Zašto Amerikancima smeta Russia Today, a ne smetaju im CNN ili Fox News?

Kaže američki predsjednik Obama u Panami, nakon - tako su ga nazvali - povijesnog rukovanja s Raoulom Castrom, predsjednikom Kube, kako je "hladni rat iza nas" i kako se Sjedinjene Države "ne bave poslom promjene vlada u drugim državama".  I kaže to u vrijeme kada je - što bi se reklo - i političkom slijepcu jasno da je svijet zagazio u novi hladni rat, a da u korijenu toga rata leži upravo želja Amerike da širom svijeta dovodi na vlast režime što su joj po volji. Pri tome Washington oslobađa onog poslovičnog duha iz boce, najcrnje teroriste (Irak, Libija, Sirija) - u prvoj fazi "izvoza demokracije" svoje saveznike, a ubrzo potom brutalne neprijatelje - ne samo Amerike, nego i civiliziranoga svijeta.

U takvoj atmosferi "nije, a zapravo jest", pozornost privlači činjenica da se vodeći političari kako Sjedinjenih Država, tako i Velike Britanije uzastopno javno bave - jednim televizijskim programom. Toliko su njime zaokupljeni, da bi čovjek mogao pomisliti kako neki bauk kruži slobodnim svijetom. Riječ je o programu "Rusija danas" (Russia Today - RT) što se emitira na više jezika i koji je - nema dvojbe - usklađen s ruskom službenom politikom. No, Amerikanci su ti koji su, to je od invazije Iraka više nego bjelodano, pretvorili globalno poznati i prisutni CNN u glasilo svoje politike (a usput i potpuno estradizirali informiranje uvođenjem kategorije info-zabave). Oni bi se najmanje trebali (smjeli)  uzbuđivati zbog činjenice da netko drugi radi u osnovi to isto. A ipak, silno se uzbuđuju. Baš kao i Britanci nakon što je RT nedavno pokrenuo i posebni program za Veliku Britaniju.

E sada, što je to tako strašno u onome što emitira RT? Najkraće rečeno, strašno je - u očima političkog Zapada - što taj ruski televizijski program, rađen po uzoru na zapadne news programe, mada ozbiljniji, atraktivan i profesionalno napravljen, nudi ono što se gledateljima na Zapadu uporno uskraćuje. Da ne bismo bili patetični, suzdržat ćemo se od toga da kažemo kako RT nudi istinu, mada je to u mnogo slučajeva točno. Bit će dovoljno reći kako RT nudi drugu stranu medalje. Ono što se na Zapadu prešućuje, to se može vidjeti i čuti na Russia Today. I ne mislimo pri tome na autorske talk show emisije u kojima novinari, očekivano, navlače na jednu stranu - mada uvijek s  argumentima, nikada samo polazeći od stereotipa i predrasuda. Mislimo na emisije vijesti. U talk show programima pojavljuju se nerijetko i ljudi koji zastupaju stanovišta dijametralno oprečna ruskoj politici. S njima novinari polemiziraju, pa i svađaju se, ali im ne oduzimaju riječ. U emisijama vijesti priliku da kažu što misle o određenim temama, od Iraka i Afganistana preko tzv. Arapskog proljeća (uključujući Siriju) do onoga što se zove Islamskom državom, dobivaju mnogi ljudi upravo sa Zapada - iz Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, i to ne neki anonimusi. Tu će svoj prostor dobiti umirovljeni visoki vojni časnici - generali, pukovnici, nekadašnji analitičari i operativci Središnje obavještajne agencije (CIA), Nacionalne agencije za sigurnost (NSA), diplomati, eksperti za pitanja sigurnosti, policajci, geostratezi i - naravno - intelektualci. Sve redom ljudi koje neće pozvati pred kameru praktično niti jedna "slobodna" televizija u nekoj od vodećih zemalja Zapada. Zašto? Naprosto zato što zastupaju stanovišta (i argumentiraju ih!), koja ne odgovaraju propagandnoj slici što ju se putem tzv. mainstream medija, navodno slobodnih, a zapravo usmjeravanih i kontroliranih, usađuje u svijest i podsvijest javnosti u zapadnim zemljama. Ta javnost, naime, neinformirani i lažima i poluistinama zavedeni građani, na izborima opet treba dati podršku politici što ne preza ni od rata (ako je moguće tako da ga vode drugi) u funkciji ostvarivanja vlastitih interesa. Javno - ti su interesi sloboda i demokracija, stvarno: ekspanzija, stvaranje ekonomske, a kroz to i svake druge ovisnosti, povećanje profita i kontrola nad ključnim energentima širom svijeta uz pomoć nadziranih i  (izvana) instaliranih vladajućih garnitura.

Dok se Zapad oduševljavao "demokratskim prosvjedima" u Kijevu (i obilato ih financirao i poticao), RT je prikazivao snimke na kojima se moglo vidjeti divljanje ekstremnih desničara u Ukrajini (u međuvremenu je njihov predstavnik "dogurao" i do visoke pozicije u Glavnom stožeru ukrajinske armije); davao je riječ predstavnicima ukrajinskih ne samo Rusa, nego i Židova koji su opisivali što im se događa i iznosili svoja strahovanja. Na RT mogle su se vidjeti snimke zapaljene zgrade u Odesi i čuti one koji su u nju bacali zapaljive bombe kako urlaju: "Neka gore Rusi" (zgradu su zapalili pristaše vlasti u Kijevu, mada je službena verzija da su se demonstranti koji su tamo smrtno stradali, njih nekoliko desetaka - sami zapalili!?).

Dok je Zapad unisono osuđivao Rusiju zbog rušenja malezijskog putničkog aviona nad istočnom Ukrajinom, na RT govorio je njemački stručnjak koji je vrlo uvjerljivo pobijao tu tezu. Prethodno su i predstavnici ruske vojske pokazali radarske snimke prema kojima su u trenutku nesreće u blizini malezijskog aviona bile još dvije neidentificirane letjelice - najvjerojatnije ukrajinski borbeni avioni (o čemu se na Zapadu, naravno, nije čulo ni riječi).

Na RT moglo se vidjeti i čuti načelnika Glavnog stožera ukrajinske armije kako kategorički kaže da u istočnoj Ukrajini nema regularnih ruskih trupa, čime je izravno proturječio svojem predsjedniku Porošenku, ali i američkom glavnom zapovjedniku NATO, odnosno glavnom tajniku te organizacije koji su opetovano "vidjeli" tisuće ruskih vojnika i stotine tenkova u Ukrajini.

Na RT riječ je dobio nekadašnji operativac CIA-e koji je potanko opisivao kako su radili "timovi za destabiliziranje" kada bi Washington procijenio da mu neka strana vlada ne odgovara - sve do fizičkog likvidiranja nepoćudnih političara (slučaj Čilea i Allendea školski je primjer takvog djelovanja).

I moglo bi se takvih primjera nizati u nedogled. "Nesreća" je zapadnih propagandista da oni danas operiraju dijelom s neistinama (ruske trupe u Ukrajini), odnosno poluistinama i glasinama (rušenje malezijskog aviona, Putinova bolest itd)., polazeći od iskustava svojih prethodnika iz onoga prvoga hladnog rata (RIAS radio u Berlinu s evidentnom ulogom u mobiliziranju istočnih Nijemaca na pobunu 1953., ili Radio Free Europe s poticanjem Mađara na ustanak 1956., pri čemu su i Nijemci i Mađari u konačnici bili ostavljeni na cjedilu). Bauk zvani RT pronalazi, međutim, pukotine u mreži te propagande i naprosto servira potpune informacije o onome što se na Zapadu ili prešućuje, ili "frizira".

         I tako dugo, dok se propagandni rat bude vodio na način da jedni lažu i prešućuju, a drugi korigiraju takvu sliku i nadopunjuju je - činjenicama, snimkama, ekspertnim procjenama, bauk RT plašit će političare tzv. slobodnog svijeta i zaokupljati njihovu pozornost.

         Da, i još se nešto može vidjeti na RT - jednom tjedno uz slogan "uspjeh u novinarstvu ne postiže se trkom za senzacijama, nego postavljanjem pravih pitanja i inzistiranjem da se na njih dobiju pravi odgovori". Može se vidjeti instituciju američke, da: američke televizije, voditelja talk show emisija Larrya Kinga (godinama je bio neka vrsta "zaštitnog znaka" CNN). I, divna li čuda, nitko nikada na Zapadu nije ni spomenuo da čuveni Larry King ima svoju emisiju na "zloglasnoj" televiziji Russia Today. A kamo li da bi ga zbog toga napao. King uživa širom Amerike i zapadnog svijeta preveliki ugled, a da bi ga se smjelo okrstiti oruđem ruske propagande (što on svakako i nije). Pa je tako, u bujici žučnih napada na bauk zvani RT još jedna činjenica prešućena; što daje RT dodatni kredibilitet, ma koliko da ga političari poput šefa američke diplomacije Kerrya nazivali propagandnom trubom Kremlja. A Obamine riječi o hladnome ratu "koji je iza nas" i o tome da se Washington "ne bavi promjenama vlada", ostat će tek riječi. Oni, pak, koji hoće saznati ponešto o stvarnosti, sve će u većem broju pratiti program Russia Today. Upravo zato bauk zvani RT kruži zapadnim svijetom i plaši planere novoga hladnoga rata. I kružit će i dalje.

Tekst je objavljen u tjedniku Novosti