Skoči na glavni sadržaj

Slučaj zrakoplova Dash: Zašto Croatia Airlines plaća leasing za Daciju kao da je kupila BMW

Drago Pilsel

<p>
Autor je dugogodišnji vanjskopolitički komentator raznih medija i stručnjak za religijska pitanja. Magistar je znanosti specijaliziran za područje političke teologije. Rođen je u Buenos Airesu 1962. gdje je 1986. i 1987. započeo filozofsko i teološko školovanje na fakultetu na kojem je profesor i rektor bio papa. Živi i radi u Zagrebu.</p>

slucaj-zrakoplova-dash-zasto-croatia-airlines-placa-leasing-za-daciju-kao-da-je-kupila-bmw-1064.jpg

Što se to događa u Croatia Airlinesu? Zašto su zrakoplovi postali tema? Treba li biti tako? Rečeno nam je da su statistike do sada štitile avione nacionalne kompanije, jer se kvarovi inače događaju. Naime, nakon drame pri slijetanju zrakoplova Croatia Airlinesa u Zürichu, u kojoj nitko nije stradao, slična se stvar dogodila s putničkim zrakoplovom Alitalia na rimskom aerodromu Fiumicino.

Zrakoplov na letu iz Madrida sa 151 putnikom prinudno je sletio u nedjelju navečer u rimsku zračnu luku Fiumicino. Nitko nije ozlijeđen. Airbus A320 je pokušao više puta sletjeti, ali zbog kvara na podvozju morali su upotrijebiti pjenu za slijetanje letjelice. Zrakoplov se nagnuo na bok, ali nije izletio s piste.

Hrvatska je nedvojbeno zemlja svakakvih čudesa! Ionako demoralizirano građanstvo oguglalo na svakodnevna "čuda" ove zemlje odjednom je zatečeno novom vrstom čudesa: kapetan Zvonko Šitum i kopilot Ivan Ivanković sletjeli su u cirišku zračnu luku Kloten bez ikakvih ozbiljnijih posljedica s avionom kojem je otkazala prednja noga stajnog trapa! I nikome nije trebao ni flaster!

Preko noći dvojica pilota promovirani su u nacionalne heroje, dok su isti skromno tvrdili: "Samo smo radili svoj posao", potpuno zatečeni medijskim cirkusom u čijem centru su se nenadano našli. Upravo to je u ovoj zemlji čudo! Da netko u ovom kaosu pošteno, profesionalno i kompetentno radi posao za koji je plaćen!

I nakon toga, senzacija gladni mediji kreću u "lov na vještice": Dash 8-Q400 je nesiguran avion! I kako to obično biva (Murphyev zakon) isti tip aviona u par dana ima nekoliko minornih otkaza bez ikakvih posljedica. Istina je postala najveća žrtva cijelog ovog cirkusa.

A istina je sljedeća: piloti Šitum i Ivanković i, na žalost potpuno zanemareni članovi kabinske posade leta Croatia Airlinesa 464, obavili su profesionalno i kompetentno posao za koji su vrhunski obučeni i (za hrvatske prilike) plaćeni.

Uz sofisticirani autopilot i FMS koji ima svaki putnički avion, pilot je u redovitim operacijama praktički nepotreban. Glavna svrha postojanja pilota u cockpitu je upravo rješavanje ovakvih nenadanih situacija, a za to su vrhunski školovani i obučeni. I glavni posao kabinske posade, unatoč općoj percepciji da služe samo kao vizualni ukras ili za dijeljenje kave, čaja i sendviča upravo je provođenje evakuacije putnika, ako je to potrebno.

A sve je to kompletna posada leta Croatia Airlinesa 464 odradila upravo onako kako je trebalo. I, bez ikakve sumnje, i ostale posade Croatia Airlinesa odradile bi taj posao jednako kvalitetno.

Bombardier Dash 8-Q400 nije nesiguran avion. Zadovoljava sve zahtjeve koji se postavljaju za civilni javni zračni promet. No, kao što postoji razlika između automobila BMW i Dacia, tako postoji i razlika među putničkim avionima. Istina je da avion Bombardier Dash 8-Q400 ima nešto veći broj incidenata u odnosu na prosjek te kategorije zrakoplova te da je podložan češćim mehaničkim neispravnostima.

Preliminarne i još neslužbene informacije govore da je do ovog slučaja došlo zbog otkaza dijela mehanizma za spuštanje nosne noge zbog habanja. Ako se to pokaže točnim, odgovornost je isključivo na proizvođaču koji će morati uvesti modifikacije na sve avione tog tipa. Kao što kaže stara poslovica: "Koliko para, toliko muzike." Kao što od vozača Dacije nikad nećete čuti da je to nesiguran auto, tako ni od pilota ne očekujte da kažu da Dash nije dobar avion. Ali, ako ih pitate bi li željeli sjesti u BMW, Mercedes ili Porsche, nitko neće lagati.

Puno veći problem predstavljaju činjenice koje su objavljene kao popratni dio medijske halabuke, što je i poanta ovoga osvrta, a to je da je Croatia Airlines uzela na leasing Daciju, a plaća rate kao za BMW! Navedeno je postignuće bivšeg direktora CA prof. dr. sc. Ivana (Ivice) Mišetića, koji trenutno vodi sudski spor s tim istim CA-om za isplaćene manje plaće i otpremninu u iznosu od blizu pet milijuna kuna, i to bez kamata.

Leasing-kuća GOAL Verwaltungsgesellschaft mbH & Co., koja je vlasnik aviona Dash 8, tvrtka je kćer Lufthanse. Vrhunsko dostignuće menadžerske znanosti u Hrvata bilo je zamijeniti flotu aviona ATR-42 (u vlasništvu CA) flotom aviona Dash 8 (u vlasništvu leasing kuće), čime se javno hvalio Mišetić.

Temeljni problem kapetana Šituma i njegove posade kao i svih drugih letača u CA-u je taj da oni predstavljaju oko četvrtine zaposlenih u toj kompaniji. S takvim odnosom radnika u "neposrednoj proizvodnji" i "pratećim službama" ni puno konkuretnije kompanije ne bi bile sposobne opstati na tržištu. A upravo su ti radnici podnijeli najveći teret smanjenih primanja u "restrukturiranju", kako ga je zamislilo trenutno vodstvo CA, ako se prisjetimo nedavnog štrajka.

U isto vrijeme, uprava kompanije dobila je još jednog člana, navodno zaduženog za "projekte". Kakve li slučajnosti, istodobno, glavešina iz CA, inače dragi frend premijera, prati resornog ministra i pokriva mu troškove puta u Indoneziju i to Full fare Business klasom, jer Business nije dovoljno dobra i to na teret CA. Uglavnom, da im guzica vidi puta.

Na žalost, mediji su potpuno prešli preko bitne činjenice koja zorno oslikava stanje u CA-u. Naime, jednoj članici kabinske posade leta 464 za Zürich i natrag bio je zadnji let ove sezone. Sada ide na "čekanje" jer je zaposlena na ugovoru o radu na određeno vrijeme, dok razni "glasnogovornici" (član uprave Zlatko Širac govori sasvim dovoljno glasno) i "direktori za odnose s drugim aviokompanijama" ili kako se već ne zovu, mogu sasvim mirno "prezimiti" na svojim izmišljenim radnim mjestima.

Od samog osnivanja, Croatia Airlines je bio politički projekt koji je trebao "pronositi zastavu" novostvorene države, bez obzira na ekonomičnost poslovanja. I to je Croatia Airlines činila vrlo uspješno. Naravno, na račun negativnog poslovnog salda, ali za račun pragmatičnih osobnih interesa političara koji su koristili priliku. Od zapošljavanja djelatnika iz "uglednih" obitelji (ovdje bi bilo uputnije napisati familija) i partijsko-podobnih struktura, izmišljanja dobro plaćenih, a nepotrebnih radnih mjesta i neproporcionalnog bujanja "rukovodećih" pozicija.

Ovlasti u pojedinim poželjnim sektorima (npr. nabava) postala su lena za miljenike režima. Uza sve to, politika je uvijek diktirala održavanje neprofitabilnih linija za politički "podobne" destinacije, što je gomilalo gubitke. Nezanemariv je i utjecaj politički naloženog "kreativnog računovodstva" kojim se godinama prikrivalo stvarno stanje bilance kompanije.



S obzirom na sva imenovanja za koja se CA mora "zahvaliti" politici, a ne kompetencijama, položaj menadžmenta kompanije i njihova materijalna primanja i povlastice nikad nisu ovisili o uspješnosti poslovanja. Takva poslovna politika dovela je do toga da je Croatia Airlines postala "samoposluga" i rasadnik za politički podobne i "snalažljive" kadrove. Situacija je neprihvatljiva i zbog toga što Vlada želi restrukturirati kompaniju ali, pazite, s istom upravom koja je Croatia Airlines dovela u sadašnje stanje!



Za dosadašnji način upravljanja Croatia Airlinesom karakterističan je primjer spomenutog donedavnog generalnog direktora Ivana Mišetića. Na mjesto glavnog direktora Croatia Airlinesa imenovan je 1997. s funkcije ravnatelja državnog protokola. U trenutku smjene s pozicije u CA-u imao je potpisan menadžerski ugovor koji mu je jamčio bruto plaću od 66.350 kuna, uplatu premije životnog osiguranja od 5000 eura svake godine, uvećanje plaće za 0,5 posto za svaku godinu radnog staža, službeni automobil sa svim troškovima, poslovnu karticu, plaćena putovanja. Pored toga, u slučaju otkaza, ugovorom je zajamčena i otpremnina u bruto iznosu od deset plaća i ostalih koje bi primio od trenutka otkaza pa do isteka ugovora. Katastrofalno je da navedeni ugovor nema ni jedne odredbe gdje bi primanja i povlastice bile vezane uz poslovne rezultate kompanije.



Ugovor je potpisao tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Croatia Airlinesa Miomir Žužul, a Mišetić sada na temelju njega od CA traži (s kamatama) iznos koji premašuje pet milijuna kuna, s velikim izgledima da dobije spor. Naravno, nema izlike da je predmetni gospodin kadar HDZ-a, jer je on jedini od direktora javnih poduzeća preživio smjenu vlasti na svom mjestu i tijekom vlasti Ivice Račana.



Mišetić je u međuvremenu imao vremena i za druge aktivnosti: doktorirao je i postao docent na Prometnom fakultetu u Zagrebu, napisao (s koautorima Tatalović, Bajić iz CA) knjigu "Menadžment zrakoplovne kompanije" (cijena, prava sitnica: 525 kn), postao član znanstvenog vijeća za promet HAZU-a i mnoge druge.



Zanimljivo je i da je, dok je bio na poziciji generalnog direktora Croatia Airlinesa, Mišetić istodobno bio i član Nadzornog odbora kompanije Lufthansa CityLine. Zasigurno je ''koincidencija'' da je CA šest zrakoplova Dash 8 Q 400 uzeo u najam od tvrtke Goal Verwaltungsgesellschaft, koja je u vlasništvu Lufthanse, kao i Lufthansa CityLine.



Vrijeme za preporod CA brzo istječe i krajnje je vrijeme da političari, koji su i doveli kompaniju u stanje u kojem je danas, odluče prepustiti struci da pokuša spasiti tvrtku. U suprotnom, slijedi priča o mađarskom Malevu kod nas.



Na žalost, s obzirom na to da današnje stanje kompetencija vladanja ovom zemljom proizvodi dojam da se svi nalazimo na ludoj zabavi na brodu koji tone i na kojem nema više alkohola, izgleda da ćemo se svi morati suočiti s mamurlukom i glavoboljom koje neminovno donosi "dan poslije". I, naravno, najveći teret opet će podnijeti neka prezrena stjuardesa koja, da se malo našalimo, bolje govori engleski od Hajdaš Dončića i od Ingrid Antičević Marinović zajedno, a za svoj rad joj je kompanija isplatila primanja od 2900 kuna za mjesec dok je šefica kabineta direktora, kako je priznao ministar Hajdaš Dončić, na plaći od 27.000. kuna!

Elem, nakon što je, jednako profesionalno i kompetentno kao i naši junaci iz ciriškog incidenta, kapetan Chesley Sullenberger 15. siječnja 2009. sletio Airbusom na rijeku Hudson, pojavio se u New Yorku grafit "Sully for President". U stanju u kojem se naša zemlja i nacionalni avioprijevoznik nalaze, jedini izlaz je da svi doslovno zagovaramo grafit i usklik "Šitum za premijera!"