Tim bilding

Podrugljivost je oduvijek stanovala na ovim prostorima. Nosite li naočale, šepate li, imate li klempave uši, velik nos, mucate… kad-tad doći ćete na dnevni red vazda revnih šaljivdžija spremnih na sprdnju na tuđi račun. Ništa drukčije nije mogao očekivati ni mandatar za novog premijera Tihomir Tim Orešković. Svatko tko drži do sebe, posebno ako je politički na kontra strani Domoljubnoj koaliciji, imao je što reći o ostacima ostataka hrvatskog jezika koji ovaj pomalo natuca. Tako je Radio 101 na svojim vijestima prevodio što je "građevinama" poručio budući prvi čovjek države.

Naravno da patriotski nasađenim građanima neće biti lako pomiriti se s činjenicom da predsjednik Vlade ima ozbiljnih problema sa službenim jezikom u Republici Hrvatskoj. Uistinu nemaju razloga za ponos. Ipak, mogućnost da SDP-ova koalicija ostane na vlasti za njih je još gori scenarij. Toliko gori da bi, daleko bilo, pristali na to da premijer bude i Srbin.

Pravo je pitanje, međutim, otkud odjednom Orešković na toj poziciji, tko ga je doveo, kakav je njegov program i otkud vuče političku legitimaciju i autoritet? Poslovnjak kojeg zna tek uski krug ljudi vezanih uz farmaceutsku industriju nikad se nije trudio medijski nametnuti u Hrvatskoj, premda je vodio veliku i važnu tvrtku. Uobičajeno za menadžera tog tipa, držao se svog posla s rijetkim izletima u javnost. Za što se zalaže, ne zna nitko. A kako bi i znao ako je i velika većina zastupnika koji su mu dali potpis prvi put čula za njega – jučer. Koji će program provoditi? Onaj koji su trebali, pa nisu, usuglasiti HDZ i Most ili onaj IFO-ov, što ga je HDZ-u napisao bavarski institut, a o kojem se zna manje nego o Oreškoviću? Hoće li, kako mu se sugerira, voditi državu kao tvrtke u kojima je radio? Zna li uopće kao netko tko u politici nema ni minute iskustva što ga čeka ili je iseljenički hlebinac koji misli da će mu Tomislav Karamarko dati slobodne ruke u vođenju Hrvatske d.o.o.?

Barem smo deset puta na ovim stranicama upozoravali da država nije poduzeće i da se njome ne može upravljati suho menadžerski, u što nas nastoje uvjeriti forsirajući nekakvu vladu stručnjaka. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan i zna ga svaki ambiciozniji student prve godine politologije. Iz tvrtke se jednostavno riješiš viška ljudi, otkažeš loše poslove, potjeraš starije u penziju, pa eventualno zaposliš koga želiš. Država to ne radi. Višak u kompaniji u ljudstvu dolazi na skrb proračunu. Stvar je, dakle, obrnuto proporcionalna. Što ih je manje na jednoj strani, više ih je na drugoj. O javnom interesu da ne govorimo. Hoće li prisnažiti uz Mostov slogan "Javni interes ispred privatnoga", koji se tjednima kočoperi na ulazu u Smičiklasovu. Ili su ga se sada odrekli i mostovci?   

Pitanje je koliko će Oreškoviću trebati vremena da shvati što se ovdje uopće događa i koji su temeljni problemi. Ako to bude trkeljanje nalik onome od prije neki dan u "Otvorenom" Hrvatske televizije, kada je također jedan povratnik s američkoga kontinenta (novinski kolumnist i ekonomski konzultant) na pitanje koja se tri problema u Hrvatskoj mogu najbrže riješiti, odgovorio: financijska konsolidacija, reforma pravosuđa i lokalne samouprave – onda nam takvi stručnjaci stvarno ne trebaju. Puno bi bolje bilo da su ostali tamo gdje su bili, zajedno s većinom onoga što se iz Kanade uguralo u hrvatsku politiku, poput Gojka Šuška, Ivice Mudrinića i Ruže Tomašić. Hvala, ne bismo više!

Iluzorno je očekivati da će Orešković u vođenju države imati ikakvu slobodu. Mislite li da su pregovori između stranaka trajali ovako dugo da bi se sada pustilo nekog menadžera da vodi svoju (ekonomsku) politiku ili da će Karamarko (kao najveći igrač) i Petrov (kao ključna figura) nametati svoje interese, pa ćemo uz vladu imati i nekakvo stručno supervizijsko tijelo koje će nadgledati što se to radi u Banskim dvorima? Zato je Milanović u pravu kada govori o političkom legitimitetu. Zato su, uostalom, kritičari ideje Mosta kao nes(p)retnog pokušaja stvaranja nekakve nadideološke stranke bili u pravu tvrdeći da će se spotaknuti već na prvoj stepenici. I uistinu, gotovo četvrtina ih je već otpala a da prava utakmica nije ni počela. Politika funkcionira na drukčiji način, što nije neka posebna istina, nego činjenica koju zna, 'ajmo reći, svaki student druge godine politologije. 

Kako će se sa svojim građevinama u svemu ovome snaći Orešković, ne zna valjda ni on sam. A što uistinu misli, doznat ćemo u prijevodu i, na žalost, s odgodom.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.