Izdanje:
Ivana Ivanović / Pixsell
Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u lipnju 1992., 25-godišnji hrvatski znanstvenik Ivan Đikić odlazi u New York, u laboratorij čuvenog Josepha Schlessingera. Dvadeset godina kasnije, 45-godišnji Đikić ima svjetsku reputaciju, više od osam godina direktor je Instituta za biokemiju na Medicinskom fakultetu Sveučilista Goethe, a odnedavno i znanstveni direktor Instituta za molekularna istraživanja života (FMLS) u Frankfurtu, u kojemu radi 140 znanstvenika.
f: Kako ste se snašli na čelnoj poziciji Institute for Molecular Life Sciences?
Uspostavio sam novi stil vođenja. S kolegom profesorom Doetschom dijelim ured i Institut vodimo kao tim. Ne želim biti autoritativni direktor nego želim biti voditelj instituta koji svojim primjerom pokazuje kako se radi vrhunska znanost i koji okuplja interdisciplinarne grupe oko važnih znanstvenih tema. Na taj način sam uspio sačuvati više od 70 posto kreativnog vremena za znanstvena otkrića i rad u laboratoriju, a ostatak vremena ulažem u vođenje Instituta.
f: Koje ste si ciljeve postavili za sljedećih pet godina na poziciji prvog čovjeka Instituta?
Želim stvoriti međunarodno uspješan Institut u kojem će kreativni ambijent omogućavati velika znanstvena otkrića. Uspjeh će ovisiti o kvaliteti znanstvenika s kojima ćemo raditi.
f: S koliko novca raspolažete i koji su glavni znanstveni projekti?
Institut je dobio novu zgradu, koja je službeno otvorena 16. prosinca, što je za znanstvenike bio veliki događaj, jer su nakon četiri godine gradnje dobili moderan znanstveni institut. Samo je u zgradu uloženo 27 milijuna, a u znanstvenike i njihove projekte oko 30 milijuna eura u posljednje četiri godine. Od 2012. godišnji budžet Instituta iznosit će oko pet milijuna eura, od čega je oko 40 posto novca osigurano iz međunarodnih grantova. Naši se glavni projekti odnose na istraživanja molekularnih procesa neophodnih za život stanice te njihovih poremećaja u razvoju bolesti, uključujući tumore, autoimune bolesti i upale.
f: Osjeća li se u znanosti opća financijska kriza?
Ulaganje u znanstvene projekte u Njemačkoj i u zemljama EU na najvišoj je razini u zadnjih pet do deset godina. Vrhunski znanstvenici ne osjećaju posljedice financijske krize, jer novca ima dovoljno, ako se pravilno rasporede, odnosno ako se rasporede prema kriterijima uspješnosti.
f: Osjeća li se financijska kriza u svakodnevnom životu građana u Njemačkoj?
Stanovnici Njemačke dosta razgovaraju i analiziraju financijske probleme koji su zahvatili pojedine zemlje EU kao i o posljedicama koje se mogu dogoditi u cjelokupnoj EU. Socijalna davanja nisu više moguća kao što je to bilo ranije i u Njemačkoj dolazi do raslojavanja društva. Globalno, čini mi se da je međunarodna financijska kriza posljedica nedodirljivosti financijskih centara moći prije nego posljedica realnih problema u gospodarstvu. Nadam se da će demokratski izabrane vlade vodećih zemalja svijeta zahtijevati odgovornost i od svjetskih financijskih institucija.
f: Kako usklađujete brojna putovanja, pisanje radova, istraživanja, direktorske obveze s obiteljskim životom?
Teško, no imam nevjerojatnu podršku supruge Inge koja cijelu obitelj drži sretnom.
f: Priuštite li svojoj djeci sve što zažele? Kako ih odgajate?
Djeci dajemo jako puno ljubavi i pažnje. Mislim da je najbolji odgoj kada se provodi dosta vremena u razgovoru i zajedničkom životu s djecom. Želimo da djeca od nas roditelja uče o tome što su u životu prave vrijednosti, a ne iz računala. Naš desetogodišnji sin još nije dobio niti jednu elektronsku igru, niti ima mobilni telefon.
f: Nije li to, ipak, malo prestrogo?
Ne, naprotiv, to je veliko ulaganje u njihovo kvalitetno sazrijevanje. Kada budu imali 13 ili 15 godina bit će dovoljno vremena za računala i mobitele. Ne branimo djeci da igraju razne igre sa svojim prijateljima, no kod kuće nemaju svoje kompjutorske igrice. Mi im želimo ukazati da je važnije da njih troje razgovaraju međusobno i da pokušavaju kroz komunikaciju postići svoje ciljeve, a ne sjediti ispred računala ili mobitela bez ikakvih kontakata, međusobnih, ili s roditeljima.
f: Teško bi bilo nabrojiti sve nagrade i priznanja koje ste dobili. Što vam danas znače nagrade?
Nagrade gode, jer su znak društvenog priznanja meni i mojim suradnicima za postignute rezultate. Međutim, zadovoljstvo primanja nagrade traje vrlo kratko. Užitak koji traje dugo je spoznaja o velikom znanstvenom otkriću u laboratoriju i taj osjećaj je najveća nagrada koju znanstvenik može dobiti.
f: Koja biste svoja otkrića izdvojili kao najznačajnija, najvažnija za primijenjenu medicinu?
Za kliničku medicinu najvažnija su otkrića o regulaciji receptora poput EGFR-a ili HER2, te načinima na koji se oni mogu ciljano inhibirati. Na temelju ovih bazičnih otkrića farmakološke kompanije proizvele su nekoliko učinkovitih lijekova koji se danas koriste u liječenju tumora. I to za blokiranje receptora EGFR čime se sprečava rast i razmnožavanje tumorske stanice te lijek za rak dojke koji HER2 pozitivan. Za ta sam bazična otkrića primio sam nagrade američkog i europskog Udruženja za istraživanje tumora te, nedavno, i njemačku nagradu Deutschekrebs.
f: Možemo li uskoro očekivati od vas i vaše grupe neki novi iskorak, otkriće?
Već nekoliko godina radimo na istraživanju uloge kronične upale u razvoju tumora. Istraživanja još nisu završena, no mogu izdvojiti da smo iznenađeni koliko značenje imaju kronični upalni procesi u razvoju tumora. Nadamo se da će se u budućnosti kombiniranim liječenjem koji uključuje uklanjanje upale moći pomoći u liječenju tumora.
f: Znanstvenu karijeru posvetili ste istraživanju tumora. Kako biste ocijenili napredak u liječenju tih bolesti u posljednjih dvadesetak godina?
Postignut je veliki napredak u produžavanju života oboljelih, no još nemamo lijekove koji će uspješno ukloniti većinu tumorskih oboljenja. Zapravo, najveći problem predstavljaju metastatski tumori za koje još nemamo efikasnu terapiju.
f: Kemijski lijekovi su dostigli svoj vrhunac, medicina budućnosti temelji se na ‘pametnim lijekovima’, individualnoj terapiji, na molekularnoj medicini. Kada će takav način liječenja postati standard?
Trebat će još dosta vremena da individualizirana molekularna terapija postane rutina. Problem su troškovi takve medicine, ona je vrlo skupa, jer se bazira na kombinaciji najoptimalnijih lijekova za svakog individualnog pacijenta. Kompleksnost pristupa u toj medicini donosi brojne prednosti poput bržeg i uspješnijeg liječenja, ali još ima i veliki broj nepoznanica. Primjerice, zbog individualnih razlika, kombinirane terapije mogu imati i neočekivane negativne posljedice. Stoga se kombinacije lijekova trebaju postepeno i vrlo oprezno uvoditi jer nedopustivo je oštetiti ijednog pacijenta zbog pohlepe za brzom zaradom.
f: Zašto se po vašem mišljenju ljudi više boje raka od srčanih bolesti koje su ipak ‘ubojice broj jedan’ u cijelom svijetu?
Upravo zato što za tumore još uvijek nemamo tako uspješnu terapiju kao za srčane bolesti kao i zbog toga što su tumorska oboljenja karakterizirana dugotrajnijim patnjama, za razliku od srčanih bolesti koje često dovode do nagle smrti.
f: Jeste li se s Miroslavom Radmanom zauvijek i definitivno razišli?
Nema potrebe govoriti o razilaženju jer znanstvenici mogu i trebaju imati različita mišljenja i prezentirati ih u javnosti. I dalje s kolegom Radmanom razgovaram o znanstvenim temama. Mi jesmo potpuno različiti kao osobe, no to može biti pozitivno u znanstvenom radu. Primjerice, te razlike nisu bile smetnja kada sam uspješno promovirao MedILS, uložio u Institut preko 300.000 eura iz grantova iz Njemačke i EU te objavio mnogo radova s adresom MedILSa.
f: Ali, kada ste napustili MedILS činilo se da postoji veliki sukob između vas i Radmana.
Jako mi je žao što se problemi MedILS-a u medijima predstavljaju prvenstveno kao osobni sukobi, što je posljedica Radmanova pokušaja da skrene medijsku pažnju upravo s problema MedILS-a. U Institutu nisam imao nikakvu službenu funkciju, bio sam volonter pet godina, a odlučio sam se povuci kada sam osjetio da ne mogu ostvariti zacrtane znanstvene ciljeve. Gospoda Radman i Roglić iskoristili su medije za napade na mene, a znali su da odlazim iz Instituta. Posebno su me pogodile laži da s gospodinom Tedeschijem želim preuzeti Institut te kad su željeli dovesti u sumnju moje znanstvene rezultate i razloge prelaska iz Švedske u Frankfurt. Osjetio sam tada i to da iskorištavaju moju obiteljsku tragediju da me povrijede, iako smo zajedno u Institutu radili punih pet godina. Danas na taj razlaz gledam s vremenske distance i vjerojatno bih reagirao s manje emocija, no rezultat bi bio isti. Moj angažman u MedILS-u je završen i želim sve najbolje znanstvenicima Instituta u njihovim budućim projektima.
f: Radi li se ipak o sukobu taština dva znanstvenika s jakim egom, o sukobu generacija, o različitim pogledima na znanost, o novcu?
To nije istina, radili smo pet godine bez sukoba taština. Glavni razlog neslaganja između Radmana i mene bio je budući koncept MedILS-a i naša odgovornost za uložena sredstva u institut. Osobno sam inzistirao da MedILS bude neprofitni i transparenti institut koji se temelji na ulaganju u mlade znanstvenike i nezavisne grupe, na donošenju grantova iz inozemstva, na godišnjim izvještajima donatorima i zahvali građanima Splita i Hrvatske za uložena sredstva. To je bazični standard na kojemu funkcioniraju međunarodni instituti, uključujući i oba instituta koja vodim u Frankfurtu. Moja je želja bila da pomognem u stvaranju uspješnog instituta po kojem bi Hrvatska bila poznata u međunarodnim krugovima. Radman s takvim konceptom slagao u početku osnivanja MedILS-a, no zadnje dvije godine počeo je s promjenama statuta i postepenom stvaranju privatnog instituta u kojem on kao osnivač drži sve vodeće pozicije i kontrolira sve odluke. On na to ima pravo, ali, također, mora prihvatiti da osobe koje kritiziraju njegove odluke nisu automatski neprijatelji koji mu žele uzeti institut. Dobra kritika ima veću vrijednost nego ulizivanje i povlađivanje što je prečesta praksa u Hrvatskoj. Radman se zbog istih razloga razišao s akademikom Vlatkom Silobrčićem, pokojnim Antom Čičin-Šainom, Sonjom Senjanovic, Emilom Tedeschijem i drugim stručnjacima koji su u Upravnom vijeću pomagali stvarati institut. I, na žalost, u zadnjih godinu i po dana otišli su i najbolji znanstvenici, uključujući i grupu Bojana Zagrovića tako da je u Splitu ostao vrlo mali broj aktivnih znanstvenika.
f: Kako biste Radmana opisali prije deset godina, a kako danas?
Glavna je razlika da se prije deset godina Radman nije bavio neznanstvenim temama poput promocije neispitanih “eliksira mladosti” te financiranjem instituta političkim vezama umjesto znanstvenim grantovima.
f: Mora li hrvatski znanstvenik otići u svijet da bi uspio i da bi ga Hrvatska uvažavala?
Ne mora, ali su uvjeti za svjetski uspjeh puno teži u Hrvatskoj. No, u posljednjih pet godina i u Hrvatskoj stasaju mlade znanstvene zvijezde kojima treba omogućiti kontinuirani rad i dobro financiranje da bi i dalje postizali svjetske uspjehe.
f: Koga biste izdvojili?
Nisam upoznat sa svim znanstvenim disciplinama, no iz prirodnih znanosti mogu spomenuti grupe Stipe Jonjića, Siniše Volarevića i Dijane Dominis Prester iz Rijeke, Dejana Vinkovića i Dragana Poljaka iz Splita, te Tomislava Domazeta Loše iz Zagreba.
f: Redovni ste član najstarije europske akademije Leopoldine, ali niste HAZU-a. Nedavno je objavljen natječaj za nove članove HAZU-a. Želite li biti redovni član HAZU-a ili ne marite previše za tim?
Niti marim previše, a niti sam pogođen time što nisam član HAZU-a. Članovi HAZU-a imaju pravo birati svoje članove.
f: Možete li zamisliti kakva bi bila vaša karijera da se ostali u domovini?
Ne želim o tome previše razmišljati. Sretan sam sa svojim životnim putem ne samo zbog znanstvenih uspjeha nego i zbog kulturnih bogatstava koje sam stekao živeći u SAD-u, u Švedskoj i u Njemačkoj. Iz inozemstva mogu pomagati Hrvatskoj neovisno o lokalnim centrima moći.
f: Bili ste izuzetno aktivni na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, ali i u nevladinim udrugama. Je li točno da ste umorni od Hrvatske? Što vam se zamjerilo?
Istina je da sam u posljednjih deset godina uložio ogromnu energiju, svoje znanje i iskustvo u mlade znanstvenike, uživao sam radeći s kolegama u Hrvatskoj. Postizali smo velike uspjehe te objavili 14 radova s HR adresama u vodećim svjetskim časopisima. Aktivno sam radio i u brojnim društvenim aktivnostima od predavanja u školama, edukacije mladih studenata, pružao podršku nevladinim civilnim udrugama, donirao sam oko 100.000 kuna za mlade i za programe udruga poput Civitasa ili Krijesnice za pomoć bolesnoj djeci u Hrvatskoj. Sve je to bio užitak i osobno zadovoljstvo i niti jednog trenutka nisam požalio za vremenom koje sam “oduzeo” svojoj obitelji ili znanosti u Njemačkoj. Međutim, nakon desetljeća rada razočaran sam zbog neodgovornosti na svim razinama u Hrvatskoj. U Njemačkoj nisam navikao prostituirati se s političarima da bi financirali kvalitetne programe za mlade, dok u Hrvatskoj sve ovisi o telefonskim pozivima i traje dok vas netko treba. Također, umoran sam od provincijalizacije javnog govora i normi ponašanja, odnosno od urušavanja društvenih vrijednosti. Sve se pretvara u veliku “big brother” scenu gdje nije važno što ljudi čine ili govore nego tko glasnije i primitivnije viče. U takvoj medijskoj sceni u Hrvatskoj mladi odrastaju s potpuno krivim vrijednostima.
f: Možete li komentirati promjenu vlasti u Hrvatskoj?
U kriznim situacijama promjene su neophodne. Pri tome ne mislim samo na puku promjenu političke opcije na vlasti nego na ozbiljne promjene u načinu razmišljanja i odgovornosti, od građana do njihovih predstavnika u lokalnim i državnim institucijama.
Eliksir mladosti prodaje se već stoljećima
f: Je li Radman zbog, kako on kaže jedne avanture, doista zaslužio toliko teških kritika, čak i to da je šarlatan u znanosti?
Šarlatanstvo i prodaja eliksira mladosti poznati su stoljećima i ne mislim da se Radmana treba izolirano kritizirati zbog njegove avanture s prodajom ADR preparata. Moja kritika je usmjerena prema onima u pozadini koji iskorištavaju znanost i znanstvenike u manipulaciji građana radi prodaje neispitanih preparata. U konkretnom slučaju, Radmana su iskoristili ljudi koje imaju najveću materijalnu korist, a mudro šute i ne odgovaraju na pitanje je li ADR eliksir samo modificirani Megamin. Drago mi je da je Radman bio kritičan prema medijskoj promociji ADR eliksira u gostovanju na HTV-u.