A bilo je zamalo. Baš zamalo. Sve do foto-finiša činilo se kako se Hrvatska barem na dva tjedna pretvorila u politički uljuđeniju državu. Utihnuli su i forumi, na portalima su s nešto kezili zubi, ali sve usitno. Doduše, više po onoj staroj da sila boga ne moli, s obzirom na „vrlo ozbiljan ekonomski problem“, kako je Agrokorov poslovni ambis definirao njegov izvanredni upravitelj, pa su se ljudi počeli baviti vlastitim džepom, zanemarujući – pokazalo se samo za kratko – zatomljenu strast prema crnoj boji.
Ipak, na samom kraju, kad smo već vidjeli kratkotrajnog pobjednika, točno za dužinu crne kape s istaknutim U, dobili smo – opet isto!
Bio je, istina, 10. travnja, neformalni praznik svega što u Hrvatskoj misli ustaški. Datum je to, sigurno znate, kada je prije 76 godina proglašena Nezavisna Država Hrvatska čiji oganj očito još uvijek gori u nečijim srcima. Nema ih puno, nećemo pretjerivati, ali ih je opet dovoljno da zasmrde javni prostor, a kad im ruku daju vazda za to spremni političari, njihova okupljanja učas se pretvore u golemu otvorenu kanalizaciju koja zagadi cijelu državu, pa zamalo da i Agrokor - koji bi za sobom mogao povući stotine tisuća ljudi - bude zaboravljen.
Svanuo je taj 10. travnja kako i inače svane. U Splitu se već tradicionalno tim povodom okupljaju pripadnici HOS-ove IX. bojne Rafael vitez Boban. Prije su to radili na Rivi, središnjoj gradskoj lokaciji. Postrojili bi se u crnim odorama i marširali tamo-amo da netko ne pomisli da ih više nema.
Nakon što je poginulim pripadnicima te najprije paravojne, a kasnije vojne jedinice, podignut spomenik izmaknuli su se iz centra. Predvodnik im je ratni zapovjednik, inače pukovnik Hrvatske vojske, Marko Skejo, jedna čudna pojava koja po Hrvatskoj maršira s hitlerskim brčićima, pa je tako domarširao i do Jasenovca gdje su HOS-ovci na dječjem vrtiću podignuli spomen-ploču za svoje poginule s neizostavnim pozdravom „Za dom spremni“.
Postrojila se ta već vremešna skupina, nagrižena životom i viškom kilograma. Preživjela je Hrvatska i ozbiljnije ustaše od ovih, pomislit će svatko tko poznaje noviju povijest naših naroda i narodnosti. Međutim, uz HOS-ovu crnu zastavu s onim opernim pozdravom „Za dom spremni“ bili su i dožupan Splitsko-dalmatinske županije Luka Brčić iz HDZ-a, pa izaslanik ministra branitelja Nikola Tokić, pa saborski zastupnik Petar Škorić, opet iz HDZ-a, pa neoustaška pravaška posvuduša iz HČSP-a Luka Podrug, a pisma podrške poslali su saborski zastupnik Željko Glasnović i HDZ-ov EU parlamentarac, komodor Ivica Tolić.
Došao bi i sam gradonačelnik Ivo Baldasar, dojučerašnji SDP-ovac, ali su ga hitne obaveze spriječile. Nemojte se zavarati, nije se Baldasar formalno ispričao. Da je mogao, on bi sasvim sigurno uveličao 26. obljetnicu osnivanja ove bojne. Još kao SDP-ovac nije skrivao oduševljenje crnim uniformama, a kako se bliže lokalni izbori, a on tavori na dnu kandidata za splitskog gradonačelnika, tako mu je svaki glas važan.
Ako je ustaški, valjda i dva, pa se nekako nekako skrpio s vremenom i pojavio na kasnijem domjenku.
Zašto se oni okupljaju baš 10. travnja, objasnio je pukovnik Skejo, onaj s Adolfovim brčićima: "Znam da bi dosta njih 10. travnja izbacili iz povijesti, da ne postoji. Evo, igrom slučaja je i moj sin rođen 10. travnja i ja mu slavim rođendan 10. travnja. Deseti travnja je rođendan IX. bojne HOS-a. Slavili smo ga, a slavit ćemo ga i dalje."
Onda se obratio satnik Damir Banić: "Sjetite se naših bijelih anđela u crnim odorama zbog kojih danas imamo slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Na kraju želim pozdraviti poginule, hrvatski narod i Nezavisnu Državu Hrvatsku sa starim hrvatskim pozdravom: 'Za Dom spremni!'. Nek' nam živi vječno hrvatska država".
Skup je, kako se to voli reći, prošao mirno i dostojanstveno, uz tek jednu prijavu 61. godišnjem M. S. zbog uzvikivanja „Za dom spremni“. Valjda je policija gledala samo u njegovom smjeru. Tako izgleda kad se skupe ustaše. Mirno i dostojanstveno.
U večernjim satima mirno i dostojanstveno su se isti taj dan, 10. travnja, okupili i u Zagrebu. Neformalna skupina građana, njih pedesetak, ukazalo se s transparentima s velikim U i natpisom „Ubij Srbina“. Fotografirali su se točno ispod spomenika bana Josipu Jelačiću u strogom središtu Zagreba. Pozdravljali su „rimskim pozdravom“, mjereći valjda visinu zgrada na trgu i mahali zastavama s prvim bijelim poljem na šahovnici.
Premda je policija uvijek tu negdje, ovo okupljanje im je „promaklo“, pa su iz Policijske uprave zagrebačke kazali, pročitajte ovo!, da ne vjeruju da se to dogodilo 10. travnja 2017. godine. „Bilo bi nevjerojatno da to nitko nije primijetio i dojavio. Prema našim saznanjima to se nije dogodilo. Sve što znamo je ono što su objavili mediji“, kazali su.
S onim što oni nisu vidjeli ili nisu željeli vidjeti, već sutradan suočio ih je sve revniji portal Antifašistički vjesnik čiji su čitatelji „posebnim forenzičkim metodama“ otišli na stranicu Skyline time-laps koja web kamerama 24 sata snima Trg bana Josipa Jelačića i, gle čuda, pronašli snimku. Nešto prije 21.30, dakle ne u gluhoj noći, nego usred večeri, neformalna skupina okupila se na Gornjem Gradu i spustila do središnjeg trga da ih nitko nije registrirao. Ishod: bit će prijavljeni zbog neprijavljenog okupljanja. Mirnog i dostojanstvenog.
Sve se to događa u državi koja se nalazi pred teškom ekonomskom krizom koja će – ako uistinu izbije – ovakve pojave dodatno osnažiti. A onda će podaci poput ovog da je od početka godine tek pet škola posjetilo spomen područje Jasenovac postati daleka prošlost. Neće ga posjetiti nijedna, ma koliko god sada - kad je u opoziciji - SDP tražio interpelaciju o radu Vlade zbog one ploče s pozdravom „Za dom spremni“ u Jasenovcu. Neće ovo na dobro izać!