirične pjesme "Lijepa naša haubica" zbog povrede Zakona o grbu, zastav i himni.

Među pretendentima na Ustavni sud je i osam odvjetnika. Najeksponiraniji među njima sigurno je Željko Olujić, koji je odvjetnik HDZ-a u slučaju "Fimi media" zajedno s kolegom Miroslavom Šumanovićem, također kandidatom za ustavnog suca. Vjerujemo da će saborski zastupnici kod odlučivanju o Olujićevoj kandidaturi uzeti u obzir i njegov društveni angažman na sjednicama opskurnog Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koje u maniri "prijekih sudova" presuđuje o navodnoj veleizdaji niza javnih osoba poput Ive Josipovića, Stjepana Mesića, Vesne Pusić, Milorada Pupovca i drugih.

Odvjetnik Miroslav Šumanović, nekadašnji je predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, a poznat je i po tome što je bio dio odvjetničkog tima udruga Grozd i Reforma kada su tražile ocjenu ustavnosti zdravstvenog odgoja.

S druge strane (političkog) spektra, za Ustavni sud prijavila se odvjetnica Lovorka Kušan. Javnosti je najpoznatija po zastupanja međimurskih Roma pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, kada je Hrvatska proglašena krivom za diskriminaciju i segregaciju malih Roma u tamošnjim školama.

Svojevrsni kuriozitet je da je Republiku Hrvatsku u tom sporu zastupala Štefica Stažnik, dugogodišnja zastupnica Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava, koja se sada i sama prijavila za mjesto ustavne sutkinje.

U utrci i suci "obični"

Svoje kandidature predalo je i desetak sudaca. Među njima, nakon dugo vremena, i jedan sudac Vrhovnog suda – Branko Brkić. Kandidatkinja je i poznata sutkinja Lana Petö Kujundžić, predsjednica Odjela za mlade Županijskog suda u Zagrebu. Ponovo se javila i Mirjana Juričić, sutkinja Visokog upravnog suda, poznata po tome što je 2008. godine osporavala imenovanje ustavne sutkinje Slavice Banić. Stevo Bunčić, sudac Prekršajnog suda u Petrinji, kao pripadnik srpske zajednice, u svojoj se kandidaturi poziva na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, odnosno pozitivnu diskriminaciju pri imenovanju i zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.

Prijave su ponovo predali, među ostalim, Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, kojoj su lani nedostajala samo dva glasa za mjesto u Ustavnom sudu, te Željko Potočnjak, koji je bio ustavni sudac od 2001. do 2009. godine.

U svojevrsnoj rubrici "razno" nalazi se prijava poznatog sindikalista Krešimira Rožmana, tajnika Sindikata zaposlenih u socijalnoj skrbi, te Joška Badžima, koji je cijeli radni vijek u sigurnosnim službama, posljednje u Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost. Badžima se spominjalo kao nasljednika Dragana Lozančića na mjestu ravnatelja SOA-e. U medijima se spekulira da je u dobrim odnosima s prvim potpredsjednikom Vlade Tomislavom Karamarkom.

Prema najavi Roberta Podolnjaka, predsjednika saborskog Odbora za Ustav, razgovori s kandidatima trebali bi početi u ponedjeljak, 16. svibnja. Potom će Odbor sastaviti užu listu od 10 kandidata za plenarnu raspravu pred Saborom. Suprotno već uvriježenom običaju da se o kandidatima glasa tajno, zastupnici će ovaj put glasati - javno. Uporište za tu odluku pronalaze u Poslovniku o radu Sabora koji dopušta da se glasa javno ako je broj predloženih kandidata istovjetan onom koji se bira. Razlog je sigurno još dublji, a ne samo matematičko-proceduralni. Očito se stranke same, ali i međusobno, javnim glasanjem žele kontrolirati i osigurati da će svi poštovati (navodno) postignuti konsenzus. Za mjesto ustavnog suca svaki kandidat mora dobiti dvotrećinsku većinu svih zastupnika, što je 101 glas. Dakle, nužan je dogovor dviju najvećih stranaka HDZ-a i SDP-a.

Iz interesa do suradnje

Ustavni sud ima 13 sudaca, ali on već pet godina nije u punom sastavu, jer u međuvremenu Sabor nije uspio izglasati nove suce umjesto onih kojima je istekao mandat. Trenutno Ustavni sud djeluje s 10 sudaca, a ako do početka lipnja ne bude izabran barem jedan novi sudac Ustavni sud ostat će na njih šest, što znači bez kvoruma i mogućnosti odlučivanja, što znači i blokadu rada Suda.

U sadašnjoj političkoj situaciji kada vladajuća "suradnja" Domoljubne koalicije i Mosta više nalikuje na rakovu djecu nego na dogovaranje i kada se Most povremeno priklanja opoziciji, a pomalo solira, teško je zamisliti da su se svi veći faktori u Saboru uspjeli dogovoriti. Teško je zamislivo da su usuglasili makar i jedno ime, a kamoli njih 10, koliko je zapravo potrebno da bi se mirno dočekao kraj godine, kada većini ustavnih sudaca istječe mandat. Međutim, teško da bi HDZ i SDP gurnuli u utrku svoje "političke pulene" Leku, Antičević Marinović i Mlakara –  da smatraju da je situacija posve neizvjesna.

S druge strane, Ustavni sud im je ipak potreban, ako ne zbog rješavanja ustavnih tužbi građana, onda za slučaj eventualnih prijevremenih izbora, koji se bez Ustavnog suda ne mogu održati.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu