Izdanje:
Marko Lukunić/Pixsell
Radimir Čačić i Zoran Milanović sjede na poklopcima Papinovih lonaca na kojima piše HNS i SDP, u kojima kuha i pišti na sve strane. Koalicija je čvrsta, podebljana žestokom Milanovićevom zaštitom Čačića, ali u obje stranke nezadovoljstvo raste. Njih dvojica i dalje kao da toga nisu svjesni, opsjednuti prije svega svojim međusobnim odnosom, odlučni da ih u tome ne može omesti ni njihov sve lošiji imidž u javnosti ni činjenica da u strankama ima sve više problema. Animozitet prema njima kao predsjednicima raste, ali raste i netrpeljivost između dviju stranaka, što prijeti eskalacijom uoči lokalnih izbora. I u jednoj i u drugoj stranci sve se glasnije može čuti da je greška bila dozvoliti da predsjednici stranaka budu ljudi koji nemaju ni vremena ni volje baviti se strankama, što zbog zauzetosti izvršnom politikom, što zbog toga što im izgradnja stranaka uopće nije na listi prioriteta. U SDP-u je sve više onih koji ponavljaju svojedobne Linićeve riječi da premijer i predsjednik stranke trebaju biti dvije osobe, jer je njegovo iskustvo iz mandata 2000. pokazalo da se jedan čovjek teško može baviti i jednim i drugim, a da pri tome nešto ne trpi. Milanović je bio ogorčen na tu Linićevu izjavu, misleći vjerojatno da je sposobniji od Račana i da mu se neće dogoditi pasivizacija stranke dok vlada u Banskim dvorima, ali esdepeovci, koji su se u rujnu prošle godine poslušno priklonili Milanovićevom napadu na Linića, sada imaju dojam da je Linića trebalo poslušati. U HNS-u imaju drugi problem, ali svodi se na isto: za stranku bi bilo bolje da Čačić nije predsjednik stranke. Rejting Radimira Čačića je katastrofalan. U nepopularnosti je premašio Ivu Sanadera, a to nije mala stvar, pa su u HNS-u stoga uvjereni da je to razlog zašto se rejting HNS-a kreće oko 3,5 %, što je puno manje od priželjkivanih između sedam i deset posto. Mnogi od njih bili bi sretniji da je Čačić nakon presude, ako već ne prije, odlučio na neki način udaljiti se od stranke umjesto da je pretvara u svog taoca. No, unatoč nezadovoljstvu, petlje za suprotstavljanje Čačiću nema, pa ni nakon što atmosferu susreta HNSovaca u Sv.Martinu na Muri, kako sami kažu, nije uspjela spasiti ni vesela milenijska fotografija koja je trebala pokazati snagu i jedinstvo.
Zabranio raspravu o presudi
Čačić je odbio čak i mogućnost da se o njegovom položaju nakon presude mađarskog suda raspravlja na stranačkim tijelima. Njegova nervoza i ljutnja otišli su tako daleko da se nitko nije ni usudio postaviti to kao pitanje. Radije su se odlučili praviti da je sve u redu nego provocirati gnjev predsjednika. Distanciranje Vesne Pusić, jedine koja je pokušala otvoriti pitanje HNS-a prije i nakon Čačićeve presude, bilo je primijećeno, ali je njezino pojavljivanje drugog dana susreta u Sv. Martinu ipak bilo reteriranje, posljedica želje da stvari ne zaoštrava i dodatno ne šteti stranci. No, kažu oni koji je dugo poznaju, bila je to na neki način i poruka da, dok je ovakvo stanje, od stranke diže ruke. Ne želi ulaziti u sukob s Čačićem, ne želi podgrijavati paranoju da mu radi o glavi i da želi njegovo mjesto, na čemu radi dio ljudi oko njega. Jasno je rekla da je mjesto predsjednice HNS-a ne zanima. No, nakon što su godinama zajedno vodili stranku, od 1997. godine, očito je da odnosi nisu kakvi su bili, da suradnje, kojom su malo pomalo zajedno podizali rejting stranke, više nema i da će se blokovi u HNS-u, koji su uvijek postojali i dijelili ljude na njegove i njezine, sada puno jače razaznavati. - Čačić je potpuno rastrgan u Vladi Za njega budućnost HNS-a nije prioritet, iako se tek sada radi na tome da moramo osigurati tu budućnost. On je imao svoju karijeru, može nakon ovoga mandata i u mirovinu ako želi, ali je puno ljudi vezalo svoju sudbinu uz HNS. Njima nije svejedno što će biti nakon lokalnih ili sljedećih parlamentarnih izbora. On međutim o tome ne želi razgovarati. Bilo kakva promjena mu je neprihvatljiva.
Da su izbori sutra, ne bismo prešli prag, a krivicu za to snosi on. Ne samo zbog svog imidža u javnosti, već i zbog toga što se ne bavi strankom. No on se ponaša po principu “nakon mene potop” - gunđaju HNS-ovci, pri čemu su sve su glasniji oni koji se zalažu za smjenu generacija, za prestanak izmjenjivanja Čačića i V. Pusić na čelu stranke. - Rejting je sada takav da ga malo što može pokvariti. Novi ljudi bi mogli pokušati graditi stranku s novih pozicija. Ratko i Vesna su odradili svoje, vrijeme je da se strankom bave neki drugi, a oni svoje karijere nastave u izvršnoj vlasti. Vrijeme je da se otrgnemo od percepcije da smo stranka od dvoje ljudi, da pokažemo novih 20-ak članova koji mogu postati novo vodstvo stranke - jada se jedan od mlađih HNS-ovaca, koji se boji da će stranka, nastavi li ovako padati, doći u situaciju da podijeli sudbinu nekih drugih koje su nestale, poput HSLS-a. Smeta im, kažu, “bolesno” vezivanje uz SDP, izostanak strategije za budućnost stranke, boje se da bi moglo doći do raskola i podjele u stranci. Navikli na stranku koju vodi njih dvoje, oni sa strahom prate tihu misu između njih. Zamjeraju predsjedniku stranke što svoju podršku unutar stranke “kupuje” zbrinjavanjem nekih HNS-ovaca koji se onda bave svojim novim pozicijima, pa im stranka im više nije važna. Muči ih i što su im otvoreni bokovi, što više niti jedan HNS-ovac ne može ozbiljno i kritički istupati u javnosti, a da im se ne prilijepi ponašanje oko Čačića. Sam Čačić im, u svakom slučaju, ne olakšava situaciju. Možda je nesvjestan situacije na terenu, a možda i nezainteresiran za nju, a dojam je da se Vesna Pusić, iako potpredsjednica stranke, pasivizirala prije svega zato da otkloni svaku mogućnost da se međusobno nerazumijevanje ne pretvori u otvorene razmirice, što bi za rejting HNS-a bilo još gore. Drugi potpredsjednik, Ivan Vrdoljak, koji je pokazivao ambiciju da se jednog dana nađe na čelu stranke, poklonio se pred svojim stranačkim mentorom Čačićem i podržao ga na “presici” u Sv.Martinu, koja je održana prije nego što je stranka imala priliku bilo što reći o presudi i eventulanim probelmima koje HNS ima zbog pada rejtinga, a od Predraga Štromara, predsjednika Središnjeg odbora, Čačićeva bliskog suradnika, nije se ni očekivalo da predloži raspravu na tu temu. Rupe su tako zasad pokrpane. Protiv Čačića neće ići nitko, ali 10 mjeseci prije lokalnih izbora stranka se osjeća napušteno i zapušteno.
Netrpeljivi i nezasitni
A slično se osjećaju i SDP-ovci. Po kuloarima pričaju da je u tijeku rat unutar njihove stranke i boje se da će se to sve više vidjeti i u javnosti. Slučaj Holy i Milanovićevo žestoko svrstavanje na Čačićevu stranu kod mnogih je u SDP-u ostavilo gorak okus. Stranačka konvencija je već prije toga pokazala da se protiv Milanovića u SDP-u stvaraju džepovi otpora. Atomizirana na hrpu dezorijentiranih pojedinaca nakon Račanove smrti, stranka je u Milanoviću vidjela faktor okupljanja i obećanje promjena na bolje, nije im smetalo ni što su neki bez milosti pometeni. “Sve je to bilo za jedinstvo stranke”. No, sada se oko nekih stranačkih ljudi okupljaju grupe za podršku, uvjerene da se puno toga krivog napravilo i u strahu da ovo što se radi vodi ka gorem. Dio ih vidi spas u Rajku Ostojiću, dio se okuplja oko mladog Bernardića, dio daje punu podršku “iscipelarenom” Komadini, a ima i onih “ekstremnih” koji pozivaju Holy i Komadinu da izađu iz SDP-a, za početak razbiju Klub zastupnika, uvjereni da bi im se pridružili još neki nezadovoljni zastupnici, a onda pokrenu i novu stranku, “koja će biti više socijaldemokratska, a manje haenesovska”. Poznavajući brzinu kojom se stvari u SDP-u mijenjaju, u taj je scenarij teško povjerovati, no čvrsto Milanovićevo vezivanje uz Čačića kap je koja očito prelijeva čašu strpljenja. Pred lokalne izbore to postaje sve veći problem, jer stranke se moraju početi pripremati za osvajanje lokalnih vlasti. HNS, čini se, nema drugi plan osim “prilijepiti” se za SDP i pokušati u koaliciji i dalje preživjeti, ovaj put na lokalnoj razini, a SDP-ovci, što na Iblerovom trgu, što lokalno, na tu pomisao kose čupaju. Najnoviji sukob HNS-ovog gradonačelnika Dubrovnika Andre Vlahušića i njegovog zamjenika esdepeovca Nike Špalje samo je javno pokazan primjer netrpeljivosti, koju će neki pokušati minorizirati proglašavajući je osobnom, ali koja je u pozadini ipak definirana odnosom SDP-a i HNS-a na terenu i koja među esdepeovcima samo učvršćuje stav da je s “HNS-om nemoguće surađivati, jer su nezasitni”. - Ne mogu zamisliti da slijedi pritisak iz centrale u Zagrebu da koaliramo s HNS-om. Ne želimo ih, ni sami ne znamo kako ćemo proći. Uđemo li u to, riskiramo puno više nego da se sami pokušamo izboriti za što bolji rezultat.
Vlada ne stoji dobro u percepciji javnosti, to se uvijek odražava na lokalnim izborima i ako za godinu dana Čačić ne postane majka Tereza, a znamo da neće, svi ćemo imati užasnih problema - hrabri su za sada, dok naloga još nema, neki od regionalnih šefova SDP-a. Istina, u SDP-u imaju teoretsku mogućnost sami birati koalicijske partnere na lokalnoj razini, no teorija je često daleko od prakse. Svi ovi unutarstanački i međustranački problemi bili bi manje vidljivi, ili manje bitni, da Vlada postiže rezultate koje narod od nje očekuje. Ili da barem prvaci Vlade, Milanović i Čačić, uvažavaju raspoloženje javnosti u pristojnoj mjeri, umjesto da je ignoriraju ili provociraju. No, kako to u prvih sedam mjeseci nije slučaj, oba su si predsjednika na vrat navalila stranačko nezadovoljstvo. Ono zasad nije dovoljno snažno ni artikulirano, strah od zamjeranja predsjednicima, koji uvijek mogu udijeliti neku funkciju, još uvijek je jači, ali ipak pokazuje da se i u SDP-u i u HNS-u stvari mijenjaju, koliko god se Milanović i Čačić pravili da to ne primjećuju.