Izdanje:
Boris Ščitar / Pixsell
Dok je “plakao” u izbornoj noći zbog gubitka izbora, Vladimir Šeks je zapravo uživao. Znao je da dolazi njegovo vrijeme i da će opet, kao prije desetak godina kad je “izmislio” Ivu Sanadera, ponovo biti ključni čovjek u izboru novog predsjednika HDZ-a. A to kod Šeksa stvara nezamislivu količinu adrenalina. Kao što svaki nogometaš mašta da postigne pobjednički gol u zadnjoj minuti finala svjetskog prvenstva, tako Vladimir Šeks voli izvanredne situacije. Kad druge hvata panika i strah zbog kojeg postaju paralizirani, Šeks stupa u akciju. I sada, dok u HDZ-u traju karmine, jedini on ima inicijativu. Samo je zbog toga ostao glavni igrač u stranačkom rašomonu. Jer Šeks niti ima jaku stranačku podršku, niti je osvojio neki dobar izborni rezultat, a sada vidimo da se buni i njegova baza Slavoniji.
Traži se krivac
Iako nije osramoćen, HDZ je uvjerljivo izgubio izbore. Premalo za stranku koja je vladala 17 od 21 godine hrvatske neovisnosti. Stoga je svaki rezultat osim pobjede veliki neuspjeh. U HDZ-u kuha nezadovoljstvo i traži se krivac. Jadranka Kosor neće podnijeti ostavku, ali će sasvim sigurno imati ozbiljnog, a na kao što je do sada bio običaj u HDZ-u, fingiranog takmaca koji je zapravo samo glumio unutarstranačku demokraciju. Kao glavni protukandidat već se ponudio sadašnji potpredsjednik Darko Milinović. On i Kalmeta su donijeli HDZ-u uvjerljivu pobjedu u IX. izbornoj jedinici. Ima dobru izbornu bazu i relativno široku podršku u stranci. Iako mu predbacuju da ne može računati na podršku izvan tradicionalnog HDZ-ovog biračkog tijela, Milinovića nikako ne treba unaprijed otpisati. Ako uspije dobiti podršku Šeksa (to će biti teže) i Kalmete (vrlo vjerojatno), onda je blizu ostvarenja životnog sna. Međutim, ako se i ne popne na sam vrh, svakako će značajno utjecati na izbor šefa najjače oporbene stranke. Njegova slaba točka je to što je bio preblizak s bivšim premijerom Ivom Sanaderom i što bi mu Uskok mogao pomrsiti račune. - Kad bi Šeks danas morao birati između Jadranke Kosor i Darka Milinovića, izabrao bi Jadranku - tvrdi naš sugovornik iz HDZ-a. Ljuti neprijatelji bi se mogli udružiti ako odluče instalirati neko novo “neutralno” lice koje bi moglo pomiriti HDZ-ove frakcije. Stoga se i puštaju probni baloni da će se kandidirati i trenutni ministar vanjskih poslova Goran Jandroković. On ima dugi stranački staž i solidnu stranačku bazu, ali bez jakih saveznika vrlo bi teško mogao pobijediti sadašnju šeficu. No, ako ga Šeks, Kalmeta i Milinović uzmu pod svoju zaštitu, onda mu akcije značajno rastu. “Njih troje sasvim sigurno imaju snage da ‘izaberu’ novog predsjednika HDZ-a” kaže naš sugovornik. Tim više što bi im se mogli pridružiti Petar Čobanković te u braniteljskih krugovima vrlo utjecajni Josip Đakić. Problem sa Šeksom je u tome što nikada nije do kraja odan. Ujutro može s Kalmetom i Milinovićem rušiti Kosoricu, a onda poslijepodne sklopiti s njom pakt i svojim dojučerašnjim saveznicima “odsjeći glave”. Jandroković ima nešto veće izglede od mladog Andreja Plenkovića. Mladi diplomat ima puno kvaliteta, ali mu je nedostatak što ima tek nekoliko mjeseci stranačkog staža, što može biti veliki, pa čak i nenadoknadivi, minus kod članstva.
Prepone bole u oporbi
To je nedostatak i Tomislava Karamarka koji je neposredno prije izbora pristupio stranci. Karamarko ima i neke druge nedostatke. Stalno je ozbiljan i natmuren, a biračima se uz izborni program mora ponuditi i malo optimizma. Moguće je da HDZ-ovo vijeće staraca izabere do sada nekog novog političkog talenta pa čak i Jasena Mesića. Jadranka Kosor neće se lako predati. U Sabor je progurala svoje ljude koji su joj po logici stvari odani. Dok Davor Božinović, Domagoj Milošević, Đuro Popijač i Marina Dalić nemaju gotovo nikakvog ugleda u stranci (čak bi se moglo reći da ih većina članstva ne podnosi), Miroslav Tuđman je akvizicija koja će joj se isplatiti u unutarstranačkim izborima. Sin utemeljitelja HDZ-a i Ivan Aralica čuvat će Jadranku Kosor od svakog napada s desnice. Izborni sabor, koji se neće održati prije ožujka, trebao bi označiti i pravi početak demokratizacije HDZ-a. Dok članstvo priželjkuje da svaki od navodno 220.000 HDZ-ovaca glasuje za budućeg šefa, članovi predsjedništva nisu oduševljeni. Opet zbog svojih uskih interesa. U tom slučaju ne bi mogli kontrolirati procese pa bi se moglo dogoditi da bude izabran netko potpuno neovisan od stranačkih oligarha. Koji paradoks. Žele raskrstiti sa Sanaderom, ali svejedno kane izabrati “novog Sanadera” po stranačkim zakonima koje je donio najpoznatiji stanovnik Remetinca. A to je siguran put u ponor. Ako se HDZ ne demokratizira, mogao bi na malo duže vrijeme grijati oporbene klupe. U njima nema moći i novca, nego, kako je priznao budući premijer Milanović, samo bole prepone.