Ne dopustimo da zbog nas i nedostataka našega otpora prema štetnim odlukama štetnih političara bez vizije i programa generacije nakon nas spuštaju pogled Foto: FaH
Drage antifašistkinje i antifašisti,
Sretan nam naš praznik!
Vjerujem da danas govorim u ime većine umjetnika i kulturnih radnika ovoga grada i ove zemlje i drago mi je da među vama vidim mnoge od njih.
Postoje neke linije s kojih se ne smijemo povlačiti, crte s kojih ne smijemo uzmicati. Ta je linija danas ovaj trg. Trg maršala Tita koji to ime nosi 71 godinu i nosit će ga i dalje!
Ovaj trg, nazvan imenom jednog od najvećih antifašističkih lidera svijeta, je i barometar koji ponajbolje pokazuje demokratsko bilo ovoga grada! Gradovi bez sjećanja i ponosa na one koji su ga gradili su gradovi bez budućnosti i bez duše. Grad koji se stidi svoje slavne prošlosti i ne brani je od navale neznanja i falsifikata, prošlosti u kojoj su prosvjeta i kultura bile u središtu, a ne na margini kao danas…taj grad će umrijeti.
Zato želim da se danas, na praznik antifašizma zajedno prisjetimo onih koji su u nedoba zvano Nezavisna država Hrvatska smogli snage i pridružili se, na čelu s Vjekoslavom Afrićem. već u proljeće 1942. Titovom Narodno oslobodilačkom pokretu.
S druge strane, prisjećamo se s ponosom i onih koji to nisu stigli i koji su s ovoga trga odvedeni u smrt. Bili su đaci Glumačke škole i najmlađi članovi ansambla Drame. Bili su članovi SKOJ-a i zato su morali stradati.
Oni su:
Vojko Kavić- Kardoš, 25godina, odveden u Jadovno i ubijen u ljeto 1941.
Ivan Štrk, 26 godina, strijeljan po odluci prijekoga suda u jesen 1941.
Rade Sladić, 28 godina, strijeljan po odluci prijekoga suda u jesen 1941.
Veljko Ilić, 25 godina, strijeljan po odluci prijekoga suda u ljeto 1941.
I peti od njih:
Janko Rakuša, 44 godine, obješen, nakon dugotrajnih mučenja u ustaškim zatvorima, gol na remetinačku banderu u veljači 1945.
Deset godina nakon ovih tragičnih događaja, nakon otvaranja prema zapadu i na krilima nove kulturne politike Josipa Broza, jedne od najznačajnijih povijesnih ličnosti ovoga naroda, hrvatska kultura bilježi prve korake u postavljanju na kulturnu mapu Europe i svijeta. Hrvatska, koja je iz II. svjetskog rata izašla kao pobjednica na strani demokratskih snaga cijeloga svijeta. doživjela je pravi plimni val kulturne i prosvjetne politike koji do danas nije dostignut. Naša se zemlja tada upisala na kulturnu mapu Europe i svijeta. Od Pariza do Londona preko Rima do Tokija, predstavljalo se hrvatsko kazalište uz bok onim svjetskim.
Da, ovo je trg i na kojem su se u posljednjih sedam desetljeća školovali i oblikovali mnogi svjetski umjetnici i znanstvenici, ovdje su u tome razdoblju otvarane nove institucije: s jedne strane Krležin je Leksikografski zavod, s druge Akademija dramske umjetnosti Branka Gavelle, ovdje su u ovome kazalištu nastupali svjetski ansambli i velikani glazbe, plesa, književnosti i kazališta. Ovo je Trg maršala Tita.
S TRGA znanosti, umjetnosti ali i s trga antifašizma za koji su mnogi Zagrepčani dali svoj život, između njih i mnogi umjetnici, studenti i profesori Sveučilišta, danas moramo poslati jasnu poruku:
NE – krivotvorenju povijesne istine
NE – političkoj trgovini najgore vrste
DA – građanskim, demokratskim i civilizacijskim vrijednostima dijaloga, kulture sjećanja i pogleda u bolju budućnost!
Dosta je. Ne dopustimo da zbog nas i nedostataka našega otpora prema štetnim odlukama štetnih političara bez vizije i programa generacije nakon nas spuštaju pogled.
Obilježimo i slavimo današnji dan s jasnom porukom OTPORA I SNAGE:
TRG JE TITOV, ali je još i više – NAŠ.
SRETAN NAM DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE!
(Govor Snježane Banović na skupu „Trg je naš“, održanom na zagrebačkom Trgu maršala Tita 22. lipnja 2017.)