Povratak u realnost

Čini se da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović napokon shvatila da već petnaest godina Vlada RH odgovara samo Hrvatskom saboru, a ne i predsjedniku države, kako je to bilo u devedesetim godinama prošlog stoljeća dok je Franjo Tuđman hodao zemljom i bio hrvatski predsjednički bog i batina. Vijest da su predsjednica Grabar Kitarović i premijer Milanović dogovorili održavanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost pod krovom Hrvatskog sabora ukazuje na to da su se predizborne iluzije i lažna obećanja novoizabrane predsjednice napokon suočile s njezinim ustavnim ovlastima i obvezama, ali i zakonima i poslovnicima kojima je propisan rad i ovlasti pojedinih državnih institucija, pa i Vlade RH.

Predizborne najave da će čvrstom rukom dovesti u red rad Milanovićeve vlade i natjerati je da se ozbiljnije i konkretnije pozabavi gospodarskim i socijalnim pitanjima koja godinama muče zemlju, predsjednica Grabar Kitarović pokušala je na valu izborne pobjede i uz svesrdnu podršku HDZ-a na prepad ostvariti javno tražeći od premijera Milanovića da joj se pokori i na njezin zahtjev sazove sjednicu Vlade na kojoj će njezinim članovima reći što moraju ubuduće raditi kako bi zemlja izašla iz gospodarske krize. Odbijanjem da to učini onako kako je Grabar Kitarović poželjela i zamislila, Zoran Milanović je zapravo učinio uslugu predsjednici države i sačuvao je od fijaska i blamaže koju su joj članovi Vlade mogli prirediti da je kojim slučajem takva sjednica održana.

Lukaviji i perfidniji političar nego što je to rabijatni Zoran Milanovič, mrtav-hladan bi udovoljio predsjedničinoj želji i propustio je kroz žrvanj zakonskih i poslovničkih odredaba kojima je detaljno propisano pripremanje, sazivanje i održavanje sjednica Vlade. U najpovoljnijoj varijanti, predsjednica Grabar Kitarović sa svojom bi svitom došla na sjednicu, održala svoje slovo i otišla natrag na Pantovčak, a u javnosti bi krajnji dojam bio: trla baba lan da joj prođe dan. Uostalom, takav je ishod imala i sjednica koju je na inicijativu tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića održala Sanaderova vlada. Mesić je u Banskim dvorima izgovorio ono što je uglavnom javno govorio i na drugim mjestima, a nakon održane sjednice Sanaderova vlada i predsjednik Mesić nastavili su ići svaki svojim političkim putem.  

Za razliku od svim političkim mastima premazanog Sanadera, Zoran Milanović odmah je zauzeo fajterski i svađalački gard kako bi predsjednicu države odvratio od dolaska u Banske dvore. Usto je Milanović na svoju ruku "fleksibilizirao" Poslovnik Vlade kad je predsjednicu pozvao da kad god hoće dođe na sjednicu Vlade i sudjeluje u njezinu radu, iako na to nema pravo jer je Vladinim poslovnikom propisano da osim članova Vlade, u radu njezinih sjednica stalno sudjeluju samo još predstojnik premijerova ureda, ravnatelj Ureda za zakonodavstvo i glasnogovornik Vlade, a sve osobe izvan toga kruga mogu sudjelovati u pitanjima radi kojih su pozvane na sjednicu – bianco-pozivnice za sve točke dnevnog reda, kakvu je Milanović uputio predsjednici države, Poslovnikom nisu propisane i zapravo su nezakonite.

S druge strane, Milanović je bio u pravu kada je predsjednici države poručio da će za sjednicu Vlade koju traži morati prirediti i materijale sukladno poslovničkim odredbama. Iako je to izazvalo njezin bijes koji je rezultirao i traženjem Milanovićeve ostavke, Poslovnik Vlade detaljno propisuje sve faze pripremanja i održavanja njezinih sjednica i odluka koje donosi ili predlaže Saboru na usvajanje. Ni u jednom članku Poslovnika nema izuzetaka od propisanog organizacijskog i sadržajnog pripremanja i održavanja Vladinih sjednica, pa bi i bilo kakvi ustupci u tom smislu predsjednici države bili nezakoniti i nepropisni. Zakon o Vladi i njezin Poslovnik morali bi biti brana pretvaranju Vlade u bilo čiju prčiju. Iako su sudovi presudili da je u Sanaderovo vrijeme ona pretvorena u njegovu prčiju, pa i unatoč formalnom poštivanju zakonskih i poslovničkih odredaba, ipak ni u tom slučaju problem nije bio u Zakonu i Poslovniku, nego u članovima Vlade i drugima koji su ih trebali poštivati i provoditi, kao što bi ih danas trebala poštivati aktualna Vlada, ali i predsjednica države, pa i onda kada poželi Banske dvore pretvoriti u svoj poštanski kaslić u koji će svako malo ubacivati svoje predizborne i druge želje i obećanja.

Uostalom, i u običan poštanski kaslić predsjednica države kao i svi građani mogu svakoga dana ubacivati svoje želje i poruke, ali će na poslanu adresu biti isporučene samo one koje su stavljene u propisane koverte, s propisano napisanim adresama onoga tko ih šalje i kome ih šalje, a moraju imati i nalijepljene službene poštanske marke.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, čini se, napokon je shvatila da ni Milanovićevu vladu ne može svoditi ispod razine poštanskoga kaslića i na njezine sjednice trpati što god joj i kad god joj padne napamet te pritom očekivati da joj njezina pisma neće biti vraćena ili bačena u koš za smeće. Tako barem sugerira njezino i Milanovićevo zajedničko sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, ali i to što predsjednica Grabar Kitarović već desetak dana ne lupa na vrata Banskih dvora i traži da ju se pusti na sjednicu Vlade.