Izdanje:
Tako se voli Hrvatska i poštuje dužnost, moglo se pomisliti kad je Jadranka Kosor svoje posljednje premijerske trenutke iskoristila kako bi od foteljaša Croatia osiguranja zatražila izvještaj o kreditu danom dva dana prije izbora Coningu. To je ona omiljena tvrtka budućeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića koji s njom već 15 godina nema ništa, ali je pokazao kako je upućen u tajne njezina poslovanja pa i o kreditnim jamstvima. Ali, premijerka je na kraju svoje priče o Coningu stavila točku, umjesto da je nastavila kako će tražiti izvještaj i od ministarstva koje je na dan potpisivanja koalicije Kosor-Kerum supruzi splitskog gradonačelnika poklonilo dozvolu za izgradnju restorana na Marjanu. Na žalost, očito postoje okolnosti kad se ne može sve učiniti za Hrvatsku, kad ju se može za nešto i dati, pa i prokockati. U vođenju države nema prijateljstva, rekao je pak u srijedu predsjednik dr. Ivo Josipović u intervjuu u Jutarnjem listu o svojim budućim odnosima sa Zoranom Milanovićem baš nakon što danima i mjesecima svjedočimo nizu upravo suprotnih primjera, koji kriju plodno tlo za korumptivno ponašanje. Tako smo doznali kako je Andrija Hebrang, da bi svom prijatelju i bivšem poslodavcu svoga sina sredio problem s brodom, svojedobno nazvao šefa Carine Mladena Barišića. Pročelnik zagrebačkog ureda za planiranje Davor Jelavić zbog nesreće svoga prijatelja Tomislava Horvatinčića nazvao je prijatelje gradonačelnika Milana Bandića i ministra Tomislava Karamarka. Supruga guvernera HNB-a prodala je gubitničku tvrtku Agrokoru, iz kojeg je potekao Željko Rohatinski i gdje im radi kći. Lobist Mate Granić bez imalo ustezanja u sudnici je ispričao kako mu je kao ministru njegov zamjenik Ivo Sanader sredio privatni kredit u Hypu, a da nije ni ušao u banku koja se kanila razvijati na našem tržištu. Koliko smo ogrezli u prihvaćanju kompromitirajućih situacija dokaz je i da je nezapaženo prošao sukob interesa u kojem se našao Hrvatski helsinški odbor dodjeljujući nagradu predsjedniku Sabora. “Priznajemo, naša su mjerila nešto pomaknuta”, obrazloženje je odluke HHO-a kojom su Luki Bebiću dali nagradu “Miko Tripalo” za unapređenje kulture ljudskih prava za 2011. godinu.* Za nekoga tko ne zna što je Bebić učinio za ljudska prava opširno obrazloženje nagrade neće mu utažiti znatiželju. HHO samo obrazlaže svoju motivaciju za nagrađivanje “prijatelja” i “pokrovitelja naših desetoprosinačkih okupljanja”, lidera i veselog i tolerantnog državnika koji je pokazao da Sabor “može još uvijek biti središnja ustanova hrvatske politike i javnog života”. Baš u godini kad je Sabor dosegao nikad nižu razinu, kad smo u tom središtu političkog nemorala svjedočili prizemnim raspravama i zlouporabama koje su Sabor pretvarale i u isključivi instrument stranke i pojedinaca. Luka Bebić izuzetan je povijesni primjer dužnosnika koji je i jednu od najviših i najčasnijih funkcija založio kao jamstvo za slobodu osumnjičenog za teško kršenje zakona i zlouporabu državne blagajne. Za njegova predsjedanja Sabor je po prvi put u svojoj povijesti donio sramotnu odluku o uskraćivanju imuniteta zastupniku zbog njegova temeljnog prava na slobodu govora. S druge strane, trgovali su s imunitetom drugog zastupnika unatoč sumnji u teške zlouporabe na gradonačelničkoj funkciji. Tako su imali kvorum i za donošenje nakaradnog, niškoristi Zakona o ništetnosti u Hrvatskoj, koji je proizveo samo štetne efekte izvan Hrvatske, a koji je nametnut, dakako ne zbog Branimira Glavaša, već što se osobno razjareni Vladimir Šeks našao na srbijanskoj optužnici... I HHO navodi: “Izuzetno je važno vratiti dignitet Saboru!” obrazlažući kako se Bebić nosio sa prljavcima “odmakom od uskostranačkih interesa i s uporištem u vladavini prava”. Dobro je što je zahvaljujući pomaknutim mjerilima HHO-a kod Bebića uočen taj pomak za “kulturu ljudskih prava” pa makar je prosvjetljenje došlo u posljednjoj godini njegova političkog života. Tako je afirmirano drevno pravilo kojem je Bebić bio tako vjeran, da je bitno na vrijeme shvatiti, promijeniti stav, uniformu... I baš i nije “poseban merak”, kako kažu u HHO-u, zaključiti da su čak i zaštitnici ljudskih prava podlegli sukobu interesa nagrađujući svoga prijatelja i pokrovitelja. Makar i nehotimice, odaslana je loša poruka kakvu su i foteljaši Croatia osiguranja odaslali Čačiću i novoj vlasti. Ipak su prijateljstva i dodvoravanja predugo iznad vladavine prava da bi ih se nova vlast uz čarobnu riječ “promjene” samo tako riješila.