Debljina se liječi u glavi

Kad sam vidio da mi 32-godišnji sin mora oblačiti čarape, rekao sam sada bi bilo dosta. Skinuo sam najprije 35 kilograma, a onda dobio 60, pa sam sa 146 pao na 122, pa otišao na 170 kg da bi na kraju završio na 201 kg i bio skoro potpuno nepokretan, sada imam 169,6 kg – priča Zdravko. Probao sam svašta, držao se dijeta koje sam uzeo iz novina, ali naprosto nisam izdržao, preteško je i prezahtjevno. K tome, mnoge od tih dijeta teško je financirati – dodaje.

To je samo jedna od priča koju smo čuli na grupi za mršavljenje koja se svakoga tjedna okuplja na Klinici za psihološku medicinu zagrebačke bolnice Rebro, koju vodi poznati zagrebački psihijatar dr. Veljko Đorđević. Prije nego što su zakucali na vrata klinike ovi su ljudi probali sve - i dijete, i čajeve, i preparate. Otkako pohodi terapiju Đurđa je uspjela izgubiti 45 kg. – Uvijek sam se uvjeravala da se debljam zbog bolesti štitnjače, ali to naprosto nije bila istina. Najlakše je reći da se debljate zbog bolesti, a ne zbog hrane. Imala sam 140 kg. Sada se više ne debljam i to mi je najvažnije. Nekada sam morala voditi dnevnik hrane, sada više ni to ne moram.Čim vidim što je na stolu, znam koliko kalorija ima – priča Đurđa. Razlozi debljanju nisu jednoznačni, svaki od pacijenata ima svoju priču, proživljavao je osobnu dramu.

Čovjek je čovjeku – lijek
– Radio sam na onih jedinih šest ratnih brodova koje je naša brodogradnja uspjela prodati Gadafiju, sjećate se. Bilo je naporno i stresno, velik je to posao bio. Nakon toga posla više nije bilo, ne radiš ništa, puno sjediš – priča Ratimir i dodaje da kad nemaš što raditi, hvata te nervoza. – Imam i dva stenta, i malo pomalo eto i debljine. Imao sam 105 kg, pa narastao na 140 s tendencijom porasta. Otišao sam kod dr. Jelčića na endokrinologiju, a od tamo su me uputili ovdje. Sada sam na nekih 108 kg, ali uz psihoterapiju potrebna je i fizička aktivnost, pa dnevno prijeđem 15-20 kilometara – otkriva recept. Jasnina je priča možda i najdramatičnija.

– Bila sam službenica u Fini u Zvonimirovoj kada se dogodio onaj napad – prisjeća se s vidljivom nelagodom na licu. – Stres je zbog tog događaja bio ogroman i odrazio se na tjelesnu težinu. Došla sam na 80 kg, ali sam s grupom uspjela smršaviti 20 kila – priča i odmahuje rukom kao da želi odagnati sjećanja. Nedjeljku je, ubacuje se u razgovor, prirodna težina bila 120 kg, no došao je na 194 kg. – Zamislite kako je to kada cijeli dan ništa ne stignete pojesti a onda sve nadoknadite navečer iako znate da to i nije najpametnije. Nikakve dijete ni pripravci ne pomažu. Sada imam 171 kg i konačno se vidi da sam nešto izgubio – kaže zadovoljno.

Znamo što je bazalni metabolizam, kažu gotovo u glas, 1500 kalorija i to u pet obroka. Ako pojedeš više, negdje ih moraš i potrošiti. – Unutar ove grupe čovjek je čovjeku lijek – kaže Snježana koja je nepotrebne kilograme već izgubila, ali na grupu i dalje dolazi. Gdje je tu potpora sustava, države?, pitamo ih. – Država? Joj, dajte molim vas – kaže Zdravko, inače jedan od najvjernijih članova grupe. – Kada dođem predati putne naloge službenik me pita “jel’ morate baš svaki tjedan i još ovako dugo?”. Kad sam dolazio kod doktora, naprosto bi mi u ruke dali neki dijetni jelovnik i to bi bilo to.

A na jelovniku orade, brancini što ne mogu platiti. Nije vam državu baš briga za naše probleme – razočarano će Zdravko. Doista, pretilost u Hrvata problem je već dugo vremena, da bi posljednjih godina poprimila gotovo epidemiološke razmjere. Preko polovice hrvatskog pučanstva prekomjerno je teško, a 20% je debelo. Osim čisto logičnih razloga debljanju s kojima smo se upoznali na grupi, veliki utjecaj na to hoćemo li se svrstati među onih 2,2 milijuna previše teških Hrvata ima i okolina. Organizam ima svoje zakonitosti pa je tako i pretilost vezana uz namirnice koje uzimamo.

– Nažalost, ne jedemo prema načelu sezonskih namirnica, nije prirodno da u ovo doba godine na tržnicama nalazite nešto što nikako nije uobičajeno za taj period, nego je uzgojeno u staklenicima ili plastenicima – kaže poznata nutricionistica Mimi Vurdelja. Takve namirnice ne sadrže sve što treba našem organizmu. Drugi je problem rast fast food lanaca i prehrambene ponude u shopping centrima te grickalice koje imaju iznenađujuće velik utjecaj na pojavu pretilosti. Također, debljini dopri-nosi i neoriginalnost te neukost u pripremi hrane i odabiru namirnica.

Svačiji bi zadatak trebao biti da or-ganizam ne dođe u stanje kiselosti, oksidacije i upale. Danas uobičajeni način prehrane vodi upravo u takva stanja. Činjenica je i da proizvođači tih sredstava za mršavljenje redovito ne snimaju organizam, odnosno u kakvom je on stanju. Hrana ima najbiološkiji efekt na organizam pa ako dođe do pretilosti, tada se radi o stilu života koji očito nije dobar. – Nutricionizam kao predmet bi trebalo uvesti i u škole – misli Mimi Vurdelja. U Hrvatskoj već deset godina djeluje i Udruga za pre-venciju prekomjerne težine. Bilo je to vrijeme kada se debljina nije smatrala zdravstvenim problemom, već isključivo estetskim. Kako je vlastiti izgled čovjeku još uvijek najbitniji, tako je i glavni motivator za smanjenje težine bio upravo taj. To je kao najgoru posljedicu imalo porast ponude raznih proizvoda, tabletica, čajeva, masaža... Unatoč toga što nitko dugoročno nije uspio održati liniju, takvi “prazni” preparati su se prodavali kao nikada.

Prema riječima Sonje Njunjić iz Udruge, najgora posljedica bila je kod osoba koje su samo mode radi “htjele s vremena na vrijeme izgubiti pet do šest kilograma, a zapravo su se pretvarale u debele osobe sa svim posljedicama koje debljina uzrokuje. Mnoge mlade žene su ugrozile svoje zdravlje koristeći takve neprovjerene preparate i tako sa 40 godina imale niz zdravstvenih tegoba; od visokog krvnog tlaka, poremećaja šećera u krvi, problema sa disanjem...Ali bilo je i ekonomskih posljedica. Mnoge su osobe tako svjedočile da su u 10 do 20 godina koristeći svašta što ima na tržištu, potrošile novca u vrijednosti automobila srednje klase. Posljedice su ostale i na obiteljskim odnosima, jer oni koji su koristili takve preparate, gladovali bez velikog ili nikakvog dugotrajnog učinka, pokazivali su visoki nivo netolerancije, razdraženosti, čak i depresivnih ispada tako da je stradavala cijela obitelj. Grupe poput one dr. Veljka Đorđevića rijetke su, no zato prodaja različitih preparata za mršavljenje cvate, a naklade tiskovina i novinskih priloga u kojima su tema razne dijete rastu.

Traženiji od lijekova
Prema podacima Gradskih ljekarni Zagreb za 2009. godinu udio dodataka prehrani u ukupnom volumenu prodanih proizvoda iznosio je 89,58% a lijekova tek 10,42%. Kapsule jednog biljnog preparata za mršavljenje prodavale su se u ritmu od 8.000 pakiranja mjesečno. Karlovčanin Josip Terentuta nabrojao je da je u periodu od nekih 15 godina uspio nakupiti 50 kg “viška”. Pokušavao se “dovesti u red” dijetama i preparatima, no efekt je bio sličan kao i kod njegovih kolega iz grupe - skineš pet-šest, ali onda dobiješ sve nazad plus još dodatnih pet. Korak po korak dođeš na mojih 167. – Sve je u glavi, nastavlja, prvo moraš sebi priznati da imaš problem, svi smo mi ovisnici o hrani, priznali to ili ne a tu je i ključ rješenja tog problema, nikakve dijete tu ne pomažu, samo čelična disciplina. Nikada se ne smijete opustiti – ističe.

Ali, jesu li točne tvrdnje grupe za mršavljenje dr. Veljka Đorđevića da ništa od tih preparata zapravo ne djeluje? – Liječenje debljine je dugotrajno i kompleksno; vrlo je zahtjevno – govori dr. Jozo Jelčić, endokrinolog- dijabetolog, voditelj Centra za debljinu Zavoda za endokrinologiju KBC Zagreb. U liječenju je osnovno promijeniti nezdrav stil života i prehrane, te pojačati tjelesnu aktivnost, što je vrlo teško postići. Ukoliko ove mjere ne daju željeni rezultat koristi se i farmakoterapija, a ako ni to ne dovede do poboljšanja tjelesne težine u obzir dolazi operacija želuca.

U liječenju debljine u RH i EU danas se koristi samo jedan lijek: orlistat. Njegov učinak je umjeren; pospješuje smanjenje tjelesne težine za oko 10 % tijekom godinu dana. Ne uzrokuje ozbiljnije nuspojave. Problem je što se ne može koristiti duže od 2 godine, jer za to postoji potreba. Orlistat je naveden kao lijek koji se koristi u liječenju debljine i u nacionalnim smjernicama za liječenje debljine. Barijatrijske operacije želuca se primjenjuju kao zadnja i vrlo efikasna metoda u liječenju debljine. One omogućuju smanjenje tjelesne težine za 40-70 kg tijekom 1-2 godine, uz blago povećan ali prihvatljiv rizik komplikacija. Sve ostalo što se koristi u liječenju debljine i nalazi na tržištu s tom namjenom, a to su različite dijete i dodaci hrani, ne koristi se u liječenju debljine, jer nema dokazanu učinkovitost.

Uz dijete može doći do početnog mršavljenja, ali se nakon toga svi ponovno ubrzo udebljaju. Među dijetama ima i nestručno načinjenih, pa čak i opasnih. Što se tiče dodataka hrani, ni za jedan od njih nema dokaza da su učinkoviti u liječenju debljine. – Međutim, njihovo uzimanje može uzrokovati neželjene nuspojave – kaže dr. Jelčić i ističe da postoje dva osnovna problema s kojima u liječenju debljine, a koji su izvan domašaja medicinske struke. To su neadekvatno i lažno reklamiranje, i prezentiranje dodataka hrani te nadriliječništvo. Liječenje pretilosti prisutno je u nas više desetljeća, no tek odnedavno ono poprima ozbiljnije obrise. Đorđević ima dug staž u borbi protiv različitih vrsta ovisnosti. – S problemom pretilosti susreo sam se prije dvadesetak godina, još dok sam radio u Vinogradskoj. Prije dvije godine organizirao sam simpozij gdje smo istaknuli glavnu filozofiju u borbi protiv prekomjerne debljine - svaki je gubitak dobitak! Također smo pokazali da se protiv debljine može boriti samo interdisciplinarno – kaže Đorđević.

Kako je god izrazito pretilih osoba problem u glavi, Đorđević je uveo psihoterapijski model kojim se mijenjaju navike. Obavezan je dnevnik prehrane, zbrajanje dnevno unijetih kalorija. Na grupi se rješava cijeli niz duševnih problema koji takve osobe imaju i te osobe kreću u proces zdravog mršavljenja, dakle mršavi se konstantno i polako. Mršavljenje nije događaj, to je proces za koji se treba pripremiti i ozbiljno mu pristupiti. – Naša grupa, otkako se okupila, sastavljena je normalno od ljudi s istim problemima, uspjela ukupno izgubiti 450 kg. Danas su to drugi ljudi koji su u početku zbog prekomjerne maligne težine i životno ugroženi – ističe Đorđević.

Međusobno se podržavaju i bodre, sudjeluju u rješavanju kriznih momenata, pomažu jedni drugima da stečene obrasce jedenja zadrže. Svi zdravstveni parametri su im se stabilizirali. Prekomjerna debljina postaje kronični poremećaj ukoliko se o njemu prestane razmišljati, no može se dogoditi i neki moment koji ponovo generira pretilost. Iako u grupi ima više žena nego muškaraca ne može se reći da pretilost bira. Posebno je iskustvo bilo kada su posjetili kongres, jer su se tada s njima mogli upoznati i kliničari koji ih zapravo vide samo jednom. I dr. Jelčić ističe da sredstvima za mršavljenje nema mjesta. Današnji liječnici pridržavaju se pravila tzv. medicine zasnovane na činjenicama, odnosno dokazima. – Dodaci hrani ne spadaju pod okrilje strogih pravila koja se primjenjuju za lijekove. Za većinu ovih dodataka hrani nedostaju kvalitetne studije u kojima bi se utvrdili njihovi pozitivni i negativni učinci – kaže Jelčić.

Do sada ni za jedan ovakav preparat nije dokazana korist u liječenju debljine, pa se i ne preporučuju u algoritmima za liječenje u našoj zemlji, EU ili SAD. Postoji cijeli niz metoda i postupaka koji se po propisanom redoslijedu primjenjuju u liječenju ove bolesti i daju pozitivne rezultate. Naravno da je neetično umjesto toga preporučiti korištenje neučinkovitih sredstava i metoda liječenja.

Lažno reklamiranje
Ne samo da je primjena ovakvih sredstava neetična, nego se može postaviti pitanje i stručne pogreške (pod uvjetom da se radi o liječniku). Možda je još veći problem što se “liječenjem” debljine u nas bave i osobe koje nisu liječnici, pa se ne može ni postaviti pitanje profesionalne etike i profesionalne greške, jer su oni izvan zakonskog sustava. Iako naše kazneno pravo predviđa sankcije za liječenje bez propisane stručne spreme, jer to predstavlja nadriliječništvo, to očito nije prepreka onima koji se time bave. Možda je najštetniji učinak agresivnih reklama kojima se ova sredstva reklamiraju. Dodaci hrani se lažno reklamiraju kao lijekovi koji liječe debljinu.

Tako nisu ni registrirani, niti mogu biti registrirani. U reklamama se navode neistiniti podaci o brzom i lakom liječenju debljine, što je zavođenje i pogrešno informiranje, a vrlo je štetno. Iz ovih reklama se može stvoriti zaključak da ni debljina ni njeno liječenje nisu opasni. Što više debljina se prikazuje kao da se ne radi o bolesti i da se njome može baviti bilo tko (što je opet neistinito i opasno). Među bolesnicima se uspostavlja pogrešan i vrlo štetan koncept brzog i lakog liječenja debljine. Ovakvo reklamiranje je po Pravilniku o hrani za posebne prehrambene potrebe i Pravilniku o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama nedopustivo, odnosno kažnjivo. Unatoč svemu, ipak smo svakodnevno izloženi “bombardiranju” ovakvim reklamama.