Kuća ljudskih prava: Klerikalne tendencije i regresija obilježile 2017.

Sukob konzervativnih i liberalnih vrijednosti, jačanje skupina koje pozivaju na povratak tradicionalnih vrijednosti i redefiniranje dostignutih standarda ljudskih prava te zastoj vlasti u oblikovanju javnih politika, glavni su naglasci izvještaja Kuće ljudskih prava o stanju ljudskih prava u 2017. godini.

Utjecaj klerikalnih i ultradesnih skupina, kako u društvu tako i u vladajućoj koaliciji u Vladi i Saboru, najvidljiviji je u područjima prava žena i LGBTIQ-osoba, odnosu prema nevladinim organizacijama i nacionalnim manjinama, prije svega Srbima.

Riječ je o prvom takvom izvještaju neke nevladine organizacije u Hrvatskoj nastalom po uzoru na slične zagovaračke izvještaje međunarodnih organizacija poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha.

Napravljen je na temelju cjelogodišnjeg monitoringa i provedenih 60 intervjua s predstavnicima iz 46 organizacija civilnog društva i članova akademske zajednice.

Izvještaj Kuće ljudske prava pokriva 18 područja, od  medijskih i vjerskih sloboda, preko izbjeglica do prava pacijenata i radnih prava.

Izvještaj ljudskopravaških organizacija objavljen je samo nekoliko dana uoči redovitoga godišnjeg izvještaja pučke pravobraniteljice.

Novosel: Klerikalni spavači utječu na državnu politiku

"Trvljenja lijevo-desno i klerikalni spavači u Vladi koji su je blokirali u bitnome su odredili prošlu godinu u Hrvatskoj u dijelu koji se tiče ljudskih prava. Nije jasno tko određuje kakva bi politika prema ljudskim pravima trebala biti", upozorava Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava i jedan od autora izvještaja.

Zbog svega, naglašava Novosel, došlo je do zastoja u potvrđivanju više međunarodnih dokumenata važnih za ljudska prava, među kojima su ne samo izostanak ratifikacije Istanbulske konvencije, nego i revidirane Europske socijalne povelje.

Posebno je vidljivo "šarlatanstvo" i pasivnost Vlade premijera Andreja Plenkovića u međunarodnim institucijama u kojima je Hrvatska članica, poput Vijeća Europe i Vijeća za ljudska prava UN-a.

Kao posebni kamen spoticanja Novosel ističe nedostatak sustavne politike i vizije ljudskih prava.

"Od kada je otišla vlada Zorana Milanovića, odnosno od ulaska Hrvatske u EU, potpuno je izostalo donošenje niza strateških dokumenata. Još uvijek nemamo novi Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava, premda je posljednji takav dokument istekao još 2016. godine. Nije donesena ni nova nacionalna politika za ravnopravnost spolova, iako je posljedenja bila u primjeni još 2015. godine, a Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije donesen je sa zakašnjenjem i pod političkim i društvenim pritiscima kako bi se uklonili 'rod' i 'rodne manjine' kao temelji za diskriminaciju“, upozorava Novosel.

Civilno društvo – neprijatelji države

Prošlu godinu obilježio je nastavak društvene demonizacije civilnog društva i aktivista za ljudska prava. Etiketiralo ih se kao neprijatelje države, potrošače javnog novca, jugonostalgičare i protivnike Hrvatske.

"Zabrinjavaju pritisci političara iz redova parlamentarne većine, posebice slučajevi javnog zastrašivanja, omalovažavanja, demoniziranja i diskreditiranja rada na zaštiti i promociji ljudskih prava", stoji u izvještaju.

Za ilustraciju, navodi se izjava HDZ-ovca Hrvoja Marušića koji je javno optužio za veleizdaju i pozvao na strijeljanje aktivista Inicijative za ljudska prava, kao i izjave visokih dužnosnika MUP-a koji su insinuirali da neke nevladine organizacije pomažu u krijumčarenju ljudi.

Lani se nastavilo jačanje ultrakonzervativnog diskursa i prema ženama kočenjem ratifikacije Istanbulske konvencije te stavljanjem pod upitnik prava na legalan i siguran pobačaj.

Ugrožena reproduktivna prava žena

Nastavlja se ozbiljno ugrožavanje reproduktivnih prava žena, stigmatizacijom onih koje su se odlučile na pobačaj. Posljedica javne kampanje je smanjivanje dostupnosti pobačaja, pogotovo u manjim sredinama te povećanje broja i nedovoljno reguliranog priziva savjesti liječnika.

"S obzirom na aktualnu društvenu klimu i politizaciju te slijedom nekih političkih najava, postoji bojazan da će se umjesto informiranja o prekidu ili nastavku trudnoće, majčinstvu i pravima koja proizlaze iz toga, zapravo uvesti obavezno savjetovanje za koje je upitno tko bi ga i kako provodio. Tako bi pobačaj ostao legalan, ali izrazito nedostupan i otežan", upozorava Kuća ljudskih prava.

