Predsjednica ili HVIDRA nisu odlučno lupali šakom o stol i patetično spominjali ugled Domovine kad je mađarska vlast nedavno svojatala dio Hrvatske, ili kad je bivši austrijski kancelar Hrvatsku nazvao "sranjem" jer dobro znaju da se moćnijima od sebe ne smiju zamjerati. Foto: FaH
Ni nakon više od tjedan intenzivnih dana, u petak još nije utihnula baražna vatra na Milorada Pupovca čiji je okidač, ovaj put, bio njegov intervju Radio Sarajevu. Zbijeni u četverorede, marširajući od centra prema desnom boku, stali su se javljati zabrinuti građani, većinom upisani u registar hrvatskih davitelja, zahtijevajući da Pupovac na panj stavi svoju političku glavu kako bi nakon toga odlučili što će s njom.
Rubrici „Odjeci i reagovanja“ posljednji u nizu javio se Darinko Kosor, beznačajni politički šef jednako beznačajne stranke za koju ne bi ni znali da još uvijek postoji da sam nije stao u red kako bi i on klepnuo svojeg Srbina. On je bacio kamen na Pupovca, kazavši da je nedopustivo da u inozemnim novinama blati Domovinu. Tako su zborili liberali, vječito priljepljeni vladajućim strankama, koji su napadima na Srbe našli sjajnu priliku za ponovnu afirmaciju. U Hrvatskoj to ne košta ništa, a time se može toliko mnogo dobiti.
Prva se još prošlog tjedna javila udruga vojnih invalida kojom predsjeda Josip Đakić koja je kao paramilitarni čuvar revolucije odmah osudila Pupovca spominjući žrtve, krv i tlo kao zalog stvaranja Hrvatske, a sad Pupovac pljuje po njihovim svetinjama. U zbornom osuđivanju pridružile su mu se udruge bivših vojnika bivših vojnih jedinica koji su također spominjali krv, žrtvu i stvaranje Domovine u posljednjem ratu, tražeći kazneni progon Pupovca.
Vrhunac je dosegnut katastrofalno režiranom predstavom predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović koja se u naručenom intervjuu za državnu televiziju obrušila na Srbiju, ciljajući na Pupovca loše odglumljenom odlučnošću, uvodeći u verbalnu igru i tenkove. Najgora glumica među državnicama i državnicima, i najgora državnica među glumicama i glumcima, izjavila je da je Pupovac lagao protiv svoje države i da mora znati da mu je glavni grad Zagreb, a ne Beograd.
Onda se javio Miroslav Škoro, kandidat za predsjednika Republike čiji je smisao za humor jednak poimanju demokracije: vulgaran, primitivan i tužan. On je malo podigao ulog, davši mig da bi on zabranio Pupovčevu stranku ako dođe na vlast.
Ta ideja već je sada, ni nekoliko dana nakon što je izrečena, već počela zrijati u političko – medijskom prostoru.
Što je to rekao jedan od najdugovječnijih hrvatskih političara Pupovac da se već danima na njemu redaju hrvatski davitelji? Je li rekao da je Hrvatska sranje, baš sranje? Je li se prilikom intervjua slikao pred geografskom kartom na kojoj se granica Srbije nalazi na Karlobagu i Virovitici?
Nije, naravno. Pupovac je, ukratko, rekao da je u Hrvatskoj na snazi opaki povijesni revizionizam kojim se nacistička paradržava NDH normalizira te da je Hrvatska stoga jedan od faktora nestabilnosti u regiji.
Rekao nešto što ionako već dugo znamo, ali bilo je dovoljno da se zatraži njegovo zatvaranje i zabrana djelovanja. Još uvijek nitko nije zatražio da ga se protjera iz Hrvatske, ali sad je samo pitanje vremena tko će povući i taj džoker „odlazi!“. S obzirom na interes, vrlo skoro će početi naplaćivati karte za napad po Pupovcu.
Pupovac nije taj koji je nacističku paradržavu izjednačio s današnjom Hrvatskom. Nećemo sad o skandaloznim emisijama Hrvatske radio-televizije, nećemo ni o ulicama u Hrvatskoj koje su nosile ili nose imena po ustaškim čelnicima. Nećemo ni o čovjeku koji je otišao na grob nacističkog zločinca Pavelića, da bi danas bio nagrađen pozicijom ministra zdravstva u Hrvatskoj. Zadržimo se na Domovinskom ratu za kojeg borci i HDZ tvrde da je to početak stvaranja današnje Hrvatske. U tom je ratu djelovala paravojna stranačka vojska u čijim je temeljima bilo stvaranje Nezavisne države Hrvatske. Njihov službeni pozdrav je nacistički „Za dom spremni“, kojeg danas gorljivo brane upravo veterani i HDZ kao službeni pozdrav u Domovinskom ratu. Ako je današnja Hrvatska već rođena u tom ratu, kako tvrde veterani, onda iz tih premisa proizlazi samo jedno – Hrvatska je sljednica NDH. To nije rekao Pupovac, to nisu rekli jugoudbaški elementi – to su rekli veterani i HDZ.
Nije Pupovac financirao proustaške i revizionističke organizacije i projekte, niti je pokapao ustaške vojnike uz sve državne i vojne počasti. To je učinila i čini Vlada Republike Hrvatske koja tvrdi da ne postoji društvena šovinistička klima.
Ivan Đakić, sin Josipa Đakića, osuđen je na 11 mjeseci zatvora jer je „Srbićima“ čestitao pravoslavni Božić uz fotografiju ustaše koji drži otkinutu glavu četnika. Josip Đakić je na ovaj izljev mržnje svojeg čeda poduzetničkog, izjavio da ga on tako nije učio.
Onda preostaje samo društvo, i društvena klima koja dozvoljava ovako prijetiti Srbima. Ali čekaj malo, iz Vlade kažu da klima nije takva da je dozvoljeno prijetiti i napadati Srbe. Bit će onda da je Pupovac kriv za širenje mržnje prema Srbima.
Predsjednica Republike, plesna partnerica bjegunca pred hrvatskim pravosuđem, svoju kandidaturu objavljuje u proustašom tjedniku u kojem nacističkog genocidnog vođu Antu Pavelića naziva „čovjekom koji je radio neke fatalne greške... jer svi smo mi ljudi“, a danas jednom Pupovcu poručuje da drži jezik za zube kad govori o povratku nacističke paradržave na velika vrata.
Ista ta predsjednica svako malo izlane glupost o susjednoj Bosni i Hercegovini kojom dodatno destabilizira ionako lomljivu državu. Dovoljno je malo verbalne iskre pa da se zapali nacionalistička vatra između Srbije i Hrvatske, što je prilika koju nacionalistički establišmenti obje države rijetko propuštaju. S ovakvim državotvornim vladarima niskih intelektualnih kapaciteta, lišenih svakog morala u politici, ne morate biti sposoban špijunski mag da zapalite cijelu regiju. Europska zastupnica Hrvatske danas slavi zločinačku Herceg – Bosnu pa nikom ništa. Možete samo Kolindi dati jeftinu priliku za forhend, da bi ga nabacila Vučiću na bekend - i zapalili ste cijelu regiju dok si rekao „Za dom spremni“.
Hrvatska s ovakvim državnicima jednostavno ne može biti nikakav jamac stabilnosti, nego samo nestabilnosti.
Napad na Pupovca toliko je nerizičan za sve političke aktere da se, vidjeli smo, usudio javiti i jedan Kosor, koji smatra da je Pupovac gadio Domovinu u stranom mediju. Svi naši zlostavljači i zlostavljanje kojeg trpimo svakoga dana treba ostati naša mala prljava tajna. Stvar je jednostavna: Pupovcu je žele zabraniti da radi svoj posao jer je Srbin. Ništa bolje ne pokazuje društvenu klimu koja se opet valja protiv Srba od ovih kontinuiranih napada na Pupovca. I nije bitno je li ovakav kukavički napad na Pupovca dio obračuna unutar HDZ-a, između nekoliko krila u HDZ-u, jer kad god se HDZ-ovci obračunavaju među sobom, uvijek stradavaju nebrojeni nevini.
To više nego dovoljno govori i o kukavičluku Hrvata. Iako Pupovac nije rekao ništa što već odavno nismo znali i upozoravali, Hrvati mu poručuju da Srbi nemaju što pričati o Hrvatskoj i njezinoj toksičnoj službenoj politici.
Međutim, kad zapadnjaci i stvarni gospodari Hrvatske krenu zaista vrijeđati tu istu Hrvatsku, Hrvati poslušno trpe dok se ovi veselo nabacuju govnima po njima.
Baš k'o i ustaše '41.
Tako je sada već bivši austrijski vicekancelar Heinz – Chrisian Strache nedavno za Hrvatsku rekao da je „jedno sranje“, a mađarski premijer Vitor Orban preko svojih institucija javno objavio kartu Mađarske u čijem su sklopu dijelovi Slovenije i Hrvatske.
Josip Đakić i njegova HVIDRA, predstavnici ostalih boračkih organizacija, predsjednica Republike i ostali politički akteri, nisu se usudili organizirati specijalne konferencije i pozvati na kazneni progon Strachea ili Orbana, ili organizirati intervju u kojem će se predsjednica obrušiti na predstavnike mađarske manjine ili Budimpeštu. Nismo čuli da je područje Međimurja, Baranje ili Kvarnera natopljena hrvatskom krvlju i da nikome nije dozvoljeno posezati za njima, niti će itko kvariti ugled Hrvatske govoreći da je sranje od države.
Jer znaju da snažnije od sebe treba slušati, budući da dobro znaju tko je ovdje gospodar, a tko sluga.
Jer znaju koga staviti iza žice, a čije naredbe čekati.
Jer znaju pred kime poviti kičmu.
Jer znaju da im je država sranje, ali dok god od tog sranja oni i njihove obitelji više nego dobro žive kao istinski etnobiznismeni - daleko bolje od 90 posto Hrvata u čije se ime kunu - istrpjet će to nekako.
Jer znaju da političari u ovoj državi ne smiju imati pravo na mišljenje ili legitimnu kritiku države u kojoj žive ako su Srbi. Jer ih se može nesmetano mlatiti - što palicama, što jezikom.
Problem s Hrvatima je što će kasno shvatiti da su i oni došli na red za mlaćenje.
Baš k'o pod ustašama '41.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu