Sudačka uvreda pameti

Hrvatski suci i novinari opet se gledaju preko nišana. Ovaj put je povod presuda zagrebačkog Općinskog suda kojom je RTL kažnjen s 50 tisuća kuna zato što je uživo emitirao intervju u kojemu je premijer Zoran Milanović prozvao zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegove suradnike zbog korupcije i kriminala.

Reagirajući na lavinu kritika koja se sručila na presudu sutkinje Vanese Brizić Bahun iz novinarskog ceha, ali i s drugih strana, Udruga hrvatskih sudaca pribjegla je svojoj staroj finti – negativne kritike jedne sudske presude još jednom je proglasila pozivom na anarhiju i bezvlašće.

Udruga sudaca pritom podsjeća javnost da "suci moraju biti slobodni donositi i nepopularne odluke". Dodaje još jednu maksimu koju suci vole upotrebljavati kad se osjete ugroženima u javnim polemikama oko njihovih presuda i posla, a ona glasi: "Suci sude samo na temelju zakona i činjenica, po svojoj savjesti i slobodno interpretirajući pravnu normu, a što može kontrolirati samo viši sud."

Suci bi, dakle, da sude pod staklenim zvonom, u steriliziranim laboratorijskim uvjetima u kojima ne bi imali nikakvog dodira s vanjskim svijetom i njegovim reakcijama na pokuse koje na njegovoj koži obavljaju "po svojoj savjesti i slobodno interpretirajući pravnu normu". 

I novinari bi trebali biti zamorci koji šutke trpe sudačke odluke, morali bi skrušeno čekati konačnu presudu vrhovnih sudskih instanci i kad im suci skalpelom na živo deru kožu, jer su, navodno, dužni sucima osigurati uvjete u kojima će "biti slobodni donositi i nepopularne odluke".

Presuda sutkinje Vanese Brizić Bahun će na ovaj ili onaj način odumrijeti i nestati iz sudske prakse jer je u demokratskim društvima dugoročno neodrživa. Sudeći, međutim, po dosadašnjim reakcijama Udruge hrvatskih sudaca u sličnim situacijama, sudačke perjanice i ubuduće će u očima novinara tražiti i najmanju trunku, a u sudačkim neće htjeti vidjeti ni balvane koji ugrožavaju i njihov društveni status i ugled. I dok novinari, barem dio njih, s vremena na vrijeme upozoravaju na devijacije u svojoj profesiji, suci grčevito brane presude svojih kolega i u situacijama kada bi bilo pristojno da šute i nadaju se da će više sudske instance pravednije presuditi "po svojoj savjesti i slobodno interpetirajući pravnu normu".

Kad bi novinari poslušali Udrugu hrvatskih sudaca i magareći strpljivo pričekali donošenje pravomoćne presude u slučaju "Bandić protiv RTL-a zbog Zorana Milanovića", onda bi već sada morali tražiti načine kako da izbjegnu nove sudske kazne zbog tuđih riječi i poruka koje prenose. Tim prije što sutkinja Brizić Bahun nije prva koja je donijela osuđujuću presudu protiv novinara zato što su radili svoj posao, jer su novinari već prije sudski kažnjavani zato što su prenosili izjave s konferencija za novinare, a suci presuđivali da ih nisu smjeli prenositi jer su bile klevetničke i uvredljive. Suci će prije osuditi nekog novinara nego Dinamova gazdu Zdravka Mamića zbog njegovih psovki i uvreda koje je izgovorio pred njihovim kamerama i mikrofonima.

Zanimljivo bi bilo kako bi Udruga sudaca reagirala na osuđujuću presudu protiv zagrebačkog Općinskog suda da je odvjetnik, ali i bivši ministar pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić, kojim slučajem taj sud tužio zato što ga je Mamić na pasja kola izvrijeđao u jednoj od njegovih sudnica dok je zastupao pravne interese svojega klijenta. Bi li i eventualnu presuđenu novčanu kaznu koju bi morao platiti Općinski sud u Zagrebu branio pravom sudaca da sude "po svojoj savjesti i slobodno interpretirajući pravnu normu"? Hoće li suci danas-sutra kažnjavati i zagrebačko poglavarstvo i gradonačelnika Bandića zbog uvreda i kleveta koje će tkogod javno i glasno izgovoriti na zagrebačkim trgovima i ulicama jer su oni najodgovorniji za poštivanje svih zakona na gradskim prostorima, pa i odredbi kojima se sankcionira klevetanje, vrijeđanje i sramoćenje ljudi?

Kad bi viši sud potvrdio sudsku praksu koju je svojom presudom protiv RTL-a počela utemeljivati sutkinja Brizić Bahun, a Udruga sudaca posredno podržala braneći njezino pravo da sudi "po svojoj savjesti i slobodno interpretirajući pravnu normu", onda bi i HTV mogao očekivati tužbu bivšeg ministra financija Slavka Linića i njegovih suradnika zbog toga što ih je sudac Mislav Kolakušić u HTV-ovu programu optužio da su Zakonom o predstečajnoj nagodbi organizirali i proveli pljačku stoljeća u Hrvatskoj. I Večernji list bi tragom takve sudske prakse morao platiti kaznu zbog uvreda i kleveta koje je na račun predsjednika Josipovića i premijera Milanovića izgovorio sudac Ivan Turudić u Večernjakovu intervjuu s njim.

Zato svaka čast pravu sudaca da sude "po svojoj savjesti i slobodno interpretirajući pravnu normu", ali kad sudačka savjest i sloboda ugrožavaju profesionalnu savjest i slobode drugih, onda Udruga sudaca nema pravo optuživati za anarhiju one koji se protive sudačkom kršenju njihovih prava i sloboda. Ma koliko se suci skrivali iza razlika koje od pamtivijeka postoje između prava i pravde, odnosno iza prava da sude po svojoj savjesti i slobodno interpretirajući pravnu normu, kad donose nepravedne presude i sami potiču anarhiju, a još je gore to što takvim presudama u društvu zavode red i mir koji vlada na grobljima. Za razliku od mrtvih, živi ljudi ipak još imaju moći i volje da se suprotstave bilo čijim željama da zauvijek zašute i prepuste se sudačkoj grobljanskoj tišini. 

A gle čuda, među živim ljudima ima i puno novinara koji ne pristaju da ih suci "po svojoj savjesti i slobodno interpretirajući pravnu normu" žive pokopaju i prekriju glinenom tišinom.

Vrijeme je da to shvati i Udruga hrvatskih sudaca i prestane podržavati suce koji "slobodno interpretirajući pravnu normu", donose nepravedne presude protiv novinara i tjeraju ih da rade protiv svoje savjesti i odriču se svojih profesionalnih prava i medijskih sloboda. Jer presuđena kazna RTL-u tjera novinare da pažljivo biraju svoje sugovornike, da rade posebne liste potencijalno opasnih sugovornika koji bi svojim izjavama mogli potaknuti tužbe i sudske kazne protiv novinara i medija.

Iako bi se na tim listama našli i brojni suci i njihove prvostupanjske i druge presude, što bi bila slatka osveta, ipak bi najviše trpjele medijske slobode i ljudska prava u cjelini, pa je zbog toga i najnovije naputke Udruge hrvatskih sudaca upućene novinarima i javnosti najpametnije okačiti mačku o rep. Naravno, samo figurativno, jer bi i kačenje stavova Udruge hrvatskih sudaca živoj mački o rep bilo mučenje nemoćne životinje.

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije.