Šuker? Tako mlad, a tako diletantski pokvaren

Svojedobno je Ćiro Blažević, općepriznati arbiter elegantiarum lupeštva u sportu i oko njega, izjavio za Zlatka Canjugu: „Tako mlad, a tako pokvaren!“

Ne bih moderne naraštaje davio preopširnim objašnjenjima o tome tko je danas već zaboravljeni Canjuga; recimo samo da je iznikao iz Tuđmanovih devedesetih, da je u jednoj fazi služenja Tuđmanu bio predsjednik Tuđmanova nogometnog kluba i skrbio da taj Tuđmanov klub bude furt prvi na Tuđmanovoj nogometnoj tablici, u Tuđmanovoj državi, i da mu je to polazilo za rukom na način koji je Tuđman odobravao, ali ga nije najbolje razumio.

A to je bitno!

Stari je, naime, bio monotono zločest, te u svinjarijama koje je klinac u njegovo ime činio jest prepoznavao djelotvornost, ali ne i njihov izvedbeni šarm.

Ćiro jest, na to ga je Canjuga upecao, na stil: jer Blažević je lucidnost u šesnaestercu nemorala prepoznao čim ju je vidio. Takav talent, sine, a jedva se izvukao iz kratkih hlača... Ćiri je za sličan nivo ekspertize ipak trebala određena životna dob.

Usklik, dakle, bijaše izraz najvišeg udivljenja.

Pitanje tjedna glasi: bi li Ćiro za Davora Šukera ikad rekao da je „tako mlad, a tako pokvaren“? Ni u ludilu. Jer bi to značilo da u Šukerovu nepoštenju ima klase, u zloći duha, u spletkama šmeka, u mešetarenju zabavne dijaboličnosti, u škrtosti samoironije, a u lakomosti nekakve finese. Nema ih, nula, šipak, drek. Što je sasma očito i na temelju najnovije priče sa Šapinom.

Nogomet je drugo, svi znamo koliko je selektor izvornih Vatrenih – usput govoreći, neobična društvanca sastavljenog i od određenog broja protuha koje su od nas napravile shizofrenu naciju: navijali smo za tipove koje smo prezirali – svi dakle znamo da je izbornik silno cijenio svoga centarfora. A tko nije?

Ova kladioničarska afera samo je posljednji dokaz da su se najviše nogometne ambicije srozale na sitnođilkoške apetite sve otkako je nekoć veliki golgeter objesio kopačke o klin. Svaki navijač Reala dao bi prst da te mitske kopačke može staviti u vitrinu, na počasno mjesto u stanu. Kao i tzv. dvanaesti igrač naše reprezentacije, koji ne zaboravlja kako je Šuker ono pravio bedaka od Schmeichela.

A evo im ga sada gdje pravi bedaka od sebe muljajući s listićima sportske prognoze za pišljivu šačicu eura, i to u režiji nekakva sitnog probisvijeta.

Nije taj Šapina onaj Sherlockov dr. Moriarty, naime, kriminalni mastermind, nego mufljoz nižega ranga za kojim su se njemački istražni organi pomamili jer ih vodi prema važnijim metama. I to je društvo na kakvo se pali bivši as protivničkoga kaznenog prostora? Kakva li strmoglavog pada... Šukeru je paker svojedobno bio nitko drugi do glavom Diego Armando Maradona na čije je pasove punio mreže. Sad mu pak asistira nekakav Ante Šapina na čije dubinske pasove ispunjava tikete. I to je zapravo forte priče o Davoru Šukeru: tip koji je s Maradone spao na Šapiradonu.

Dojadilo je već čitati o tome kako je bivši genijalni nogometaš muljator od čovjeka. Dobro jutro. Naravno da jest, ali da bi definicija bila potpuna, fali ključni pridjev: „otužan“. Bivši genijalni nogometaš otužan je muljator.

Navedimo ovlaš dva-tri primjera. Dakle, prvo ovo aktualno: navodno je sudjelovao u namještanju rezultata i klađenju, sve za sitnu lovu, što mu nije dokazano, ali se svejedno može reći da su ga nešto kao ulovili. Onomad je prisvojio dukate u avionu, ne neke epohalne vrijednosti, što također nije baš dokazano, ali se također može reći da su ga ulovili. Dalmošima je uvalio utakmicu na Poljudu nakon što je saznao da će tribine biti ispražnjene. Ni to nije dokazano, ali kako je brzo pročitan jer se spačku dalo skužiti s Marsa, opet nije ni na koji način profitirao i opet su ga, recimo, ulovili. Sve u svemu, ispada da u svakom postcentarforskom marifetluku Šuker igra na sitno i da ga uvijek ukebaju.

Što onda očekivati od članstva u Izvršnom odboru UEFA-e, međunarodne sportske pozicije za kojom je čeznuo u maniri kudikamo mudrijeg Vrdoljaka? Ha, što... Da će se uz veće španere, a pazite, više ne govorimo o igri na travnjaku nego u kloaki oko njega, ogrepsti za neku sitnu kintu i da će ga – za razliku od tih većih španera – uloviti.

Nekako se čini da Šukera ne mogu uhvatiti jedino novinari, a to im ne polazi za rukom jer od njih strahuje više nego od istražnih organa. Jebi ga, očekuje se da nešto suvislo kažeš, a nije lako, treba čekati da ti netko iz stručnih službi HNS-a isprinta službeno priopćenje.

Što nas dovodi do zaključka da su svi Šukerovi izvangolgeterski kapaciteti, pa i oni časniji, jednostavno liliputanski. Idemo redom. Za trenera nije i davno je propala prigoda da postane hrvatski Guardiola ili Klinsmann. Opća kultura i rječitost - na substandardnome nogometnom stupnju: ode dakle kvragu i prilika da se bude sukomentator Dragi Ćosiću, što nije nimalo laskavo, jer Sportsku redakciju HTV-a impresionira svatko elokventniji od Hellen Keller. No skriva li se u njemu možda nešto iznimno, kao umjetnička žica također nogometno talentiranog kolege, ali i umjetnički navudrenog imenjaka Davora Vugrinca? Usput govoreći, taj je Vugrinec uistinu čudo među tzv. realizatorima – nakon što bi utrpao tri gajbe protivnicima, zamišljam ga kako sjeda na ledinu zagledan u estetski izazovan spoj stativa i grede i sanjari o tome kako bi uzbudljivo bilo zamoliti Kožarića da mu za privatnu kolekciju skulptura izvede neku modernističku formu na temu golštangi.

Možeš misliti što bi mu Šuker mogao parirati u domeni smisla za plemenito i lijepo. I na kraju, budimo brutalno otvoreni prema temi ovoga teksta: kudikamo minorniji centarfori ćapavali su kudikamo sisatije i guzatije manekenke.

No sve bi mu to njegov nekadašnji šef tolerirao, i nedostatak trenerskih ambicija, i tutlavost pred kamerama, i sponzoruše druge klase... I te i kojekakve druge falinge pozicionirane u sferi, recimo, poštenja. Jer Ćiro će poštenje oprostiti, premda ga prezire. Traljavo nepoštenje jok.

Šuker? Tako mlad, a tako diletantski pokvaren.