"Skidanjem izložbe o Anni Frank u Šibeniku pokušava se smanjiti zločin ustaša"

Manje od 24 sata prošlo je od otvaranja pa do zatvaranja međunarodne izložbe o Anni Frank u Tehničkoj školi u Šibeniku. Razlog – protivljenje ravnatelja škole Josipa Belamarića da u sklopu svjetski poznate priče o stradanju židovske djevojčice koja je likvidirana u nacističkom logoru Bergen-Belsen budu prikazani i dijelovi o stradanju djece u kvislinškoj NDH.

Izložba je trebala ostati otvorena do 10. veljače, a brzinski je zatvorena već 18. siječnja, dan nakon svečanog otvorenja.

Riječ je o međunarodnoj putujućoj izložbi „Anna Frank – povijest za sadašnjost“, koja na tridesetak panoa prikazuje život i tragediju male Anne i njezine obitelji tijekom Drugog svjetskog rata – od njezina rođenja 1929. godine u Frankfurtu, preko emigracije obitelji Frank u Nizozemsku u bijegu od Hitlera, do dvogodišnjeg skrivanja u jednoj kući u Amsterdamu i smrti u logoru.

Izložba je do sada bila u četrdesetak zemalja. Gostovanje u Hrvatskoj rezultat je suradnje Kuće Anne Frank iz Amsterdama i Hrvatske edukacijske i razvojne mreže za evoluciju sporazumijevanja (HERMES) iz Zagreba.

„Mi smo htjeli izložbu o Anni Frank i Holokaustu, a ne o ustašama i partizanima, a iz HERMES-a su ultimativno tražili da se postavi i šest panoa o ustašama i partizanima. S tim da su ustaše prikazani kao koljači, a partizani kao cvijeće. Ako ćemo već imati takvu izložbu, onda neka bude sve realno prikazano, neka se prikaže i Bleiburg, Goli otok i sve one jame gdje su partizani ubijali Hrvate bez ikakvog suđenja. Djeca bi trebala učiti istinu, a ne da im se stvari serviraju jednostrano“, rekao je ravnatelj Belamarić za portal Tris.com.

Belamariću je, naime, bilo sporno šest dodatnih panoa na kojima se govori o stradanju djece u tzv. NDH te u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije u 1990-ima. Putujuća izložba o Anni Frank u svakoj je zemlji u kojoj je gostovala bila nadopunjena lokalnim materijalom. Hrvatska po tome nije izuzetak. Cilj je na taj način približiti mladima kontekst rata i antisemitizma, ali i upozoriti na značaj ljudskih prava kao civilizacijske vrijednosti bilo gdje u svijetu. 

I sami smo se uvjerili da je „hrvatski dio“ izložbe upečatljiv, sažet i vrlo potresan, bez ideološke obojenosti i političke instrumentalizacije. Prikazano je, među ostalim, stradanje Židova u NDH kroz sudbine Lee Deutsch, Vojka Sterka i Ota Konsteina. Jedan panel dirljivo je podsjećanje na hrabrost Diane Budisavljević, koja je tijekom Drugog svjetskog rata spasila oko 12.000 djece, pretežito srpske nacionalnosti, iz logora po Hrvatskoj. Autor hrvatskog dijela izložbe, povjesničar Miljenko Hajdarović, pokazao je i nedavne ratove na ovim prostorima, pa tako i Domovinski rat, prije svega kroz stradanja djece.

Sve to ravnatelju Belamariću očito nije bilo dovoljno. Zanimljiva je njegova preobrazba u samo 24 sata. Na otvorenju izložbe 17. siječnja imao je samo riječi hvale, da bi već sljedećeg dana na web-stranici škole osvanula „važna obavijest“ da je izložba zatvorena zbog „tehničkih poteškoća“.

U udruzi HERMES pokušavaju ublažiti nastali skandal. Kažu nam da je riječ o „nesporazumu u komunikaciji“, a da ravnatelj očito nije bio dobro informiran da će uz priču o Anni Frank biti i hrvatski materijal o stradanju djece na ovim prostorima. Odbacuju, međutim, insinuacije da je izložba jednostrana.

