Izdanje:
Uskrsni ponedjeljak bio je Dan-D za francuske birače i kandidate u predsjedničkoj trci. Počeo je završni sprint od 12 dana, tzv. službeni dio kampanje. Do petka 20. travnja na snazi su izuzetno stroga predizborna pravila. Na ulicama se pojavljuju službeni plakati desetorice kandidata, na televiziji promidžbeni spotovi čiju proizvodnju financira, ali i regulira država. Vrijeme dodijeljeno svakom od kandidata na televiziji i radiju mora u sekundu poštivati pravilo jednakosti, ne samo u trajanju, već i u terminu u kojem se emitira, što je noćna mora za novinare i za Visoko vijeće za audiovizualne medije koje nadzire poštivanje tih pravila. Francuzi vole politiku.
Angažiraju se u strankama, u raznim udrugama i pokretima. Raspravljaju, čitaju novine, gledaju političke debate na televiziji. A izbor predsjednika države predstavlja vrhunac francuskog političkog života. U francuskom predsjedničkom sustavu šef države je zapravo “izabrani kralj“. Jamac Ustava, načelnik oružanih snaga i zaštitnik naroda unutar i izvan francuskih granica. Uostalom, ovdje se govori o “kraljevskim“ resorima kada je riječ o vanjskim i unutarnjim poslovima, obrani, pravosuđu. Razumljivo je stoga da svaki građanin osjeća veliko zadovoljstvo u mogućnosti da sam bira istinskog vlastodršca, ali i da ga može “otpustiti“ nakon pet godina. U francuskim se medijima već tjednima govori o “čudnoj“, “dosadnoj“ kampanji. Kampanji koja ne uspijeva zainteresirati niti mobilizirati građane, s unaprijed podijeljenim ulogama za drugi krug (Sarkozy-Hollande) i najavljenim rekordnim brojem “apstinenata“. prema posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja, suzdržani glasovi mogli bi dosegnuti 32 posto u prvom krugu izbora.
To bi značilo prestizanje dosadašnjeg rekorda od 28 posto iz 2002. koji je omogućilo ekstremno desnom Jean- Marie le Penu da uđe u drugi krug nasuprot Jacques Chiracu. Trauma je 2007. svima još bila u mislima i sudjelovanje je tada dosegnulo rekordnih 83 posto.
Originalni članak objavljen je u tisku