Vlada je pripremila zakon kojim bi konačno trebala biti zaštićena prava seksualnih manjina Foto: FaH/Damir Senčar
~~~~Nakon referenduma o braku Vlada je krenula u protuofanzivu. Posljednja dva dana, mediji su puni izjava ministra uprave Arsena Bauka i potpredsjednice Vlade Milanke Opačić da „evo, samo što nije“ novi Zakon o životnom partnerstvu koji bi trebao dati puno više prava istospolnim parovima. Vijest se čini potpuno novom, skoro kao vladin as iz rukava. Stječe se dojam da Vlada poeintira nakon udara konzervativne inicijative U ime obitelji. A zapravo nije tako.
Ministarstvo uprave na zakonu radi već više od godinu dana. Lani u rujnu formirana je radna skupina za izradu novog propisa. Plan je bio da prijedlog dođe na Vladu u prvom tromjesečju ove godine. To se nije dogodilo, već se dogodila inicijativa U ime obitelji. Od svibnja 'obiteljaši' su skupili potpise, odradili svoju kampanju, zagušili javnost zamumuljenim argumentima o braku kao životnoj zajednici isključivo između žene i muškarca i – uspjeli su. Gotovo 66 posto izašlih građana zaokružilo je „za“.
Za to vrijeme, Vlada je tek sporadično spominjala da priprema novi zakon, a u Saboru je SDP trošio energiju na tehničke stvari oko nadolazećeg referenduma i na obračunavanje s Ustavnim sudom.
A mogli su imati asa u rukavu punih osam mjeseci prije pojave društva predvođenog Željkom Markić. Ili je u proljeće barem dočekati s gotovim prijedlogom. Propustili su i jedno i drugo.
'Obiteljaši' su počeli diktirati tempo, a Vlada je kaskala. Istina, od kraja ljeta mediji su povremeno prenosili glavne novosti u zakonu, ali rokovi za njegovo usvajanje iz nepoznatih razloga opet su se pomicali.
Prvo je u rujnu najavljeno da će zakon biti u proceduri taj mjesec, ali ništa. U listopadu je puštena informacija da će u proceduri biti istodobno s Obiteljskim zakonom, ali Obiteljski je krenuo, a Zakona o životnom partnerstvu još nema. I kada je konačno 6. studenog započela i formalna javna rasprava na internetskim stranicama Ministarstva uprave, ta informacija samo je protrčala kroz medije. Tek sad - ovaj ponedjeljak - dan nakon referenduma i nekoliko dana prije završetka javne rasprave 6. prosinca, Vlada je preko svoje FB stranice pozvala građane da pročitaju prijedlog i napišu komentare. Zašto to nije učinila ranije, nije jasno.
Kao što nije jasno zašto je gotovo godinu dana radna skupina samozatajno radila na prijedlogu bez puno informacija u javnosti. Posebno je to nejasno stoga što je istodobno sve više rasla napetost, pa i histerija u društvu oko inicijative U ime obitelji. Dio građana je bio zbunjen i preplašen. Mnogima nije bilo jasno što se događa i tko je zapravo u pravu. Želi li doista Vlada ugroziti 'klasični' brak, želi li uništiti 'svetost' obitelji?
A Vlada ne da to nije planirala, nego je korak po korak činila ustupke konzervativnim krugovima i Crkvi. Koji su ustupci?
Prvo, prava homoseksualnih parova regulirana su posebnim zakonom, nisu dio Obiteljskog zakona, dakle ne miješaju se s heteroseksulanim brakom ili vanbračnom zajednicom muškarca i žene. Štoviše, na zakonu uopće ne radi matično ministarstvo nego Ministarstvo uprave. To, naravno, kritizira dio LGBT udruga nezadovoljnih što se homoseksulane parove segregira izmještajući ih iz obiteljskog zakonodavstva. No, Vlada je na tome ustrajala. Ministar Bauk objasnio je da se to čini “uvažavajući stajalište da se kod obitelji radi o drugoj instituciji koja ima odvojenu tradiciju i društveni kontekst“ te da se „radi o pragmatičnom kompromisu koji je doličan demokratskom društvu“.
Također, ni u jednom trenutku nije bilo ni spomena da bi se homoseksulanom paru dopustilo usvajanje djece, već samo skrbništvo nad biološkim ili usvojenim djetetom jednog od partnera. Očito se i u odnosu prema djeci u istospolnim vezama vodilo računa o trenutnim društvenim, a prije svega političkim okolnostima. Pa shodno tome i da se ne naljute konzervativni i crkveni krugovi.
Nije jasno zašto Vlada svih ovih mjeseci to nije objasnila građanima i stotinu puta ako je trebalo, punim rečenicama, priznajući da su spremni na kompromis, ali i objašnjavajući dobre strane novog zakona. A toga, doista, nema malo.
Za razliku od vrlo površnog Zakona o istospolnim zajednicama donesenog prije deset godina, prijedlog Zakona o životnom partnerstvu priznaje gotovo sva bračna prava istospolnim parovima osim posvajanja djece. Regulirano je sklapanje veze kod matičara i upotreba zajedničkog prezimena, postoje odredbe o mirovinskim i zdravstvenim pravima, porezne olakšice te prava iz sustava socijalne skrbi. Propisuje se i nasljeđivanje te raspodjela imovine nakon prekida veze ili smrti partnera. Osim skbrništva nad partnerovim djetetom, u slučaju prekida veze predviđena je i mogućnost viđanja djeteta bivšeg partnera. Također, predviđeno je neformalno životno partnerstvo - svojevrsni pandan vanbračnoj zajednici kod heteroseksualnih parova.
I umjesto da Vlada promovira koje su dobre strane zakona, kako za LGBT zajednicu tako i za čitavo društvo, svojom je šeprtljavošću doprinijela napetostima u društvu. Dopustila je da joj Markićka i društvo diktiraju tempo, a sve u želji da ugodi baš svima, pa i onima kojima se nikada neće moći ugoditi.
I nakon svega, Vlada prijedlog zakona servira „kao odgovor na referendum“. Dakle, kao post festum, a ne kao stvarnu želju da se priznaju osnovna prava LGBT zajednici.
A uz to idu i šlampave izjave poput one potpredsjednice Vlade Milanke Opačić da će se prijedlog zakona vrlo skoro naći u proceduri, „možda baš na Svetog Nikolu, pa da bude jedan poklon LGBT populaciji“.
I sada, nakon besmislenog i diskriminirajućeg referenduma koji je uz to koštao 48 milijuna kuna, Vlada ima mogućnost popravnog. Iz inicijative U ime obitelji ne miruju. Samo dva dana nakon za njih uspješnog referenduma, ponovno su pritisnuli gas. Nezadovoljna Željka Markić tvrdi da je prijedlog novog zakona u suprotnosti s novom odredbom Ustava i da se homoseksualnim parovima zapravo daju ista prava kao u braku.
Sad će se tek vidjeti dosljednost Vlade, hoće li ustrajati na prijedlogu ili će se neke odredbe novog zakona naprosto pogubiti na putu od Ministarstva uprave, preko Vlade, pa do prvog i drugog čitanja u Saboru, što bi sve moglo potrajati do proljeća.