Oružje dobivaju u najam od ruske vojske, ali mnoge preventivne policijske racije i zapljene pokazale su da se ne libe ni kupovati ga ilegalno
Imena privatnih vojski manje su korporativna od američkih. Zovu se, primjerice, Svarog, Slavenski korpus, Moran, Orel, RBS grupa
Zaštitari ne nose vojne oznake
Plaćenici tvrde da su bili u Siriji, ali kako nisu vojno djelovali te da su se nakon dva mjeseca zbog neplaćanja povukli
Zauzeli su civilne aerodrome u najvećim krimskim gradovima
Tko su tajanstveni "naoružani ljudi bez oznaka", koji su ovih dana po Krimu zauzimali aerodrome, zgradu parlamenta i ključne točke?
Pomalo je smiješno vidjeti oprezne komentare kako da je riječ o "očigledno proruskim snagama". Kao da bi u ovom trenutku i mogli biti išta drugo, naoružani do zuba na teritoriju suverene države Ukrajine, a nisu njezine vojne ili policijske snage. I najčudniji tijek misli teško može čovjeka ponukati na zaključak da su to, recimo, vojne jedinice Poljske, Gruzije, Norveške ili bilo koje druge države, ali da su se nekako izgubile u prostoru i vremenu.
Nisu to ni samoorganizirani lokalni građani ruske nacionalnosti, koji strahuju za svoja građanska prava i kojima je puna kapa "terora" većinskog ukrajinskog naroda. Njihovo držanje, oprema i organizacija na prvi pogled nadilaze i onu koja se može vidjeti u prosječnoj pješadijskoj jedinici Ruske vojske.
Foreign Policy, ali i neki drugi relevantni izvori tvrde da je riječ o plaćeničkoj vojsci, ruskoj verziji ozloglašenog američkog Blackwatera. Blackwater je, za one koji nisu čuli za njih, najveća plaćenička vojska na svijetu koja se, na lošem glasu zbog brojnih "incidenata" tijekom okupacije Iraka, pokušala oprati promjenama imena – prvo u XO, a kasnije u Academi. Amerikanci su Blackwater koristili za stvari koje su bile zabranjene ili odiozne običnim vojnicima – ispitivanje mučenjem, tajni nadzor, a navodno i otmice i likvidacije.
Najprije zabranio, pa opet dopustio
Čini se da je Vladimir Vladimirovič Putin uvidio prednosti takvog angažmana u pravnom limbu.
Putin je još u travnju 2012., tada kao premijer u čekanju povratka na mjesto predsjednika, pred Dumom najavio mogućnost osnivanja privatnih vojnih jedinica kao sredstvo vanjske politike. "Ove bi jedinice osigurale usluge zaštite i programa vojnog uvježbavanja u inozemstvu. Ovo bi bio instrument u cilju zaštite nacionalnih interesa bez izravnog sudjelovanja države", rekao je tada Putin zastupnicima.
Bila je to pomalo kontroverzna ideja u to doba. Rusija se, naime, tek pod Putinom, uspjela riješiti terora podivljalih zaštitarskih tvrtki. Naziv privatna zaštitarska tvrtka (Частная охранная организация ЧOP, odnosno ChOP) 1990-ih je bila eufemizam za prave, ne baš male vojske u kojima su pod okriljem moćnih kriminalaca svoj kruh zarađivali nekoć najbolji ljudi elitnih vojnih i policijskih jedinica sovjetskog Spetsnaza, poput pripadnika jedinica Alpha ili raspuštenog Vympela. Veliki povratak paravojnih ChOP-ova, ovaj put pod državnim uzdama, nije bio problem. Nakon dva rata u Čečeniji, Rusija je bila puna veterana znatno okrutnijeg i prljavijeg rata od onih koji su se voili u Afganistanu i Iraku.
Biti "razvojačeni branitelj" nije baš unosno zanimanje u Rusiji, pa regrutiranje vrhunskih uvježbanih i razmjerno jeftinih zaštitara ne bi bio problem, ali je ruska država zbog straha od ponavljanja problema iz 1990-ih strogo branila svaku mogućnost osnivanja privatnih vojski, kao i petljanje Rusa u strane ratove. Zato je stavljanje takvih ljudi pod nadzor odabranih vlasnika ChOP-ova bio razuman potez. Putin je njime osigurao vojsku za koju ne mora odgovarati, a smanjio je mogućnost regrutiranja specijalaca u mafijaške organizacije.
Budući da je tržište za privatne vojske prilično maleno, a na njemu dominiraju američke, britanske i južnoafričke tvrtke, Putin je svojim zemljacima osigurao ono što je mogao. Unajmio ih je da štite infrastrukturu i proizvodne pogone ruskih energetskih tvrtki, u Rusiji, ali i u inozemstvu.
Imena tih privatnih vojski manje su korporativna i maštovita od onih američkih i britanskih. Zovu se, primjerice, Svarog, Slavenski korpus, Moran sigurnosna grupa, Orel, RBS grupa... Koristili su ih za obične zaštitarske poslove, čuvanje brodova od gusara, ali i za obučavanje saveznika na području bivšeg SSSR-a, u raznim odcijepljenim paradržavama poput Abhazije i Južne Osetije, koje Rusija sponzorira u svom susjedstvu, ali i diljem svijeta. Vojno oružje dobivaju u najam od ruske vojske, ali mnoge preventivne policijske racije i zapljene pokazale su da se ne libe kupovati ga ni ilegalno. U napadu na Gruziju, čini se, ChOP-ovi nisu sudjelovali. Bila je to klasična vojna operacija u kojoj je Rusija u nekoliko dana potpuno slomila tu državu i praktički je natjerala na kapitulaciju.
