Neodlučan Ustavni sud sve zadovoljio

Odluka Ustavnog suda kojom se zabranjuje provođenje tzv. referenduma o ćirilici prividno je zadovoljila sve strane – i vukovarski stožer, i predstavnike Srba i Vladu. U prvim reakcijama svatko iščitava dio koji mu odgovara, a umanjuje upozorenja ustavnih sudaca i packe koje su od njih zaslužili. Čini se da se svi pouzdaju u taj svojevrsni predah od godinu dana u kojem je Ustavni sud naložio rješavanje pitanja dvojezičnosti u Vukovaru. Slikovito, sadašnje stanje podsjeća na klackalicu na kojoj sa svake strane sjedi jednako težak i jednako krakat klinac, pa klackalica trenutno miruje, ali pitanje je trenutka kada će se jedan od njih odbiti nogama, a onaj drugi pretegnuti.

Ustavni sud odlučio je da referendumsko pitanje o povećanju zastupljenosti manjina s trećine na najmanje 50 posto kao uvjet za dvojezičnost na nekom području – nije u skladu s Ustavom te da referendum s takvim pitanjem nije dopušten. U tome je Građanska inicijativa „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“ pala u vodu i doživjela potpuni fijasko. Ustavni suci ne vide razloga zbog čega bi se uvodili stroži kriteriji za službenu upotrebu manjinskog jezika i pisma. U materijalima koji im je dostavio Stožer ne bi li podebljao svoju argumentaciju za sporni referendum, suci nisu pronašli dovoljno razloga zašto bi o osjetljivoj temi manjinskih prava dopustili provođenje referenduma. Argumenti stožeraža u tom su dijelu pali točku po točku.

Prije svega, Ustavni sud poziva se na vrijednosti ljudskih prava, vladavine prava, ravnopravnosti i nediskriminacije koje jamči Ustav. Odbacio je tezu inicijatora referenduma da je moguće vratiti visok prag od 50 posto manjinske zastupljenosti koji je bio do 2000. godine. „Ustavu se ne može pristupati na način da se iz cjeline odnosa izvlači jedna odredba, pa se onda tumači zasebno i mehanički, neovisno o ostalim vrijednostima koje su Ustavom zaštićene“, upozorava Ustavni sud. Drugim riječima, to što je prije za službenu upotrebu manjinskog jezika i pisma prag bio najmanje 50 posto nije argument za vraćanje te rigidne odredbe, stvari treba gledati u društvenom kontekstu, u svojem uzajamnom odnosu.

Za Ustavni sud posebno je sporno što bi se pooštravanje prava na dvojezičnost – kako proizlazi iz predloženog referendumskog pitanja – odnosilo ne samo na Srbe u Vukovaru (a što je stvarna želja stožeraša), nego na sve nacionalne manjine na cijelom području Hrvatske, za sve općine i gradove. Za takvo što nema prijeke društvene potrebe i opravdanja ni jasne racionalne osnove, smatraju ustavni suci. Upravo je to ključni razlog zašto je referendum zabranjen, a referendumsko pitanje proglašeno neustavnim.

Dakle, ustavni suci nisu ulazili u to koliki bi prag trebao biti – trećina, polovina ili nešto treće – za službenu upotrebu manjinskoga jezika i pisma u nekom gradu ili općini, nego u opravdanje za pooštravanje kriterija za korištenje tog prava za sve manjine u cijeloj Hrvatskoj.

Tu se otvara ključna dilema: bi li Ustavni sud ipak dopustio održavanje referenduma da su organizatori tražili da se raspiše referendum o dizanju praga samo za Srbe u Vukovaru, a što i Ustavni sud primjećuje da je osnovna „prikrivena“  intencija organizatora. I u svojem očitovanju na argumente Stožera, Ustavni sud ne želi jasno izreći stav kako bi odlučio da su organizatori referendumsko pitanje formulirali tako da se pooštre kriteriji samo za Vukovar – bi li tada dopustili referendum ili bi i to nazvali diskriminacijom prema tamošnjim manjinama (čitaj: Srbima). Ustavni sud nazvao je takve tvrdnje „hipotetičkim“ i naglasio da se suci ne bave „hipotetičkim situacijama“, čime je elegantno izbjegao dogovor.

Sumnju u hrabrost i dosljednost Ustavnog suda može probuditi i činjenica da suci nigdje u svojoj odluci izričito ne govore da se o temeljnim ljudskim pravima, pa i onim manjinskima, ne može raspravljati na referendumu, da su to prava zaštićena Ustavom koja se ne mogu dovoditi u pitanje.

Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, smatra da nema razloga za sumnju u nedvosmislen stav Ustavnog suda. „Istina, ustavni suci u ovoj odluci nisu ništa rekli o tome, ali to su zadnji put učinili u odluci o referendumu o braku kada su jasno iznijeli stav da se temeljne ustavne vrijednosti ne mogu dovoditi u pitanje i da će u takvim slučajevima reagirati Ustavni sud neovisno hoće li ga netko direktno pitati ili ne“, kaže profesorica Barić.

Da je Ustavni sud itekako pazio na realni društveni i politički kontekst, a ne samo na suhoparne članke Ustava i zakona, posebno se vidi u drugom dijelu odluke. Suci su izrazili razumijevanje za „životne probleme i duboke individualne i kolektivne traume građana Vukovara“, ali su i jasno poručili da je „predloženo referendumsko pitanje jedno, a nešto su posve drugo kolektivni osjećaji nepravde povezane s ratnim traumama“. Nazvali su „duboko uznemiravajućom“ i „iracionalnom“ referendumsku inicijativu koja ćirilicu doživljava kao „simbol stradanja“. Takva inicijativa, smatraju suci, „napada pismo kao univerzalnu civilizacijsku tekovinu čovječanstva koja određuje sam identitet hrvatske ustavne države“.

Nakon što je porušio sve argumente vukovarskog stožera, Ustavni sud nije ostao dužan ni političarima – i onima u Vukovaru, ali i političarima u vrhu vlasti, u Vladi i Saboru.

Dao je rok od godine dana Gradskom vijeću Vukovara da pronađe način kako će pripadnici nacionalnih manjina ostvariti pravo na službenu upotrebu svojeg jezika i pisma na području grada ili u pojedinim njegovim dijelovima, vodeći računa o  potrebama nacionalnih manjina, ali i većinskog hrvatskog naroda. Pojednostavljeno, time je zapravo srušio nedavnu odluku vukovarskoga Gradskog vijeća kojim se Vukovar izuzima od dvojezičnosti, ali i ostavio mogućnost da se – sukladno Zakonu o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina – dvojezičnost uvede samo u pojedine dijelove grada.

Ustavni sud naglašava da na cijelom području grada nacionalnim manjinama mora ostati pravo na služenje svojim jezikom i pismom pred tijelima državne uprave i sudskim tijelima prvog stupnja te dobivanje isprava na svojem jeziku, ali da ostala prava na svoj jezik mogu biti uvedena parcijalno, samo u pojedinim dijelovima Vukovara. To se prije svega odnosi na sporne dvojezične ploče, pisane prometne znakove, nazive ulica i trgova, naziv grada i slično.

Kako će to izgledati u praksi, teško je sada zamisliti. Hoće li dvojezični nazivi biti samo u nekim četvrtima, nekim ulicama ili na nekim zgradama, po kojim kriterijima i na koji rok... Politika je na potezu. Prije svega ona u Vukovaru.

Jednako kao što je i na potezu Vlada koja ima rok od godine dana da Saboru predloži unošenje u zakon sankcije za one koji se ne pridržavaju odredaba o službenoj upotrebi manjinskog jezika i pisma, a što sve do danas nije učinjeno iako je Zakon o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina stupio na snagu još prije 14 godina. U međuvremenu, država ne smije „nasilno“ postavljati nove dvojezične ploče.

Unatoč svim nedoumicama i očitim naporima Ustavnog suda da u ovom osjetljivom manjinskom pitanju pronađe kompromis i uputi poziv za politički dijalog upravo onim akterima koji su i doveli do povišenih tenzija oko ostvarivanja manjinskih prava, profesorica Barić smatra da je u cjelini riječ o dobroj odluci Ustavnog suda.

„Riječ je o kvalitetnoj, smirenoj odluci kojom su svi zadovoljni. Zaštićene su ustavne vrijednosti, a pokazano je i znanje i razumijevanje za emocije svih. Svi su dobili ono što su željeli, prije svega moratorij od godinu dana da riješe problem onako kako žele i u skladu sa zakonom“, smatra profesorica Barić.

I gdje smo sada? Vlado Iljkić u ime Stožera najavljuje da će zbog stopiranja referenduma ići na Europski sud za ljudska prava, ali je istodobno zadovoljan parcijalnim rješenjima za Vukovar. Zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac pozdravlja odluku Ustavnog suda uz primjedbu da je mogla biti i ranije, pa ne bi bilo toliko međunacionalnih tenzija, dok dogradonačelnik Vukovara iz redova srpske nacionalne manjine Srđan Milaković upozorava da može biti problema što je odluka o ćirilici u Vukovaru prebačena na lokalnu razinu zato što se može dogoditi da o „sudbini ćirilice“ odlučuje dojučerašnji glasnogovornik Stožera, a sada novoizabrani predsjednik Gradskog vijeća – Igor Gavrić.

Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, SDP-ovac Peđa Grbin nije ni očekivao drukčiju odluku koja je, kaže, na tragu stava Sabora, a pravorijek Ustavnog suda pozdravlja i ministar uprave Arsen Bauk. Dijelom su zadovoljni i HDZ-ovci, koji su itekako pridonijeli raspirivanju sukoba u Vukovaru. Za predsjednika države Ivu Josipovića riječ je o „mudroj odluci Ustavnog suda“, posebno s aspekta reguliranja društvenih odnosa kroz dijalog i kompromis. U trenutku pisanja ovog teksta premijer Zoran Milanović još nije izrekao svoj stav.

Kada za nekoliko dana odluka Ustavnog suda bude objavljena u Narodnim novinama, počet će teći rok od godinu dana u kojem Gradsko vijeće Vukovara mora doći do rješenja za službenu upotrebu manjinskog jezika i pisma na području grada. Tu će odluku morati donijeti gotovo isti politički akteri koji su i doveli do mučnih i nepotrebnih međunacionalnih ispada u Vukovaru. Klackalica Ustavnog suda za sada stoji vodoravno, hoće li netko pretegnuti i na koju stranu, ovisit će ponajviše o dnevnoj politici – HDZ-u, SDP-u i SDSS-u – a najmanje o manjinama i njihovim pravima.

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije