Uspjeh aktivista nije uspjeh koalicije formirane prije nekoliko mjeseci, nego onih koji već desetak godina "propovijedaju djelom" Foto: Facebook
Iz prvog kruga lokalnih izbora može se izvući nekoliko pouka.
Prvo, rad daje rezultate – to je poruka uspjeha koalicije Zagreb je naš! na prvom krugu lokalnih izbora. Njihov uspjeh nije uspjeh koalicije formirane prije nekoliko mjeseci, već uspjeh aktivista koji već desetak godina „propovijedaju djelom“. Također, slično vrijedi za uspjeh Anke Mrak Taritaš. Nije komunikacijska strategija njenog tima dovela do tolikog broja glasova, već njeni rezultati u projektu legalizacije i obnovi Gunje. Da bi komunicirao, prvo moraš imati nešto za komunicirati. Autoru ovih redaka priličnu satisfakciju daje činjenica kako je obrazloženje „rad daje rezultate“ koristio posljednjih godina za objašnjenje sve veće snage i brojnosti "U ime obitelji", i da mu je izuzetno drago što su hrvatski građani pokazali da to vrijedi i za druge, a ne samo za klerikalce.
Drugo, ovi su izbori pokazali da nerad ne daje rezultate. Nerad nekih na ljevici i optuživanje drugih za vlastite neuspjehe trebat će se u dogledno vrijeme suočiti s javnom kritikom.
Treće, ovi izbori gdje se ljudi koje izaberemo moraju nositi s konkretnim svakodnevnim životnim problemima u zajednici pokazali su da građani ipak nisu toliko bedasti da za rješavanje takvih problema izaberu kandidate antisistemskih i protestnih stranaka. Takve se probleme ne može rješavati nalaženjem nekog univerzalnog krivca i preziranjem procedure, što je zaštitni znak i Mosta i Živog zida.
Četvrto, rezultati ovih izbora pokazuju da porast antisistemskih pokreta i stranaka nije rezultat pada povjerenja u liberalno-demokratski sustav i institucije, već je - dominantno - rezultat nepostojanja artikuliranog lijevog odgovora na probleme građana. Naravno, nedostatak elementarnog građanskog obrazovanja doveo je do toga da tragično velikom broju građana nije jasno da se socijalne probleme ne može rješavati brzinom kojom se komunicira na društvenim mrežama. Također, šum s društvenih mreža onemogućuje da se prepozna da je u korijenu najvećeg broja socijalnih problema novac, odnosno odnos rada i kapitala, siromašnih i bogatih.
Peto, birači socijaldemokrata postali su talac unutarstranačkih obračuna. Ako u Dalmaciji stranački kandidat u jednoj kategoriji poručuje da se ne glasa za stranačku kandidatkinju u drugoj kategoriji jer da neće imati šanse u drugom krugu, to govori da su animoziteti u stranačkoj nomenklaturi doveli do toga da se izborne rezultate i sve oko izbornog procesa gleda isključivo iz perspektive borbe unutar nomenklature, a nikako iz perspektive proklamiranih vrijednosti ili interesa ciljane grupe birača.
Šesto, neka okupljanja na ovim izborima upravo su bolno apsurdna. Bivši HDZ-ovac Zlatko Hasanbegović daje izjavu o spektakularnim rezultatima liste Brune Esih, a iza njega se u prostorijama odvija dernek s pjesmama posvećenima Herceg-Bosni. Hasanbegović je ratne godine proveo u mladeži onih pravaških grupacija koje su se oštro protivile podjeli Bosne i Hercegovine i prozivale Tuđmanove vlasti da u tome sudjeluju, a sada mu je dobar dio kadrova i birača buduće stranke iz redova HVO-a. To zajedništvo ne može dugo potrajati.
Ipak, vjerujem da je najvažnija pouka da lijeva opcija (ona izvan SDP-a) ima perspektivu, ako je utemeljena na radu i rezultatima. Opozicija nacionalizmu i klerikalizmu nije dovoljna. Zaboravlja se na temeljnu opreku, a to je opreka rada i kapitala, siromašnih i bogatih.