Fašizacijom stranačke politike, a potom i fašizacijom kampanje, Karamarkova Domoljubna koalicija otvorila je prostor da im SDP-ova koalicija uzvrati nacionalističkim protuudarom, dokazujući da je u vunenim vremenima najlakše igrati na nacionalističku kartu i širenje straha Foto: FaH
Hrvatska će se u ponedjeljak probuditi mamurna od predizbornog pijanstva. Vremena za trežnjenje, međutim, neće imati jer će HDZ-ova Domoljubna koalicija s osam stranaka i SDP-ova Hrvatska raste sa šest stranaka odmah morati početi tražiti dodatne partnere ako žele doseći parlamentarnu većinu. Izborne ankete i prognoze govore da i u slučaju da ostvare potencijalno najbolje svoje rezultate ni jedni ni drugi neće moći u sadašnjim svojim koalicijskim sastavima zasjesti u Banske dvore.
No u uzavreloj predizbornoj atmosferi ne treba isključiti i mogućnost da se dio birača, koji su se u anketama izjašnjavali da će dati glas trećim strankama, zbog straha da im glas ne propadne u zadnji tren predomisle i odluče glasati za jedan od dva stranačka bloka kojima se prognozira makar relativna parlamentarna većina i tako ih pogurnu prema apsolutnoj parlamentarnoj većini. Netom održani izbori, od Švicarske preko Poljske do Turske, svjedoče da su, unatoč prognozama, iznenađujuće uvjerljive pobjede odnijele konzervativne nacionalističke političke stranke koje su jahale na strahu od daljnjeg gospodarskog propadanja, ali još više na strahu od inovjernih izbjeglica s Bliskog istoka, pa i od probuđenog ruskog medvjeda i drugih orijentalnih političkih strašila kojima su u prošlosti uskogrudi, rigidni i nemaštoviti europski političari plašili svoje građane kako bi ih upregli u svoja politička kola.
Do prije nekoliko mjeseci sve je ukazivalo da će se sličan izborni scenarij dogoditi i u Hrvatskoj: Karamarkov HDZ je okupivši šaroliko stranačko društvo u svoju Domoljubnu koaliciju grabio ka sigurnoj izbornoj pobjedi na valu jalove ekonomske i ukupne politike SDP-ove koalicijske vlade, ali i dodajući toj kampanji potenciranja slabosti svojih izbornih protivnika i optužbe za protuhrvatsko djelovanje potkrijepljene fašistoidnim argumentima, a potom i širenjem straha od bliskoistočnih izbjeglica i zagovaranjem orbanizacije i militarizacije Hrvatske i njezinih granica.
Fašizacijom stranačke politike, a potom i fašizacijom izborne kampanje, Karamarkova Domoljubna koalicija otvorila je prostor da im SDP-ova koalicija predvođena premijerom Zoranom Milanovićem uzvrati nacionalističkim protuudarom, dokazujući da je u vunenim vremenima najlakše igrati na nacionalističku kartu i širenje straha od političkih i drugih neistomišljenika i protivnika.
Nacionalističkom mobilizacijom svojih birača, Domoljubna koalicija omogućila je i mobilizaciju birača koaliciji Hrvatska raste, ponešto na pozitivnim gospodarskim kretanjima u zadnjoj godini njezina mandata te uspješnom nošenju s izbjegličkim valom koji se prelio i preko Hrvatske, ali još više na rušenju domoljubnog monopolizma koji je HDZ politički patentirao još u Tuđmanovom razdoblju. Sva druga životna, društvena i ekonomska pitanja i problemi tek su privjesci u izbornoj kampanji, pa će na nedjeljnim parlamentarnim izborima ogromna većina birača birati između dvije „domoljubne“ politike – tvrde HDZ-ove i mekše SDP-ove.
U sličnoj će poziciji već u ponedjeljak biti i vodstva političkih stranaka i zastupnici koji će mimo izbornih lista obaju velikih koalicija uzeti ponešto zastupničkih mandata koji će ih promovirati u parlamentarni jezičak na vagi. Za razliku od birača, oni će moći neposredno trgovati i ugovarati zadovoljavanje njihovih uvjeta i interesa s budućim vlastodršcima.
Vladajuća politička i interesna lepeza vjerojatno će se još više proširiti, ali će i opozicijski blok ostati brojan i potencijalno snažan, pa tko god nastavi vladati u sljedećem mandatu hodat će kao po jajima, stalno vodeći računa o interesima svojih koalicijskih partnera, ali i o zahtjevima euroatlanskih zajednica i saveza kojih je Hrvatska članica.
I tvrdi i meki „domoljubi“ morat će se vratiti u svakodnevni život, a on se uglavnom ne živi od njihovih predizbornih priča i nacional-socijalističkih obećanja, iako će uvijek biti onih koji će se njima okoristiti i čitav život jako dobro proživjeti od njihove prodaje biračima i građanima.