Izdanje:
Na tržištu knjiga o rock zvijezdama (i umjetnicima uopće) puno veću vrijednost imaju autobiografije nego biografije u kojima ne znate što vam manje treba – puko nabrajanje činjenica iz nečijeg života koje, komprimirane na najvažnije, možete dobiti u svakoj enciklopediji ili da vam autor naknadnom pameću psihologizira i objašnjava “unutrašnje motive” umjetnika kojega najvjerojatnije nikada nije sreo u životu. To je načelna situacija, ali postoje, dakako, i izuzeci. Jedno od takvih izdanja je “Dva srca”, sastavljeno od dviju knjiga koje je američki glazbeni kritičar i radijski voditelj Dave Marsh napisao o Bruceu Springsteenu. Prvu knjigu “Rođen za bijeg” objavio je 1979., a njezin nastavak “Dani slave” 1987. godine (s nekoliko reizdanja do spajanja u ovo zajedničko djelo). Marshova je knjiga značajna i različita od većine drugih rock biografija po dvije glavne karakteristike. Marsh je dugogodišnji Springsteenov prijatelj, boravio je u njegovoj blizini i dobivao informacije iz prve ruke. A drugo, možda još važnije, dobar je pisac, ima originalan stil, nije štreber koji se striktno drži kronologije nego analizira i povezuje stvari te koliko piše o Springsteenu toliko piše i povijest rock’n’rolla. U tom smislu gotovo da “Dva srca” nisu samo dvije knjige u jednom (o Bossu), nego i tri (povijest r’n’r-a). Dakako da prijateljevanje s Bossom i činjenica da je Marsh oženio jednu od njegovih menadžerica može izazvati određenu podozrivost prema objektivnosti, pa je autor nakon prvog izdanja trpio dosta jake kritike koje su bile više formalne nego sadržajne prirode. Jer Marsh doista ne pristupa Bossu dogmatski - iako mu se, naravno, sveukupno klanja - a ako je ispustio neki eventualni sporni detalj iz njegove biografije, to su više podaci iz sfere poslovanja i intime (premda mu i tu dijeli packe za poniženje bivše djevojke Lynn Goldsmith), negoli nužno karijere i njegovoga “drivea”. Danas eventualno možemo imati pritužbe na starost spomenutih knjiga (iako je Marsh nadopisivao poglavlja i nakon 1987. godine), ali se tu činjenicu, pored nekih vremenskih pukotina, može promatrati i s pozitivne strane. Naime, puno je zanimljivije, osobito kada se radi o ovako rasnom autoru, čitati knjigu koja je rasla uz bok Springsteenu; na taj su način opipljivije obrađene određene teme koje bi s današnje distance vjerojatno bile možda nepotrebne. Na primjer, kada Marsh opisuje da “Nebraska” ima tematske sličnosti s pjesmom “Holidays In The Sun” Sex Pistolsa (tko bi danas u knjizi o Bossu trpao primjere kao što je “Gary Gilmore’s Eyes” Advertsa?). Ali, u tom su trenutku to bile važne stvari, punk je bujao, i u tom smislu knjiga djeluje poput vremeplova, a ne kao pijedestal s kojega se autor idolopoklonski ili “istraživački” osvrće na božanstvo i njegovo poslanje. Najveći kompliment koji možete uputiti ovakvim knjigama jest reći da su intrigantno štivo bez obzira na to koliko ste poklonik rada njegovoga subjekta. Ovo je takva knjiga.