Izdanje:
Roman “Lomljenje vjetra” Ede Popovića, kojeg je nedavno izdao zagrebački OceanMore nije lagano žanrovski odrediti. Zbog visoke stilske razine, majstorski klesanih rečenica, te dobro strukturirane naracije, Popovićeve ponajbolje proze (Ponoćni boogie, San žutih zmija, Izlaz Zagreb Jug i Priručnik za hodače...) dobile su konkurenciju u izboru za autorov “The best off”. Kako je autor i aktivist u udruzi Pravo na grad, njegov društveni angažman nije naudio piscu, naprotiv, transponiran je na najbolji mogući način. Zbivanja romana odvijaju se 2020. godine. Hrvatska ne postoji kao država. Jadranska obala, otoci i Istra u vlasništvu su offshore kompanija i banaka. Sedam gradova opasanih zidom (Zagreb, Osijek, Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeka i Pula) ujedinjeni su u Holding koji živi od poreza, trgovine i mešetarenja. Preostala dobra (ograđeni izvori pitke vode, elektrane, aerodromi, autoceste, slavonske njive, goranske šume) u vlasništvu su korporacija. Područje izvan zidova i žičanih ograda naziva se Zonom. Tu završava sve što Holding probavi i ne donosi profit - odlagališta otpada, javne bolnice, vrtići, škole, fakulteti, kazališta, ubožnice, starci, bolesnici, neplodna zemlja. Vlast ima Hanezlo, što je akronim od “Heroji, a ne zločinci”, organizacija koja je prije vladanja Holdingom od 1991. upravljala Hrvatskom. Srodnici Hanezlota su Čikaška škola ekonomije, MMF, WTO, British Petroleum, CIA, Svjetska banka, Kolumbijski narko kartel, Microsoft, američki, britanski, ruski i francuski šefovi država... Dakako, kvaliteta romana ne iscrpljuju se na provokativnim motivima. Tu je i dobra karakterizacija likova. Jedan od njih je i ratni veteran Ivan Vida, koji je i prije 2020. prejasno uočio da je novac jedina ideologija. U Zoni su sustavu neprilagođeni likovi, Tamne kapuljače i Nejestivi. Među Nejestivima su i Fraktalna, Vrtlar i Vanča, no mogu li promijeniti svijet, logično, ovisi u velikoj mjeri i od čitatelja ove knjige... Cervantes, Boccaccio, Flaubert, Whitman, Melville, Tolstoj, Babelj, Villon, Dostojevski, Krleža, Bulgakov, Genet, Döblin, Wolfe, Sever, Džubran, Vonnegut, Zupan, Valent - pisci su koji se u Holdingu ne mogu dobiti u knjižarama. Zabranjeni su i kršćanski mistici, zenbudisti, a iz Biblije su uz pomoć crkve, multinacionalne korporacije tisućljetne tradicije s golemim posjedima, izbačene mudrosne i proročke knjige, te evanđelje. Je li utjeha što na početku romanu piše “ovdje opisani događaji nemaju nikakva uporišta u stvarnim događajima”? Nije. Jer, rečenice “pisci su postali obrtnici a čitatelji kupci. Što se dobro prodaje, zdravo je. Što se ne prodaje, bolesno je, prijeteće, i otpada” itekako su stvarnosne i 2011. Nešto nade pruža podatak da se sve što je zabranjeno u Holdingu može dobiti u Zoni. Vrag je odnio šalu, valjda će nas zapasti manje zlo... Zbog svega toga dvojimo je li ovo žanrovski znanstvena fantastika ili ipak hrvatska najstvarnosnija proza. Tečno Popovićevo pripovijedanje biva nesumnjiva kvaliteta ma koji žanr odredili.