Izdanje:
Nekoć su hip hop i rock bila dva posve odvojena svijeta – podijeljena ne samo po glazbeno-stilskim dogmama, nego i po rasnom sastavu fanova. Bijelci su slušali i svirali rock te se od njih nije očekivalo da imaju ikakvog afiniteta prema cijeloj novoj urbanoj kulturi koja je uzimala maha – repanju, DJ-anju, breakdanceu, crtanju grafita... Crnci su, s druge strane, prigrlili hip hop kao svoj najuautentičniji i ekskluzivni izričaj u kojem nisu ni željeli autsajdere. Rock je u afroameričkoj zajednici često doživljavan kao nešto prljavo i zagađeno – možda zato što ga je bijeli čovjek oteo i prisvojio još u danima segregacije. Odavno više nije tako, a ponajveća zasluga za razbijanje (dobrim dijelom dragovoljnog) glazbenog apartheida ide grupi Beastie Boys. Pokrenuta kao hardcore punk bend još 1979., dok su članovi još bili tinejdžeri, prvo je koketiranje s hip hopom imala 1983. s pločom “Cooky Puss“, kojom je privukla pozornost tada mladog studenta Ricka Rubina – on je, naravno, kasnije postao jedan od najprominentnijih svjetskih rock i hip hop producenata i ključnih ljudi u spajanju dva odvojena svijeta.
Darryl “D.M.C.“ McDaniels iz grupe Run DMC kaže da je upoznao Beastie Boyse u Rubinovom studentskom domu. “Nije mi bilo jasno kako to da znaju sve o hip hopu, svu staru školu. A znali su i repati, pjevati, svirati instrumente...“ Run DMC su 1986. išli na zajedničku turneju s Beastie Boysima. U to vrijeme su na hip hop koncerte dolazili isključivo crnci i McDaniels je za Rolling Stone ispričao kako se bojao da će ljudi otići kad vide bijelu predgrupu. Dogodilo se suprotno – oduševljeno su ih prihvatili. Zašto? Zato što nisu pokušavali biti crni reperi. Bili su punkeri koji su repali o stvarima koje znaju: skateboardu, curama, pivu, pornografiji, fast foodu, PCP-u, televiziji. “Real recognizes real“, zaključuje McDaniels o razlogu zašto su Beastie Boys tako samouvjereno izborili respekt afroameričke zajednice. A oni su bili “4 real“ od samog početka i zato su mogli šarati stilovima kako god im je bila volja. I dalje su snimali i punkerske i reperske stvari – prvi album “Ill Communication“ bio je veliki hit, a već na drugom albumu “Paul’s Boutique“ su se i uozbiljili, nauštrb komercijalnosti – danas mnogi tu ploču stavljaju na listu najboljih u osamdesetim godinama. U karijeri koja je (dosad) trajala preko četvrt stoljeća snimili su osam albuma i prodali ih u preko 40 milijuna primjeraka.
Ove su godine primljeni u Rock’n’roll Hall of Fame. Adam “MCA“ Yauch, koji je prošlog tjedna preminuo nakon trogodišnje bitke s rakom, bio je “najzreliji“ među njima, iako je povremeno izigravao budalu ako je to bilo potrebno. On je bio onaj koji ih je uvijek gurao naprijed i insistirao na eksperimentiranju, traženju novih glazbenih puteva. Duhovit i društveno angažiran, režirao je i spotove te kao budist i aktivist za nezavisnost Tibeta organizirao koncerte podrške. Glazbeni svijet duboko mu je zahvalan za sve što je učinio.