„Na dvodnevnoj radionici s učenicima Tehničke škole koji su trebali biti vodiči kroz izložbu pričali smo o svim stradanjima djece i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Dotaknuli smo se i Bleiburga i Vukovara, ali glavni cilj su priče o dječjim žrtvama i to prenošenje vršnjačkim putem, da ta djeca onda pričaju drugoj djeci koja će doći na izložbu. Ne treba sve biti na panoima. Upravo je bit ta vršnjačka priča“, kaže Tvrtko Pater, koordinator projekta u HERMES-u.

Prema njegovim riječima, ravnatelj je inzistirao da se izrade i panoi koji bi uključivali, među ostalim, Bleiburg i Goli otok, ali se oko toga nisu mogli dogovoriti pa su u HERMES-u odlučili povući izložbu. U udruzi problem vide i u aktualnoj političkoj situaciji, napetostima koje se gotovo svakodnevno proizvode.

„Morate razumjeti da postoje politički pritisci, pogotovo u manjim sredinama. Još uvijek, umjesto da učimo iz povijesti, ona nas sputava i diktira nam sadašnjost, a očito i budućnost“, kaže Pater.

Do sada nije bilo problema u drugim hrvatskim gradovima. U tri godine izložba je bila u 23 grada, u različitim javnim prostorima, muzejima, galerijama, osnovnim i srednjim školama i fakultetima. Tvrtko Pater kaže da je u regiji bilo problema u Republici Srpskoj, ali da je i u Banjoj Luci ona ipak u na kraju prikazana.

Ni autor hrvatskog dijela izložbe Miljenko Hajdarović ne vidi što bi bilo sporno – tema je patnja djece, a povod sudbina Anne Frank kao simbola genocida bez presedana.

„Ako se pažljivo prouči koncept izložbe, jasno je da je ona o patnji djece. Jasno je prikazano tko su fašisti i kvislinzi. Pokazao sam da ima malo pravednih. Naravno, prikazao sam i partizane koji su bili antifašisti i koji su stvorili državu“, objašnjava Hajdarović.

Naglašava da to nije izložba o Informbirou ni o političkim likvidacijama, a da – uostalom – po tome Hrvatska nije izuzetak, da je toga bilo svugdje u Evropi.

„Na ovakav način pokušava se smanjiti zločin ustaša. Šalje se poruka tabuiziranja pojedinih tema. U dijelu koji sam postavio ima i jedna rečenica da granate nisu birale djecu. Ona je jako važna“, upozorava Hajdarović.

Kao srednjoškolskog profesora, posebno ga brine kako je gesta ravnatelja odjeknula među šestero srednjoškolaca koji su se tijekom slobodnih dana na zimskim praznicima pripremali biti vodiči na izložbi, kakvu im je poruku ravnatelj ovim činom poslao.

Što se tiče hrvatske sadašnjosti, Hajdarović se boji da tek idemo prema vrhuncu vezanom uz Domovinski rat i da cijela priča još nije gotova, da ulogu nekadašnjeg SUBNOR-a danas preuzimaju braniteljske udruge kojima se ne smije prigovoriti.

Izložba je već na putu za Našice. Za sada nije ništa dogovoreno hoće li se vratiti u Šibenik u neki drugi prostor. Neslužbeno, postoji mogućnost da se preseli u neku drugu školu ili u nedavno otvoreni Muzej pobjede.

„Zašto se milijuni dnevno troše na rat, a ni novčića za razvoj medicine, za umjetnost ili za siromašne? Zašto neki ljudi moraju gladovati, dok ima viškova koji trule po drugim krajevima svijeta? Oh, zašto li su ljudi tako bezumni?“, mali je to biser iz „Dnevnika Anne Frank“ kao potka putujuće izložbe, koja je – barem za sada – dobila jednosmjernu kartu iz Šibenika.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu