Ruski vrag u komšiluku

Dio medija u Hrvatskoj poprilično se uzbudio zbog dolaska ruskog predsjednika Vladimira Putina u susjednu Srbiju na obilježavanje 70. godišnjice oslobođenja Beograda. Gotovo da se utrkuju u prognoziranju što će sve Europska unija i SAD raditi Srbiji i Srbima zato što će ugostiti "ruskog političkog vraga" i što ne odustaju od poslovanja s njim kad "sav normalan svijet" to čini zbog njegova "prljavog plesa" u Ukrajini. Dokazuju tako neki od vodećih ovdašnjih vanjskopolitičkih komentatora da se Srbiji crno piše u njezinim odnosima s EU i SAD-om jer se nije pridružila euroatlantskom izoliranju Putina, što nije uvela sankcije Rusiji nego je nastavila s njome poslovati i što ne odustaje od izgradnje Južnog toka, iako je on trn u oku ne samo SAD-u, nego i najvećem dijelu Europske unije.

Tolika "briga" za Srbiju sasvim je zasjenila događaj zbog kojega će Putin pohoditi Beograd na putu za Milano u kojemu će sastančiti s gotovo svim šefovima država i vlada Europe i Azije na konferenciji ASEM-a. Putin u Beogradu je "čudovišno" čudo, a Putin u Milanu je rutinski sastanak na kojemu će, među ostalim, razgovarati i s onim europskim čelnicima koji će navodno kazniti Srbiju zato što će ga dan prije ugostiti. A ako čuda u Beogradu ima, s Putinom ili bez Putina, onda je to čudo obilježavanje 70. godišnjice oslobođenja Beograda u organizaciji reformiranih bivših Šešeljevih radikala – Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića.

Hej, na vrhuncu Nikolićeve i Vučićeve vlasti središtem Beograda vijorit će se ne samo sovjetske crvenoarmejske zastave, nego i zastave svih pratizanskih brigada koje su pod Titovim komandovanjem oslobađale Beograd prije 70 godina. Bivši Šešeljevi radikali čak su spriječili i švercanje četničkih zastava u defileu oslobodilaca Beograda.

Čitatelj i gledatelj ovdašnjih medija očekivao bi da će se zagrebački žurnalisti zbog tog "beogradskog čuda" upitati hoće li Hrvatska i Zagreb u svibnju sljedeće godine obilježiti 70. godišnjicu oslobođenja hrvatske metropole. Hoće li se u svibnju i u Zagrebu zavijoriti partizanske zastave na okruglu godišnjicu njegova oslobođenja na kraju Drugoga svjetskoga rata, kao što su se vijorile u Ljubljani na dan njezina oslobođenja svih proteklih godina od osamostaljenja Slovenije i kao što će se njome vijoriti i sljedećeg svibnja te ovoga tjedna u Beogradu? To se pitanje, međutim, ne postavlja. Ponešto interesa iskazano je tek za hrvatsku partizansku starčad koja je dobila poziv da sudjeluje u beogradskim oslobodilačkim svečanostima, a i ta je znatiželja splasnula kad su ostarjeli hrvatski partizani odgovorili potvrdno, pomalo i pravdajući se, jer su slutili da su pitanja sadržavala i očekivanja da će odbiti ići u Beograd i tako dosoliti navodno ekscesnu stranu "beogradskog čuda" s Putinom u jednoj od glavnih uloga.

Barem javno nitko živuće hrvatske partizane nije pritom ni upitao očekuju li da će sljedećeg svibnja na Dan oslobođenja Zagreba sa svojim zastavama zajedno sa suborcima iz drugih bivših jugoslavenskih republika defilirati središtem grada pozdravljajući predsjednika države i vlade, gradonačelnika, saborske zastupnike, službene predstavnike savezničkih vojski, građane Zagreba i njihove goste.

Sudeći po ustavnom definiranju Republike Hrvatske takvo je pitanje suvišno, gotovo da se podrazumijeva da je ustavna obveza današnjih državnih čelnika i svih hrvatskih građana da dostojno obilježe vrhunac hrvatskog narodnooslobodilačkog partizanskog pokreta koji se dogodio oslobađanjem Zagreba, a potom i čitave Hrvatske. Zato bi predstavnici hrvatskih partizanskih brigada na kraju obilježavanja 70. godišnjice oslobođenja Beograda svojim suborcima iz partizanskih brigada s prostora bivše Jugoslavije koje su sudjelovale u oslobađanju Zagreba mogli tek poručiti: "vidimo se na proslavi oslobođenja Zagreba". Ali hoće li im i mogu li im to reći? Ili će im slijedeći svoje oštroumne medijske analitičare i komentatore zajedljivo poručiti da će ih "poludjela" Europa sankcionirati jer su u društvu s Vladimirom Putinom slavili 70. godišnjicu oslobođenja Beograda.