Izdanje:
Sucu Trgovačkog suda u Zagrebu mr. Radovanu Dobroniću, koji će presuditi spor u povodu kolektivne tužbe udruge Potrošač (u čijoj pozadini je udruga Franak) protiv osam banaka, nije bilo prvi put da se javnosti nametnuo svojim sudačkim gardom, unatoč tome što se u javnosti pojavljuje rijetko i nikad svojom voljom. Riječ je o sucu koji je prije godinu dana spriječio cenzuru na kojoj je inzistirala javna televizija. Hrvatsko novinarstvo društvo tu je presudu tada ocijenilo iznimno važnom jer onemogućuje izdavačima da zabranjuju novinarima da raspravljaju jesu li cenzurirani odnosno da pravo iskorištavanja autorskih prava na objavu novinarskih priloga ne može biti pravo na njihovo bunkeriranje, kako je tada obrazložio značaj te presude suca Dobronića za novinarsku profesiju predsjednik HND-a Zdenko Duka. Sudac Dobronić odbio je tužbeni zahtjev HRT-a kojim je traženo da se HND-u zabrani emitiranje priloga iz Latinice pod naslovom “Zločini iz privatizacije ne zastarijevaju”. Sudac je obrazložio da se Latinica bavila nezastarijevanjem zločina privatizacije, te da je, s obzirom da je to sadržaj Ustava, riječ o temi od najvišeg javnog interesa, a u tom slučaju radilo se o privatizaciji Jadran filma i tek gotovo teoretskoj mogućnosti nastanka štete od objave priloga. Sudac Dobronić je tada obrazložio, kako je prenio tportal.hr, da nije bilo opravdano bez obrazloženja skinuti emisiju s programa “jer to otvara vrata potpunoj arbitrarnosti u odlučivanju”.
Oduprite se pritiscima na HRT-u
- Odluke o skidanju pojedinih emisija, čije su teme od javnog interesa, ne smiju se donositi bez razrađenih kriterija. Nesporno je da se odgovorne osobe HRT-a kao javne ustanove nalaze pod velikim pritiskom, ali na tom se mjestu moraju nalaziti osobe koje će biti u stanju oduprijeti se pritiscima, prenio je Tportal obrazloženje suca Dobronića, koje bi, oni koji donose odluke na HRT-u, trebali držati uokvireno na vidnom mjestu u svojim uredima. HND je radio ono što mu je dužnost, štitio svoje članove i pravo na informiranje, za razliku od HRT-a koji je kršio obveze iz Zakona o HRT-u, sažeo je tada bit spora odvjetnik Maro Mihočević koji je s odvjetnikom Antom Nobilom zastupao HND. Dok odvjetnik Nobilo nema drugih iskustava sa sucem Dobronićem, jer trgovačko pravo nije “njegova” grana prava, odvjetnik Mihočević upoznat je s načinom na koji on radi pa nam je svoja iskustva bez prevelikog razmišljanja sažeo u dvije rečenice koje puno govore: - Definitivno je vrlo profesionalan, brz i kreativan sudac koji ima dovoljno hrabrosti uspostavljati nove kriterije u tumačenju propisa sa i donositi presude koje će biti korisne za sudsku praksu. Za istaći je da vrlo široko i sveobuhvatno sagledava svaki predmet - rekao nam je odvjetnik Mihočević. Sličan je dojam ostavio i na novinare te na sudionike jednog od trenutno najintrigantnijih sudskih sporova u nas, zbog čega smo se i zainteresirali za njegov profesionalni portret. Uzgred, i s pripremnog ročišta protiv osam banaka izvještavalo se u čitavoj regiji, pa je kao zanimljivost zbog spora oko švicarskih franaka izvješće agencije AFP preneseno i u Švicarskoj. Banke su predstavljali odvjetnici iz renomiranih odvjetničkih društava, ali apsolutni autoritet u sudnici bio je sudac Dobronić. Opću naklonost pridobio je već i načinom na koji je izložio, ali i dosad rješavao svoje sukobe interesa. Neminovno se nameće paralela s načinom na koji svoj sukob interesa nije riješio premijer Zoran Milanović u vezi s druženjem na Hvaru s prijateljima Emilom Tedeschijem i guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem. Sudac Dobronić do prije 17, 18 godina radio je sedam i pol godina u Zabinoj pravnoj službi. - Kad sam imenovan sucem namjerno sam obustavio sve kontakte s bankom. Nisam išao ni na domjenke - kazao je sudac.
Obraćajući se isključivo i samo strankama u sudnici, očitao je lekciju ne samo premijeru i guverneru već svim dužnosnicima kako bi etika javnog poziva nalagala da se odnose prema sukobima privatnog i javnog. Prvih godina svoga sudskog rada nije sudio u sporovima u kojima se pojavljivala Zaba dok mu predsjednica suda nije rekla da više nema zapreke da sudi i u tim slučajevima. Sudac je strankama u sporu sve to ispričao kako bi se oni očitovali o njegovu izuzeću. “Mene to ne smeta, posla ima dosta”, šaljivo je dometnuo tražeći ih da se očituju ili “zašute jednom zauvijek”. Prethodno ih je sve upozorio na moguća rješenja spora, pa i da tužba bude odbijena samo protiv Zabe, želeći izbjeći naknadne prigovore da je bio sentimentalan prema Zabi u kojoj prima plaću, te ga smeta što ju mora čekati u redu. - Morate biti sigurni da to što sam ja ljut neće utjecati na moju odluku - obratio se sudac i opunomoćeniku Zabe. No, odvjetnicima banaka bilo je bitno da nema kredit u švicarskim francima. Da se sudac Dobronić iznimno pripremio očito je i po načinu na koji je postavljao i rješavao pravna pitanja na pripremnom ročištu, citirajući odluke Ustavnog suda, postavljajući pitanje o ustavnosti odredbi Zakona o parničnom postupku, čije se stupanje na snagu dovodi u ovisnost o budućoj neizvjesnoj okolnosti - danu ulaska Hrvatske u EU. Stoga, čak i da je tužba utemeljena na ZPP-u, kako tvrde banke, a ne na Zakonu o zaštiti potrošača, kako inzistira udruga Potrošač, eventualna sporna okolnost sa stupanjem ZPP-a na snagu ne bi smjela umanjiti stvarna prava potrošača. Pritom je sudac citirao odluku Ustavnog suda koji je ukinuo presude temeljem kojih je bračni par izgubio spor s bankom jer nisu imali novca za platiti predujam troškova vještaka koji je trebao obračunati kamate. Analogno tome pitanje je može li se i Potrošaču osporiti pravo na tužbu čak i da je ona utemeljena na ZPP-u. Potrošač je dobio 60 dana da sredi tužbu i obrazloži kolektivni interes koji je temelj njihove tužbe radi zaštite potrošača. I kad su banke inzistirale da sudac odredi relevantnu vrijednost spora, smatrajući da je udruga Potrošač stavila najmanji iznos od 501.000 kuna koji im omogućuje i obraćanje Vrhovnom sudu putem revizije, sudac ih je upoznao sa stavom Vrhovnog suda na tu temu u sporu građana i Croatia osiguranja, za koji je znao samo jedan od odvjetnika banaka. Bila je riječ o slučaju u kojem je obitelj poginulog u nesreći izgubila spor, pa su trebali snositi troškove osiguravajuće kuće, No, Vrhovni sud je odbio njihov zahtjev jer je osiguravajuće društvo u stanju samo sebe zastupati s obzirom da im je to osnovna djelatnost. - To je stav Vrhovnog suda i svi vodite računa o tome - rekao je sudac, sugerirajući zapravo da je moguće da bi se slično rješenje moglo primijeniti i u slučaju da Potrošač izgubi spor, pa je njegova vrijednost u tom slučaju nevažna. Potrošač ima veliku ulogu za građane, upozorio je sudac zastupnike banaka koji su radili pritisak kako bi se odredila što veća vrijednost spora. - Treba pratiti sudsku praksu i istraživati - napomenuo je sudac, spomenuvši i okolnost da se građani žale na gradska poduzeća koja im naplaćuju odvjetničke i javnobilježničke troškove veće nego što je glavnica duga. - I dosad ste se mogli pozvati na stajalište Vrhovnog suda i to rušiti - kazao je pak zastupnicima Potrošača koje je unaprijed upozorio na ono što im nikako ne može proći, odnosno što će im odbaciti ako to ostave kao svoj zahtjev u tužbi.
Kad budu sređivali kolektivnu tužbu, odvjetnici će morati voditi računa i da ne izađu, kako je sudac rekao, iz okvira Zakona o zaštiti potrošača, koji im ne daje temelja da inzistiraju na izmjenama ugovornih odredbi banaka, jer sud ne može na taj način intervenirati u ugovorne obveze stranaka.
Brz, spreman i ne komplicira
Raspitujući se o načinu rada suca, odvjetnik Trpimir Gugić nam je ispričao: - U sjećanju mi je ostalo iskustvo koje sam imao prije više godina upravo zato što je kao rijetko tko bio iznimno ekspeditivan i pragmatičan, zaključivši predmet već na prvom ročištu. Ne govorim to zato što je presudio u korist moje stranke, jer je slučaj i pravomoćno potvrđen, već zbog toga što je slučaj uistinu okončao bez kompliciranja kakvim su katkad skloni suci koji zbog nesigurnosti ili nepripremljenosti nepotrebno izvode dokaze. Njegova brzina rješavanja slučaja bila je posljedica njegove pripremljenosti i zato mi je ostao u pozitivnom sjećanju - kaže odvjetnik Gugić. Iz svega je očito da je pravno, financijski i politički značajan spor, koji bi mogao izmijeniti bankarsku praksu, te udariti temelje kolektivnoj zaštiti prava, ohrabrujući desetke tisuća malih ljudi, dodijeljen pravome sucu na pravom mjestu. Iz njegove kandidature za predsjednika Visokog trgovačkog suda poznato je da je nakon Zabe, u kojoj je osnovao i vodio odjel pravnih poslova za devizno poslovanje, prije nego što je 1996. imenovan sucem Trgovačkog suda u Zagrebu, bio načelnik pravnog, kadrovskog i općeg odjela u Državnoj direkciji za robne rezerve. Iako može birati dopušta li izravne kontakte u sudnici ili samo preko glasnogovornice, sudac Dobronić izabrao je potonje odbivši preko nje reći nam bilo što izvan rasprave o sebi i slučaju.