Izdanje:
Godine1977. Rolling Stones iskusili su svu istinitost Einsteinova poučka o relativnosti. Za establishment su bili anarhoidni buntovnici koje bi trebalo oprati i ošišati, a po mogućnosti i strpati u zatvor (što je Richardsu u to vrijeme opasno prijetilo zbog toga jer je u Kanadi uhićen s, kako veli Jagger, industrijskim količinama droge), a istodobno su u rocku, osobito za nadolazeću generaciju rušiteljskih punkera, imali status isušenog dinosaura koji nema više što novoga za pokazati. Njihov vrlo dobar album “Black And Blue” (1976.) bio je nezasluženo napadan, premda će kroz godine dobiti primjereniju valorizaciju, ali i onima koji su mu bili skloni bilo je jasno da će Stones morati izabrati neki svježiji put . Za po mnogočemu krucijalni album “Some Girls” (1977.) snimili su četrdesetak pjesama i od toga njih deset izabrali za album, nekoliko njih iskoristili na kasnijim albumima “Emotional Rescue” i “Tattoo You” (“Hang Fire”, “Black Limousine”), a ostatak ostavili po strani. Album je sadržavao obje krajnosti tadašnje glazbene scene: Jagger i Billy Preston držali su stranu disco glazbe u fenomenalnoj “Miss You”, drugu su krajnost činile stonesovski “raštimane” pankerije “When The Whip Comes Down”, “Lies”, “Shattered” i “Respectable”, a između toga se nalazilo nekoliko vrijednih dokaza da Stones itekako imaju još što za reći i unutar vlastitih kanona (“Beast Of Burden”, izvanredno duhoviti country-rap “Far AwayLies”). Na tragu objavljivanja specijalnog izdanja albuma “Exile On The Mainstream” s bonus diskom koji je sadržavao izbačene pjesme sa sessiona, novo de luxe izdanje albuma “Some Girls” sadrži bonus disk s dvanaest neobjavljenih pjesama koje nisu uvrštene na album (niti na one kasnije). Očito je da su u izboru za “Some Girls” preferirali energičnije i “modernije” pjesme, jer većinu odbačenih pjesama čine korijenske, bluesy pjesme. Na albumu nema onako jaka pjesma kao što je u slučaju “Exileovih” ostataka bila “Plundered my Soul”, za koju se pitate kako je moguće da je izbačena, odnosno zašto prije nije dovršena ako je nedovršenost bila razlog izbacivanja. Ali “Do You Think I Really Care” koja priziva duh “Dead Flowers”, nije ni jako daleko od toga, a kao album je cjelovitiji “Exileovih” bonusa. Od ostalih vrednijih pjesama treba spomenuti rockabilly “Claudine” koji otvara bonus disk, veselu “Don’t Be A Stranger”, “No Spare parts” i dirljivu baladu “We Had It All” u kojoj Richard preuzima pjevačku ulogu. Kao samostalan disk u ono vrijeme, pa ni u bilo koje drugo, sasvim sigurno ne bi prošao jako dobro, ali za kolekcionare i ljubitelje benda puno je više od kolekcionarskog primjerka koji će biti dovoljno čuti jednom prije nego završi na policama. Ako se i radi o mrvicama sa stola, riječ je o stolu za kojim sjede Stonesi.