Zašto je sutkinja koja je oslobodila Thompsona donijela točnu odluku?

Sutkinja Nada Turkalj je stroga, ali pravedna. Znaju to svi oni koji su se našli u njenoj sudnici na Prekršajnom sudu u Slunju. Doznala je to i baka Milka Magdić, tada 79-godišnjakinja, koja je u lipnju 2003. godine uhvaćena kako u Grabovcu, kraj Plitvičkih jezera, na cesti Zagreb-Split, prodaje sir. Baka Milka je zbog ilegalne prodaje završila u zatvoru, s obzirom da nije imala novca da plati kaznu. Tamo je provela tri dana, da bi nakon buke u javnosti potrebnih 3700 kuna, koliko joj je preostalo dugovanja državi, platila jedna komercijalna radio stanica. U zatvoru je trebala odležati 13 dana, budući da joj – unatoč dodatnim prihodima s ceste - mirovina od 570 kuna nije baš dostajala ni za život, kamoli i za kaznu.

„Nismo imali izbora“, kazala je poslije Nada Turkalj. „Da smo znali da je baka bolesna, ishodili bismo odgodu izvršenja kazne. I mi smo senzibilizirani za tu problematiku, ali ja samo provodim zakone“, rekla je sutkinja Turkalj i odmah dodala da rakovičke žene i dalje svakodnevno stoje uz štandove pokraj ceste.

Zakoni su takvi i moraju biti jednaki za sve, i za bake i za curke, i za dečkiće i za đedove, i za Hrvate i za Srbe, i za ustaše i za partizane. Iznimki nema.

Ili ima.

Evo, primjerice, još jedan slučaj iz Slunja. Pjevač teških nota Marko Perković Thompson prije koji dan je na istom sudu, odlukom iste sutkinje, nepravomoćno oslobođen optužbe da je uzvikivanjem pozdrava „Za dom spremni“ na lanjskom koncertu, održanom u Slunju povodom obljetnice Oluje, remetio javni red i mir. Urlanjem ustaškog pozdrava, misli sutkinja, Thompson nije poticao mržnju na temelju nacionalne ili vjerske pripadnosti.

Presudila je dalje da kroz postupak nije dokazano da je ovaj remetio javni red i mir, jer je, pazite ovo!, tekst izvedene pjesme "Bojna Čavoglave" upravo onakav kako je snimljen na službenim nosačima zvuka Croatia Recordsa.

I, uistinu, upravo je takav. U dlaku isti.

Isti kao i onaj koji stoji na spomen-ploči koju su HOS-ovci svojim poginulim postavili u Jasenovcu, pa je premijer Plenković premjestio koji kilometar dalje u Novsku, jer da je u Jasenovcu neprimjeren, a u Novskoj očito nije.

Isti kao i onaj koji godinama koriste isti ti HOS-ovci na svojim zastavama.

Isti, bogami, kao i onaj pod kojim su se prije koji tjedan okupili u Splitu, a prigodno ih pozdravili dogradonačelnik, dožupan i državni tajnik.

Isti, da ne bude zabune, kao i onaj kojim „uvijek vjerni“ navijači hrvatske nogometne reprezentacije bodre svoje ljubimce, pa im ovi zahvaljuju na „sjajnoj atmosferi“.

Isti onaj koji je jedan od njih Joe Šimunić, baš poput Thompsona, urlao u mikrofon na Maksimiru.

Isti oni, da zaključimo, koje je Plenkovićevo tzv. Vijeće za suočavanje s prošlošću proglasilo uvjetno dopuštenim.

Sve su to iste tri riječi: „Za dom spremni!“, pa se činilo sasvim izlišnim i ovo policijsko podnošenje prijave i izvođenje dokaza odvjetnika Davorina Karačića koji je na ročišta donosio studijske i koncertne snimke „Čavoglava“.

Da je isti, potvrdio bi mu sasvim sigurno i Boris Dežulović, jedan od feralovaca, koji je svojevremeno – doduše, uz zajebanciju – predložio Radio Splitu da puste tu kazetu s hitom vlaškog kantautora bez zubiju, nakon što su je Predrag Lucić i on u veselijem stanju odslušali na desetke puta u jednom splitskom restoranu.

Ma nije im trebao ni on. Mogao sam i ja to učiniti, baš kao i svatko tko je (ima li uopće netko tko nije?) čuo „Čavoglave“ barem jednom od 1700 puta (i to smo doznali!) koliko je izvođena na radio i televizijskim stanicama od 1991., kada je snimljena. Plus bog te pita koliko puta na koncertima. Uvijek i vazda s istim pozdravom na svom početku. I nikad, ali baš nikad, Thompson zbog toga nije imao problema. Ako je prijava i bilo, procesa sasvim sigurno nije!

Kad čovjek zna sve ovo, a ne treba biti nuklearni fizičar da bi se povezalo desetak svima jasnih činjenica, jasno je kakav rezultat se mogao očekivati i da je cijela ova predstava bila bespotrebna. A to je na kraju očito shvatila i policija koja se, izgleda, neće žaliti na odluku sutkinje. Svjedočio je i njihov djelatnik koji je konstatirao kako je temeljem pregledavanja snimke koncerta iz Slunja utvrđeno počinjenje prekršaja javnog reda i mira iz članka 5. Prekršajnog zakona, ali da inače “nije bilo neprimjerenih obilježja niti kontra pjesama te je atmosfera bila s nacionalnim nabojem, sve pozitivno”.

Od početka je to znao rečeni Thompson koji je pametno shvatio da mu ne treba potezati do Slunja, pa nijednom nije bio na ročištima.

Znala je to i sutkinja kad se primila zahtjevnog posla da brigu čim prije skine s vrata, bez obzira na one sitne poteškoće poput one, primjerice, da se radi o ustaškom pozdravu.

Znao je to i gradonačelnik Slunja Jure Katić koji je na koncertu najprije zapjevao „Zovi, samo zovi“, pa rekao da „samostalna Republika Hrvatska nije stvorena na nekom antifašizmu, već su je stvorili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu“.

"Izvođenje nije proizvelo narušavanje javnog reda i mira, nije bilo praćeno političkim i drugim porukama kojima bi se uznemiravali građani kako na koncertu, tako ni šire. Uvažavajući dokaze nije utvrđeno da je Marko Perković glasnim pjevanjem poticao mržnju na temelju nacionalne ili vjerske pripadnosti, budući da se tekst 'Za dom spremni' koristio kao sastavnim djelom pjesme 'Bojne Čavoglave', pa je sud istoga oslobodio od optužbe", odlučila je , da ponovimo, sutkinja Turkalj.

Uzalud zato ova pozivanja profesorice ustavnog prava Sanje Barić koja kaže da je presuda „strašna“ i da dokazuje da ovo pitanje moramo riješiti zakonodavno, jer drukčije neće ići.

U krivu je, i te kako je u krivu. Ide pravosuđe svojim uhodanim tokom. Pitajte baku s početka teksta.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu