Izdanje:
Kanadski pisac Alan Bradley jedan od ponajboljih autora suvremenog krimića na engleskom jeziku i laureat uglednijih nagrada u ovome žanru. “Dagger Award” dobio je za knjigu “Slast na dnu pite”, a razlozi zbog kojih je zaslužio svoj ugled zorni su i u romanu “Korov, vješala i krvnikova kukuljica”, kojeg je kao i “Slast...” izdala Naklada Ljevak u biblioteci “Graham Greene”. Prevoditeljica Davorka Ćurković imala je zbog niza razloga iznimno složen zadatak. Bradleyev jezik presudan je dio njegove neobične poetike za pisca krimića. Silne nijanse i šaljive bravure nije lako prilagoditi hrvatskom jeziku, a napose pjesme u rimi. Usto, valjalo je dočarati i svu silu tamošnjih jezičnih razlika, što je rješeno koloritima iz naših varijanti (“Đava’ je odnija jadnog Robina!”). Bradley, je možda i najpoznatiji autor kanadskog krimića, a gotovo da je upitno je li u čistoj mjeri pravi pripadnik žanra?! Štreberski zanatlija svakako nije, posebno ne u maniri i rješavanju stilskih formula na koje smo navikli kod pisaca krimića. Detekcija i stalna napetost neizostavan je dio svih vještih majstora žanra. Toga, kao i nekolicine sumnjivaca, u velikoj mjeri, dakako, ima i kod Bradleya. No, često i nije u prvom planu uza sav humor, dosjetke i prefinjene zafrkancije kojima isijavaju njegovi likovi. Bradley je stalno na granici čiste humoreske. U dilemi jesu li njegovi romani više krimić ili humoreske dovoljno je početi od samih naslova, koji dilemu još više pojačavaju. A sličan je slučaj i u sadržaju i tonu pripovijedanja. Humor neprestano relaksira napetost, istragu i rješavanje misteriozne enigme. Tomu je tako i u “Korovu, vješalima i krvnikovoj kukuljici”. Glavna junakinja je otkačena Flavia de Luce, koja je riješila enigme i u nagrađenom romanu. Ovdje sreće boemske lutkare, Ruperta i Niallu koji krstare zemljom u prapovijesnom kombiju i priređuju lutkarske predstave. Rupert je i poznata televizijska faca, ali Flavia nije čula za njega jer joj otac ne dopušta da u kući imaju televizor. Tu je Bradley, koji je bio prije karijere pisca i direktor televizijske tehnike pomalo ironičan prema instant slavi TV zvijezda. Otkačenost, inteligencija i šarm Flavije na neki način su usporedivi s Larssonovom Lisbeth Salander. no kod Bradleya stvari se odvijaju uz znatno manje violentnosti, krvi i osvete. U otkrivanju krivca pomaže i živopisni inspektor Hewit, čija se žena da sve još više bude u kazališnom tonu zove Antigona. Humorni ton Bradleya nalazi se na gotovo svakoj stranici knjige. Kada, primjerice, Nialla prigodom upoznavanja pita Flaviju da li ne puši “jer je previše mlada ili previše mudra”, Flavia uzvraća: “Razmišljala sam da počnem sljedećeg tjedna, samo nikako da nađem vremena”. Humor počinje uvodnom mapom i imenima mjesta zbivanja (Šuma vješala i Farma Golubinjak), a Bradley je duhovit i u zahvalama na kraju krimića. Inače, memoare je nazvao “The Shoebox Bible”, a da bude do kraja u svom stilu, često spominje i svoje dvije “proračunate mačke”.