Svima je jasno tko stoji iza njih
No, situacija u Ukrajini nije tako jednostavna. Zato korištenje takvih jedinica ima više smisla. Najveća im je prednost, pokazalo se do sada, što nitko ne može dokazati da ih je poslala Rusija. Njihova zapovjedna struktura formalno ne završava s ruskom vojskom, nego s onim tko je naručio uslugu – dakle bilo kojim stanovnikom ili pravnim subjektom iz Ukrajine. Svima je, međutim, jasno tko izdaje naredbe, jer u nekim slučajevima te tvrtke uopće ne nastoje prikriti svoje podrijetlo nekakvim korporativnim imenima. Recimo, jedan ChOP zove se Vityaz, kao i elitna jedinica ruskog ministarstva unutarnjih poslova iz čijih redova regrutira svoje uposlenike. Toliko ih ne zanima prikrivanje činjenice da su privatna državna vojska da je na čelo postavljen bivši zapovjednik Vityaza Sergej Lisjuk, inače proglašen herojem Ruske Federacije 1993. godine. Lisjuk je svoju odanost dokazao sudjelovanjem u sprječavanju prevrata protiv Borisa Jeljcina i zauzimanju pobunjenog ruskog parlamenta (http://en.wikipedia.org/wiki/Russian_constitutional_crisis_of_1993). S manjkom suptilnosti otišli su tako daleko da koriste i čak logo te ruske vojno-policijske jedinice. Slična je situacija s jedinicom Alfa, čije ime i veteransko osoblje okuplja ChOP po imenu – pogađate li? - Alfa!
Tko su ti onda ruski plaćenici koji sada djeluju po Krimu, o kojima govori Foreign Policy? Teško je reći iz koje su tvrtke jer ih Putin ima dovoljno na raspolaganju. Postoji razumna vjerojatnost da je riječ o Slavenskom korpusu, koji je bio aktivan u Siriji, premda oni nisu jedini "kandidati". Oni su naprosto nešto poznatiji jer su njihovu nazočnost mediji otkrili kada su se sirijski pobunjenici, pripadnici zloglasne ekstremističke skupine ISIS, dokopali osobne identifikacijske iskaznice Alekseja Maljute, pripadnika Slavenskog korpusa (istodobno je radio i za Moran, ali Slavenski korpus je registriran u Hong Kongu, što ga rješava nekih obaveza po ruskim zakonima). Naravno, pobunjenici su tvrdili da su Maljutu ubili zajedno sa stotinjak neprijatelja i brojnim drugim Rusima u okršaju kod grada Palmire, u pokrajini Homs.
Ispostavilo se, međutim, da je Maljuta živ i zdrav došao kući.
"Radili smo u Siriji na zaštiti gospodarskih objekata sirijske vlade, kako bi se vojnici mogli posvetiti ratu s banditima. Moji su dokumenti i osobna iskaznica dospjeli u njihove ruke jer mi ju je netko ukrao zajedno s ruksakom dok sam kupovao hranu u jednoj trgovini", rekao je Maljuta ruskim medijima, kojima je objavljivanje njegove osobne iskaznice bilo prvi glas o angažmanu ruskih plaćenika u toj zemlji.
Sirijski pobunjenici tvrde da se oko 270 Rusa povuklo nakon samo dva mjeseca u Siriji jer su im nanijeli velike gubitke, ali Rusi tvrde kako nisu uopće sudjelovali u okršajima, nego su otišli jer nisu dobili novac.
Bez obzira u koju od te dvije priče povjerovali, očigledno je da Putin za akcije u Ukrajini ima na raspolaganju prave paradržavne vojske koje su vidjele "terena" i izvan akcija koje već drugo desetljeće traju na Kavkazu.
Foreign Policy realnom smatra mogućnost da će ovi plaćenici na Krimu pripremiti teren za povratak smijenjenog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča.
Invazija i okupacija
Akcije zauzimanja civilnih aerodroma u Simferopolju i Sevastopolju imale su jasan potpis vojne organizacije. Ali, vojne operacije koju nitko nije mogao jasno i s dokazima pripisati Rusiji. Baš onako kako je Putin poželio prije dvije godine.
Nove ukrajinske vlasti u Kijevu zbog ovog su optužile Rusiju za oružanu invaziju i okupaciju. Ali, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je u petak američkom kolegi Johnu Kerryju da su ruski vojnici i marinci raspoređeni samo kao osiguranje oko ruske pomorske baze u Sevastopolju u kojoj je smještena ruska Crnomorska flota. I nije lagao. Jer ruska vojska nije sudjelovala u ostalim operacijama.
A baš je ta baza, čini se ključ ruskog angažmana.
Za pomorsku bazu Sevastopolj, koju je 1783. osnovao po obmanama glasoviti princ Grigorij Potemkin Ukrajinci su Rusima 2010. na jedvite jade pristali produžili najam do 2042. godine. Ukrajinci su umalo otkazali najam koji je istjecao 2017. godine, a produljenje leasinga prihvatili su sa samo 52 posto glasova, pritisnuti ucjenama oko cijene plina.
Rusi su, čini se, shvatili poruku. Njima je vlasništvo nad tom bazom, koju je 1954. godine Rusija zajedno s cijelim Krimom poklonila Ukrajini primarni strateški interes.
Zasad ga nekažnjeno ostvaruju angažmanom svojih plaćenika.