Problem je i rodno uvjetovano nasilje i nasilje u obitelji. U slučajevima nasilja nad ženama cjelokupni proces, od prijave do donošenja sudske odluke, teče iznimno sporo. Žrtve su izložene dodatnoj viktimizaciji, a počinitelji nisu adekvatno kažnjeni. Rijetko se izriču zaštitne mjere, izjednačavaju se žrtva i počinitelj, a otvoreno je i pitanje skrbništva u slučaju obiteljskog nasilja.

U Hrvatskoj i dalje nedostaje nekoliko stotina mjesta u skloništima za žene i djecu žrtve nasilja, nacionalna telefonska linija za sve oblike nasilja prema ženama koja bi radila 24 sata na dan te više centara za žrtve seksualnog nasilja. Nedostaje i sustavna financijska podrška ženskim udrugama koje u najvećem broju pružaju servise za žene koje su preživjele nasilje, upozorava se u izvještaju.

Stigmatiziranje LGBTIQ-osoba

Klerikalne i ultrakonzervativne skupine nastavljaju demonizaciju i LGBTIQ-osoba. Politiku njihova isključivanja provode i nadležna Vladina tijela koji ne pozivaju predstavnike LGBTIQ-udruga u radne skupine za izradu zakonodavnih inicijativa i kreiranje javnih politika.

Kao negativan primjer u izvještaju se navodi predložen, pa na kraju pod pritiskom javnosti povučen prijedlog Obiteljskog zakona u kojem je obitelj bila usko definirana kao zajednica majke, oca i djeteta, što isključuje ne samo istospolne zajednice, nego i samohrane roditelje i parove bez djece. I inicijalni prijedlog Zakona o socijalnoj skrbi formalnim i neformalnim životnim partnerima nije priznavao status njegovatelja, što je također pod pritiskom javnosti promijenjeno.

Istaknut je i problem vršnjačkog nasilja u školama nad LGBTIQ-učenicima i nedovoljna edukacija profesora.

Izvještaj ističe i da postojeća procedura promjene spola nije temeljena na samoodređenju osobe, nego isključivo na ocjeni liječnika, čime se "krši tjelesna autonomija i ljudsko dostojanstvo transrodnih osoba".

Unatoč praksi Europskog suda za ljudska prava da životni partneri moraju imati istu razinu prava kao i osobe u izvanbračnoj zajednici, pristup posvajanju djece za istospolne parove koji su sklopili životno partnerstvo je de facto onemogućeno, upozorava se u izvještaju.

Problem je i diskriminacija lezbijskih parova vezana uz medicinski pomognutu oplodnju.

Netrpeljivost prema Srbima

Uz segregaciju i diskriminaciju Roma, izvještaj navodi i incidente protiv građana srpske nacionalnosti.

Navode se preliminarni podaci Srpskog narodnog vijeća o 393 incidenta u prošloj godini.

"Takvi su događaji u kontinuiranom porastu, a najčešći su slučajevi vrijeđanja i prijetnji upućenih Srbima i srpskim institucijama u Hrvatskoj, javne akcije koje imaju obilježja netrpeljivosti, etnička netrpeljivost i historijski revizionizam u izjavama i postupcima javnih osoba te govor mržnje i etnička netrpeljivost u medijima", upozorava Kuća ljudskih prava.

Izvještaj znatan dio posvećuje i slobodi medija, da još nije donesena medijska strategija, te podacima o zastrašivanju i tužbama protiv novinara i političkim pritiscima na HRT, a spominju se i neprofitni mediji.  

"Rad neprofitnih medija otežan je i njihova je egzistencija ugrožena zbog inercije institucija koje ni u 2017. godini nisu raspisale natječaj za korištenje fonda za medije zajednice u sklopu Europskog socijalnog fonda. Time su neprofitni mediji dovedeni u nezavidnu financijsku situaciju zbog čega su prisiljeni smanjiti obujam svog djelovanja ili se ugasiti", navodi izvještaj.

Među ostalim, Kuća ljudskih prava ne zaboravlja navesti i da ni lani nije bilo građanskog nadzora nad tajnim službama i policijom, jer Sabor još uvijek nije donio odluku o imenovanju članova oba ta vijeća. Problem je i relativiziranje žrtava ustaških zločina, korištenja u javnosti ustaškog pozdrava "Za dom spremni", a i neka životna pitanja poput Ovršnog zakona, prekarno zapošljavanje, manipulacije SOR-om, gospodarenje otpadom, nedostupnost primarne zdravstvene zaštite i neusvajanje inkluzivnog dodatka za osobe s invaliditetom. Organizacije za ljudska prava primjećuju i da Vlada nema odgovora na niz pitanja poput kurikularne reforme, građanskog i zdravstvenog odgoja.

Bez imenovanja kršitelja ljudskih prava

U izvještaju Kuće ljudskih prava tek se sporadično imenuju kršitelji, poput konkretnih ministarstava i odgovornih osoba u njima, što je Novosel objasnio "neujednačenim izvještajima" koje su dobili od pojedinih nevladinih organizacija.

Sličan je slučaj i s izostankom navođenja konkretnih klerikalnih organizacija, za što Novosel kaže da za to nije bilo potrebe "jer oni vrlo dobro znaju koji su to".

Izvještaj o stanju ljudskih prava u ovoj godini Kuća ljudskih prava namjerava objaviti nešto ranije, već potkraj godine – na Međunarodni dan ljudskih prava 10. prosinca.    

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu