Politička arbitraža Ustavnog suda

Šest je razloga zbog kojih Vlada Republike Hrvatske može raspustiti općinska i gradska vijeća te županijske skupštine. Raspuštanje predstavničkih tijela lokalnih i regionalnih samouprava najteža je sankcija koju Vlada na prijedlog Ministarstva uprave može poduzeti prema općinskim, gradskim i županijskim parlamentima i njihovim izvršnim vlastima.

Usto je Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi propisano niz mjera nadzora i ovlasti Ministarstva uprave i Vlade u sankcioniranju nezakonitog i nepropisnog rada lokalnih i regionalnih parlamenata, ali i pravo lokalnih vlasti na vođenje upravnih postupaka protiv tih odluka i sankcija pred Upravnim sudom.

Domaća zadaća za sve

Ustavni sud RH, međutim, smatra da to nije dovoljno. Odlučujući o zahtjevu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara za raspisivanje referenduma o ćirilici, ustavni suci su naložili Vladi da u roku od godinu dana predloži izmjene kojima će "urediti prikladan pravni mehanizam za slučajeve kad predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, odnosno opstruiraju njegovu provedbu". Dok Vlada to ne učini "nadležna državna tijela neće provoditi taj zakon na području Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera", odlučio je Ustavni sud.

Domaću zadaću od Ustavnog suda nije samo Vlada dobila, nego i Gradsko vijeće Vukovara. Ono u roku godinu dana mora gradskim statutom propisati uporabu srpskog jezika i ćirilice na području ili dijelovima područja grada. Ustavni sud je Gradskom vijeću Vukovara zapravo propisao da učini ono što mu je već zakonima propisana dužnost. I bez odluke Ustavnog suda Gradsko vijeće Vukovara mora donijeti gradski statut i njime regulirati sva pitanja za koja je nizom zakona obvezano i ovlašteno. Ako to ne učini ili uradi nepropisno i nezakonito, Ministarstvo uprave i Vlada imaju ovlasti da to popravljaju i sankcioniraju, a sporovi se rješavaju pred Upravnim sudom.  

Među ostalim, Vlada može raspustiti Gradsko vijeće Vukovara ako u roku od 60 dana od konstituirajuće sjednice ne donese gradski statut, te "ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa".  Eventualne nepropisne i nezakonite dijelova gradskog statuta Ministarstvo uprave i Vlada mogu svojim odlukama ukidati i mijenjati, a jesu li pritom u pravu presudit će Upravni sud ako ih vukovarsko gradsko vijeće njemu tuži.

Zakon već postoji

Već prvi članak Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kristalno jasno definira da se tim zakonom "uređuju jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, njihov djelokrug, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom te druga pitanja od značenja za njihov rad".  U rješenju kojim je presudilo da bi raspisivanje referenduma o ćirilici bilo neustavno, Ustavni sud, međutim, traži da Vlada pitanje uporabe srpskog jezika i ćirilice u Vukovaru izuzme iz Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi i dodatno ga propiše Zakonom o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.

Zašto je po sudu Ustavnog suda službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina, odnosno ćirilice u Vukovaru, baš toliko posebna da bi njeno reguliranje bilo nužno posebno regulirati, mimo ostalih obveza i poslova koje imaju općine, gradovi i županije, a propisani su Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi?

Hoće li Ustavni sud uskoro zatražiti da Vlada dodatno i posebno propisuje sankcije lokalnim i regionalnim vlastima za eventualno neprovođenje i drugih zakona koje su dužne provoditi na svojim područjima?

Hoće li, primjerice, tražiti da Vlada posebno i dodatno regulira primjenu Zakona o javnom okupljanju na području Vukovara i Knina? 

Hoće li pritom tražiti da se zabrani zviždanje premijeru Milanoviću na obilježavanju godišnjice Oluje u Kninu, ili zabraniti dolazak Milanovića u Knin kako ne bi iritirao branitelje koji su nezadovoljni što im je upravo on premijer?

Precizno definiranje sankcija

Inicijativa za raspisivanje refenduma o službenoj uporabi ćirilice u Vukovaru je političko pitanje par excellence, a tek potom je ustavno i pravno pitanje. Ustavom i zakonima ona je jasno definirana i ustavni suci nisu morali pretjerano razbijati glavu kako će i što presuditi u odnosu na zahtjev za raspisivanje referenduma o ćirilici. I to su učinili proglasivši održavanje takvog referenduma neustavnim, ali im politički vrag u njima nije dao mira i odlučili su i politički arbitrirati dijeleći političke lekcije Vladi i Gradskom vijeću Vukovara o tome kako da provode Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, ali i Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi.

Posredno je i Sabor od Ustavnog suda dobio zadaću da izglasa izmjene Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina kako bi se preciznije definirale sankcije protiv jedinica lokalne samouprave koje ne provode taj zakon, iako je sankcioniranje neustavnog i nezakonitog rada općina, gradova i županija regulirano Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi. 

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara već je najavio da će se protiv odluke Ustavnog suda žaliti Europskom sudu u Strasbourgu jer je uvjeren da se i pitanje službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina može i mora regulirati i izjašnjavanjem svih građana na referendumu. No, i Gradsko vijeće Vukovara i Vlada imaju razloga tužiti se Sudu u Strasbourgu tražeći da ih zaštiti od uplitanja Ustavnog suda u njihove ovlasti i obveze propisane Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravu samo u slučaju provođenja Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, odnosno ćiriice u Vukovaru. Jer kako je krenulo, od Vlade i Sabora uskoro će se tražiti donošenje lex specialisa o ćirilici i njezinoj uporabi ne samo u Vukovaru, nego od mjesta do mjesta u kojima bi po sadašnjim ustavnim i zakonskim odredbama trebala biti u službenoj uporabi.

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije